Biblijski izvještaj o Saulovoj posjeti ženi u Endoru zbunjuje mnoge istraživače Biblije. Neki smatraju da je Samuilo stvarno prisustvovao razgovoru sa Saulom, međutim, sama Biblija pruža dovoljno suprotnih dokaza. Ako se, kažu neki, Samuilo nalazio na Nebu, onda je morao da bude pozvan odande, ili Božjom ili sotoninom silom. Niko ni za trenutak neće povjerovati da sotona ima moć da s Neba pozove Božje svete proroke i to na zaklinjanje jedne odbačene žene. Ne možemo pretpostaviti ni da ga je Bog poslao u vračarinu pećinu, jer je Gospod već odbio da stupi u vezu sa Saulom preko snova, preko Urima i preko proroka (1. Samuilova 28,6). To su bila Božja odabrana sredstva za stupanje u vezu s ljudima i On ih sigurno ne bi mimoišao da svoju poruku pošalje preko sotoninog predstavnika. SPP 595.1
Poruka dovoljno svjedoči o svom porijeklu. Njen cilj nije bio da Saula navede na pokajanje, već da ga uništi, a to nije Božje, već sotonino djelo. Osim toga, Saulova odluka da vračaru pita za savjet u Bibliji se navodi kao razlog što ga je Bog konačno odbacio i prepustio propasti: I tako pogibe Saul za bezakonje svoje koje učini Gospodu što ne sluša riječi Gospodnje i što traži da pita duh vračarski, a ne pita Gospoda. Zato ga ubi i prenese carstvo na Davida, sina Jesejeva. (1. Dnevnika 10,13.14) Ovdje je otvoreno rečeno da je Saul pitao duh vračarski, a ne Gospoda. On nije razgovarao sa Samuilom, Božjim prorokom; već je preko vračare stupio u vezu sa sotonom. Sotona nije mogao da dovede stvarnog Samuila, već je pokazao njegov lažni lik, koji mu je pomogao da prevari vladara. SPP 595.2
Gotovo svi oblici drevnog vračanja i prizivanja duhova bili su utemeljeni na vjerovanju u mogućnost stupanja u vezu s mrtvima. Oni koji su prizivali mrtve tvrdili su da imaju sposobnost da razgovaraju s duhovima umrlih i da preko njih steknu saznanja o budućim događajima. Ovaj običaj savjetovanja s umrlima opisan je u Knjizi proroka Isaije: Ako vam reku: pitajte vračare i gatare, koji šapću i mrmljaju, recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? Ili će pitati mrtve umjesto živih? (Isaija 8,19) SPP 595.3
Isto vjerovanje u mogućnost razgovora s mrtvima predstavlja kamen temeljac neznabožačkog idolopoklonstva. Naime, postojalo je vjerovanje da su bogovi neznabožaca samo duhovi umrlih heroja, proglašenih za bogove. Prema tome, religija neznabožaca je u stvari bila obožavanje umrlih. To se jasno vidi iz Pisma. U izvještaju o grijehu Izrailjaca kod Vetfegora, piše: I življaše Izrailj u Sitimu i narod stade činiti preljubu s kćerima Moavskim. One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše i klanjaše se bogovima njihovim. I Izrailj prionu uz Velfegora i razgnjevi se Gospod na Izrailja. (4. Mojsijeva 25,1-3) Psalmista nam otkriva kakvi su bili bogovi kojima su Izrailjci prinosili žrtve. Govoreći o istom otpadu Izrailja, on kaže: I pristaše za Velfegorom i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima (Psalam 106,28); što znači, učestvovali su u obožavanju mrtvih. SPP 596.1
Obožavanje umrlih imalo je istaknuto mjesto u gotovo svim neznabožačkim sistemima, a isto tako i navodno prizivanje umrlih. Vjerovalo se da bogovi otkrivaju svoju volju ljudima i da im, ukoliko to zatraže, daju i savjete. Takva su bila i čuvena proročišta u Grčkoj i u Rimu. SPP 596.2
