(Ovo poglavlje zasnovano je na 1. Samuilovoj 28 i 31)
Ponovo je izbio rat između Izrailjaca i Filisteja. I Filisteji skupivši se dođoše i stadoše u oko kod Sunima na sjevernoj granici Jezraelske ravnice; dok su Saul i njegovi ljudi podigli logor u podnožju brda Gelvuje, na udaljenosti od nekoliko kilometara. Gedeon je upravo na ovoj ravnici sa tri stotine ljudi natjerao u bjekstvo madijansku vojsku. Međutim, duh koji je nadahnjivao oslobodioca Izrailja veoma se razlikovao od onog koji je pokretao carevo srce. Gedeon je krenuo naprijed čvrsto vjerujući u moćnog Boga Jakovljeva; dok se Saul osjećao usamljenim i bespomoćnim, jer ga je Bog ostavio. Dok je posmatrao filistejski logor, Saul se uplašio i srce mu uzdrhta veoma. SPP 590.1
Saul je saznao da je David sa svojim ljudima među Filistejima, pa je očekivao da će sin Jesejev iskoristiti to da se osveti. Zapao je u duboko očajanje. Upravo njegova nerazumna mržnja, koja ga je navela da pokuša da uništiti Božjeg izabranika, dovela je narod u ovu veliku opasnost. Dok je bio zauzet pohodima protiv Davida, zanemario je odbranu svog carstva. Filisteji su, koristeći slabosti protivnika, prodrli do samog srca zemlje. Tako je sotona, nagovarajući Saula da sve svoje snage upotrijebi da bi uhvatio Davida, tim istim zlokobnim duhom pokrenuo i Filisteje da pokušaju da unište Saula i pokore Božji narod. Neprijatelj se i danas služi istom metodom! On navodi neposvećeno srce na zavist i sukobe u crkvi, a onda, koristeći se podjelama u Božjem narodu, šalje svoja oruđa da pokušaju da ga unište. SPP 590.2
Sljedećeg jutra Saul je morao da se sukobi s Filistejima. Sjenke predstojeće propasti su se gomilale. Čeznuo je za Božjom pomoći i vodstvom. Međutim, uzalud je tražio savjet od Boga. I upita Saul Gospoda, ali mu Gospod ne odgovori ni u snu, ni preko Urima, ni preko proroka. Gospod nikada ne odbacuje dušu koja pred Njega izlazi iskreno i ponizno. Zašto je onda odbio da odgovori Saulu? Vladar je svojom krivicom izgubio pravo da se obrati Gospodu. Odbacio je savjete proroka Samuila; protjerao je Davida, Božjeg izabranika; pobio je Gospodnje sveštenike. Zar je mogao očekivati da će mu Bog odgovoriti pošto je prekinuo sve veze koje mu je Nebo ponudilo? Svojim grijesima odbacio je Duha milosti, pa zar je mogao da očekuje da će mu Gospod odgovoriti preko snova i otkrivenja? Saul nije izašao pred Gospoda ponizno i pokajnički. On nije tražio ni oproštaj ni pomirenje s Bogom, već izbavljenje od svojih neprijatelja. Svojom tvrdoglavošću i buntovnošću, sam se odvojio od Boga. Nema drugog načina da se čovjek vrati Bogu, osim puta skrušenosti i pokajanja, ali je oholi car, umesto toga, naveden strahom i očajanjem, odlučio da pomoć potraži na drugom izvoru. SPP 590.3
I Saul reče slugama svojim: tražite mi ženu s duhom vračarskim da otidem k njoj i da je upitam. Saul je vrlo dobro znao šta se krije iza prizivanja mrtvih. Gospod je izričito zabranio taj običaj i izrekao smrtnu kaznu svima koji se bave tim nesvetim poslom. Za vrijeme Samuilovog života, Saul je zapovijedio da se pobiju svi vračari i svi koji prizivaju mrtve, ali sada, u očajanju brzopleto je odlučio da se obrati tom lažnom proročištu koje je lično prokleo kao gadost pred Bogom. SPP 591.1
Bilo mu je rečeno da se u Endoru krije žena koja priziva demone. Ta žena je sklopila savez sa sotonom i predala se njegovoj vlasti, pa je knez tame zauzvrat činio čuda u njeno ime i otkrivao joj tajne. SPP 591.2
