Prikovan na krst

Kada su stigli na mjesto pogubljenja, osuđenike su vezali uz oružja mučenja. Dok su se dvojica razbojnika trzala u rukama onih koji su ih polagali na krst, Isus nije pružao nikakav otpor. Isusova majka je posmatrala prizor očajnički zadržavajući dah, nadajući se da će On ipak učiniti čudo i da će se osloboditi. Vidjela je Njegove ruke ispružene na krstu - te drage ruke koje su neprestano djelile blagoslove i koje su se toliko puta ispružale da izliječe napaćene. A kada su čekić i klinovi bili doneseni, i kada su klinovi (221) probili nježnu kožu i Njega prikovali na krst, učenici su slomljena srca sa surovog poprišta zbivanja odnijeli onesviješćeno tijelo Hristove majke.IO 164.1

Isus nije prigovarao niti se tužio; Njegovo lice je ostalo blijedo i mirno; ali su se velike kaplje znoja okupljale na Njegovom čelu. Nije bilo nijedne sažaljive ruke da obriše samrtnički znoj sa Njegovog lica; nije bilo riječi saučešća niti nepokolebljive vjernosti da podrži Njegovo ljudsko srce. On je potpuno sam gazio u kaci; i od sveg tog naroda niko nije bio s Njime. I dok su vojnici obavljali svoje strašno djelo, a On trpio najstrašnije samrtničke muke, Isus se počeo moliti za svoje neprijatelje - „Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine!” (Luka 23,34) Ova Hristova molitva za Njegove neprijatelje obgrlila je svijet, obuhvatajući svakog grešnika koji će ikada živjeti, sve do kraja vremena.IO 164.2

Pošto je Isus bio prikovan na krst, nekoliko snažnih ljudi ga je podiglo i s velikom silinom spustilo na mjesto pripremljeno za njega, izazivajući najstrašnije samrtne muke Božjemu Sinu. A onda se dogodio strašan prizor. Sveštenici, glavari, i književnici zaboravili su dostojanstvo svoje svete službe i pridružili se gomili u ruganju i ismijavanju umirućeg Božjeg Sina, govoreći: „Ako si zaista car judejski, spasi samoga sebe!” (Luka 23,37) A neki su prezrivo govorili jedni drugima: „Spasavao je druge, a sebe ne može da spase!” (Marko 15,31) Dostojanstvenici iz hrama, otvrdnuli vojnici, pokvareni razbojnici na krstu, podli i surovi u mnoštvu - svi su se sjedinili u zlostavljanju Hrista.IO 164.3

Razbojnici koji su bili raspeti zajedno s Hristom trpjeli su iste tjelesne patnje kao i On; ali su jednoga njegove muke samo otvrdnule i učinile da postane očajan i drzak. On se pridružio ruganju sveštenika i okrenuo se protiv Isusa, govoreći: „Ako si ti Hrist, spasi samoga sebe (222) i nas!” (Luka 23,39) Drugi zločinac nije bio otvrdnuli prestupnik. Kada je čuo podrugljive riječi svoga druga u zločinu, „ukori ga, govoreći: zar se ne bojiš Boga, vidjeći da primaš istu osudu? A mi je primamo pravedno, jer dobijamo samo pravednu naknadu za svoja djela; a taj čovjek nije učinio nikakvo zlo!” (Luka 23,40.41) A onda, kada ga je njegovo srce povuklo Hristu, nebesko prosvjetljenje preplavilo je njegove misli. U Isusu, izranjenom, prezrenom, prikovanom na krstu, vidio je svoga Otkupitelja, svoju jedinu nadu, pa mu se obratio s jednostavnom vjerom: „Gospode, sjeti me se kada dođeš u svoje carstvo. A Isus mu reče: zaista ti kažem danas, ti ćeš biti sa mnom u raju!” (Luka 23,43)IO 165.1

Anđeli su zadivljeno gledali beskrajnu Isusovu ljubav, koji je, iako je trpio najstrašnije samrtničke muke uma i tijela, mislio samo na druge, ohrabrujući pokajničku dušu da vjeruje. Dok se rastajao od života i prepuštao smrti, pokazivao je ljubav prema čovjeku, ljubav snažniju od smrti. Mnogi koji su posmatrali ovaj prizor na Golgoti bili su kasnije ohrabreni njime da još čvršće povjeruju u Hrista.IO 165.2

Isusovi neprijatelji su sada očekivali Njegovu smrt s nestrpljivom nadom. Taj događaj će, zamišljali su, zauvijek ućutkati sve glasine o Njegovoj božanskoj moći i o jedinstvenosti Njegovih čuda. Govorili su sebi da više neće morati da drhte zbog Njegovog uticaja. Neosjetljivi vojnici, koji su položili Isusovo tijelo na krst, podijelili su Njegovu odjeću, prepirući se oko Njegove dolame, koja je bila izatkana iz jednog komada. Konačno su odlučili da bace kocku za nju. Nadahnuto pero (223) je tačno opisalo ovaj prizor stotinama godina prije nego što se odigrao: „“Okružiše me psi: družina zlikovaca okupila se oko mene: probodoše ruke moje i noge moje ... dijele odjeću moju među sobom, bacaju kocku za dolamu moju.” (Psalam 22,16.18)IO 165.3