Saul je prerušen s dvojicom slugu noću otišao da nađe skrovište ove vračare. Kakvog li žalosnog trenutka! Vladar Izrailja u vlasti sotone i pokoran njegovoj volji! Ima li mračnijeg puta kojim ljudska noga može da krene od puta koji biraju oni koji tvrdoglavo žele da sprovedu svoju volju, odupirući se svetim uticajima Božjega Duha! Ima li okova strašnijih od onih kojima se okivaju oni koji se predaju najsurovijem od svih tirana sebi! Povjerenje u Boga i poslušnost Njegovoj volji bili su jedini uslovi pod kojima je Saul mogao opstati kao vladar Izrailja. Da se za vrijeme vladavine pokorio tim uslovima, Bog bi bio njegov Vodič, Svemogući njegov Štit. Bog je dugo podnosio Saula, iako je svojom tvdoglavošću i buntovnošću gotovo ućutkao božanski glas koji mu se obraćao; prilike za pokajanje još je bilo. Ali, kada se u opasnosti odrekao Boga i potražio pomoć od sotoninog saveznika, prekinuo je i posljednju vezu sa Stvoriteljem; potpuno se prepustio vlasti demonske sile koja ga je godinama progonila i koja ga je dovela na ivicu propasti. SPP 591.3
Pod zaštitom tame Saul i njegovi pratioci prešli su preko ravnice, zaobišli filistejsku vojsku, prešli preko planiskog prevoja i stigli do usamljenog doma vračare u Endoru. Žena koja je prizivala demonske sile ovdje se krila da bi u potaji mogla da nastavi svoje bezbožničko djelovanje. Iako je bio prerušen, Saulova visina i kraljevsko držanje otkrivali su da nije riječ o običnom vojniku. Žena je sumnjala da je njen posjetilac Saul, pogotovu zbog njegovih bogatih darova. Na njegov zahtjev: Hajde vračaj mi duhom vračarskim i dozovi mi onoga koga ti kažem, žena je odgovorila: Ta ti znaš šta je učinio Saul i kako je istrijebio iz zemlje gatare i vračare; zašto, dakle, mećeš zamku duši mojoj da me ubiješ? A Saul joj se zakle Gospodom govoreći: tako živ bio Gospod! Neće ti biti ništa za to! Tada reče žena: koga da ti dozovem? A on reče: Samuila mi dozovi! SPP 592.1
Pošto je prizvala duhove, žena je kazala: Bogove sam vidjela kako izlaze iz zemlje!... Star čovek izađe ogrnut plaštem. Tada razumje Saul da je Samuilo i savi se licem do zemlje i pokloni se. SPP 592.2
Božji sveti prorok nije se pojavio na prizivanje i zaklinjanje vračare nadahnute demonskim duhom. Samuilo se nije krio u tom prebivalištu zlih duhova. Ova natprirodna pojava bila je posljedica djelovanja sotonske sile. On je isto tako lako mogao da se pojavi u obliku Samuila kao što je mogao da se pojavi u obliku anđela svjetlosti kada je u pustinji kušao Hrista. SPP 592.3
Prve riječi, pošto je u zanosu prizivala duhove, žena je uputila caru: Zašto si me prevario? Pa ti si Saul! Prema tome, zli duh koji se pokazao u obliku proroka prvo je potajno stupio u vezu sa ženom da bi je upozorio na prevaru. Tek onda se lažni prorok obratio Saulu: Zašto si me uznemirio i izazvao? Odgovori Saul: u nevolji sam velikoj, jer Filisteji zavojštiše na me, a Bog je odstupio od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snu, zato pozvah tebe da mi kažeš šta ću činiti! SPP 592.4
Dok je Samuilo bio živ, Saul je prezirao njegove savjete i odbacivao njegove ukore. Međutim, sada, u očajanju i velikoj nevolji, osjetio je da je prorokovo vođstvo njegova jedina nada i da bi stupio u vezu s poslanikom Neba obratio se glasniku pakla. Saul se potpuno podredio sotoni, pa je onaj koji uživa jedino u bijedi i uništenju iskoristio priliku da potpuno uništi nesrećnog vladara. Kao odgovor na Saulovu očajničku molbu čula se strašna poruka, navodno Samuilova: SPP 592.5
Što mene pitaš kada je Gospod odstupio od tebe i postao ti neprijatelj? Gospod je učinio kako je kazao preko mene, jer je Gospod istrgao carstvo iz tvoje ruke i dao ga bližnjemu tvojemu, Davidu! Jer nisi poslušao glasa Gospodnjega, niti si izvršio žestokoga gnjeva njegova na Amaliku, zato ti je danas Gospod to učinio. I Gospod će predati i Izrailja s tobom u ruke Filistejima! SPP 593.1
Sotona je laskao Saulu i zavaravao ga za vrijeme njegovog buntovničkog života. Zadatak kušača je da umanjuje grijeh, da put prestupnički čini lakim i zavodljivim, da zaslijepi um za Gospodnje opomene i prijetnje. Svojom zavodničkom silom, sotona je navodio Saula da opravdava sebe što odbacuje Samuilove ukore i opomene. Ali sada, kada se Saul našao u velikoj nevolji, okrenuo se protiv njega, iznio mu veličinu njegovog grijeha i nemogućnost da dobije oproštaj da bi mu uništio svaku nadu. Nije mogao da izabere ništa bolje da potkopa njegovu hrabrost, da pomuti njegovo rasuđivanje i da ga navede na očajanje i samouništenje. SPP 593.2
Saul je bio iscrpljen od umora i gladi; bio je uplašen i mučen grižom savjesti. Kada je čuo strašno predskazanje, njegovo tijelo se savilo kao hrast pred olujom i on se onesvjestio. SPP 593.3
Vračara se uplašila. Car Izrailja ležao je pred njom kao mrtav. Ako bude umro u njenom skloništu, kakve će je posljedice stići? Preklinjala ga je da ustane i da nešto pojede, govorila mu da mora poslušati njene riječi i učiniti nešto da se spase kada ona već nije marila za sebe, ispunjavajući njegovu želju. Kada su se i njegovi pratioci pridružili njenoj molbi, Saul je konačno popustio i žena je pred njega postavila meso ugojenog teleta i beskvasni hljeb, hranu koju je na brzinu pripremila. Kakvog li prizora! U neurednoj vračarinoj pećini, u kojoj su samo prije nekoliko trenutaka odzvanjale riječi osude uz prisustvo sotoninog glasnika onaj koga je Bog pomazao da vlada Izrailjem, sjeo je da jede da bi se pripremio za smrtonosnu bitku koja ga je sljedećeg dana čekala! SPP 593.4
Prije zore, Saul se sa pratiocima vratio u izrailjski logor da bi obavio pripreme za sukob. Pitajući za savjet sile mraka, upropastio je samoga sebe. Uplašen i očajan, kako je mogao da ulije hrabrost svojoj vojsci? Odvojen od Izvora snage, kako je mogao da obrati misli Izrailjaca Bogu kao Pomoćniku? Proročanstvo o propasti samo je pomoglo ostvarenju. SPP 593.5
U Sunamskoj ravnici i na obroncima gore Gelvuje čete Izrailjaca i kolone Filisteja sudarile su se u smrtonosnoj borbi. Iako je strašni prizor u pećini u Endoru ugasio svaku nadu u njegovom srcu, Saul se s očajničkom hrabrošću borio za prijesto i svoje carstvo. Ali, sve je bilo uzalud. I pobjegoše Izrailjci ispred Filisteja i padahu mrtvi na gori Gelvuji. Tri hrabra vladareva sina su poginula. A onda su se strijelci okomili na Saula. Gledao je vojnike kako padaju oko njega i svoje hrabre sinove kako ginu od mača. Ranjen, nije mogao da se bori, a ni da bježi. Vidjevši da se ne može izbaviti, odlučio je da bar ne padne živ neprijatelju u ruke. Rekao je svome štitonoši: Izvadi mač svoj i probodi me! Kada je čovjek odbio da podigne ruku na Gospodnjeg pomazanika, Saul se sam bacio na svoj mač. SPP 593.6
Tako je poginuo prvi izrailjski vladar, natovarivši krivicu samoubistva na svoju dušu. Promašio je život i otišao nečasno i u očajanju, jer je svoju izopačenu volju suprotstavio Božjoj volji. SPP 594.1
Vijesti o porazu proširile su se nadaleko, užasavajući Izrailjce. Narod je pobjegao iz gradova i Filisteji su ih zauzeli bez otpora. Saulova vladavina, nezavisna od Boga, donijela je propast njegovom narodu. SPP 594.2
Dan poslije bitke, pretražujući bojište i pljačkajući mrtve, Filisteji su otkrili tijela Saula i njegova tri sina. Da bi upotpunili pobjedu, odrubili su Saulu glavu i skinuli oklop; a onda su glavu i oklop natopljen krvlju poslali u filistejsku zemlju kao dokaz pobjede, da se objavi u kući njihovih lažnih bogova i po narodu. Oklop su konačno ostavili u kući Astarotinoj, a glavu u Dagonovom hramu. Tako je slava pobjede bila pripisana moći ovih lažnih bogova, a Gospodnje ime izloženo preziru. SPP 594.3
Tijela Saula i njegovih sinova odvučena su u Vet-San, grad u blizini Gelvuje i reke Jordana. Tu su ih vezali lancima i objesili na zidine da budu hrana pticama. Međutim, hrabri stanovnici Javisa u Galadu, sjetivši se kako je Saul odbranio njihov grad u srećnijim danima svoje vladavine, pokazali su svoju zahvalnost tako što su tijela Saula i njegovih sinova dostojno sahranili. Prešavši noću preko Jordana, skidoše tijelo Saulovo i tjelesa sinova njegovih sa zida Vet-Sanskoga, pa se vratiše u Javis i ondjje ih spališe. I uzeše kosti njihove i pogreboše ih pod drvetom u Javisu i postiše sedam dana. Tako je jedno plemenito djelo, učinjeno četrdeset godina prije toga, osiguralo da Saula i njegove sinove u tom mračnom trenutku poraza i srama, dostojno sahrane nježne i saosjećajne ruke saplemenika. SPP 594.4