Neki i danas vjeruju u mogućnost veze sa umrlima, čak i u takozvanim hrišćanskim zemljama. Pod imenom spiritizam, običaj stupanja u vezu s bićima koja tvrde da su duhovi umrlih, široko je rasprostranjen. On je sračunat da zadobije simpatije onih koji su položili u grob nekoga od svojih najmilijih. Duhovna bića ponekad se pojavljuju pred ljudima u obliku njihovih preminulih prijatelja, govore o događajima iz njihovog života i čine djela koja su činili za života. Na taj način navode ljude da vjeruju da su njihovi umrli prijatelji postali anđeli koji lebde nad njima i razgovaraju s njima. Tako se onima koji se pojavljuju kao duhovi umrlih pristupa sa izvjesnim idolopokloničkim poštovanjem i mnogi njihovim riječima više vjeruju nego Božjim riječima. SPP 596.3
Ipak, ima i mnogih koji spiritizam proglašavaju za običnu prevaru. Pojave kojima spiritizam dokazuje svoj natprirodni karakter smatraju prevarom medijuma. Iako je, međutim, istina da su opsene često prikazivane kao istinska javna ispoljavanja svijeta duhova, postoje i očigledni dokazi djelovanja natprirodnih sila. Mnogi koji odbacuju spiritizam kao proizvod ljudske vještine i ljudskog lukavstva, kada se suoče s pokazivanjima koja se ne mogu objasniti na taj način, bivaju prinuđeni da priznaju njegova tvrđenja. SPP 596.4
Savremeni spiritizam i oblici drevnog vračanja i obožavanja idola kojima je prizivanje umrlih osnovno obilježje temelje se na prvoj laži kojom je sotona prevario Evu u Edemu: Nećete vi umrijeti, nego zna Bog da će vam se u onaj dan kada okusite s njega otvoriti oči pa ćete postati kao bogovi. (1. Mojsijeva 3,4.5) Utemeljeni na istoj laži i šireći istu laž, svi oni jednako potiču od oca laži. SPP 597.1
Jevrejima je bilo izričito zabranjeno da se u bilo kome obliku bave takozvanim prizivanjem mrtvih. Bog im je ta vrata uspješno zatvorio kada je rekao: Mrtvi ne znaju ništa...i više nemaju djela nigda ni u čemu što biva pod suncem. (Propovednik 9,5.6) Iziđe iz njega duh i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove. (Psalam 146,4) Gospod je objavio Izrailju: A ko se obrati vračarima i gatarima da čini preljubu sa njima, okrenuću lice svoje nasuprot njemu i istrijebiću ga iz naroda njegova. (3. Mojsijeva 20,6) SPP 597.2
Takozvani duhovi vračarski nisu duhovi umrlih, već zli anđeli, sotonini izaslanici. Biblija proglašava obožavanjem demona drevno idolopoklonstvo, u koje je, kao što smo vidjeli, bilo uključeno obožavanje mrtvih i navodni razgovori sa njima. Apostol Pavle, opominjući svoju braću da ni na koji način ne učestvuju u idolopoklonstvu svojih neznabožačkih susjeda, kaže: Šta, dakle, govorim, da je idol što ili žrtva idolska da je što? Nije, nego što žrtvuju neznabošci da đavolima žrtvuju, a ne Bogu, a ja neću da ste vi zajedničari s đavolima! (1. Korinćanima 10,19.20) Sljedećim stihom objašnjava da se te žrtve prinose idolima Hananskim. (Psalam 106, 37.38) Smatrajući da obožavaju umrle, neznabošci su u stvari obožavali demone. SPP 597.3
Savremeni spiritizam, koji počiva na istom temelju, samo je novo uobličeno oživljavanje vračanja i obožavanja demona koje je Bog u stara vremena osudio i zabranio. Ono je nagovješteno u Bibliji koja kaže da će u posljednja vremena odstupiti neki od vjere, slušajući lažne duhove i nauke đavolske. (1. Timotiju 4,1) Pavle, u Drugoj poslanici Solunjanima, ističe da će neposredno prije Drugog Hristovog dolaska sotona posebno djelovati preko spiritizma. Govoreći o Drugom Hristovom dolasku, Pavle izjavljuje da će se on zbiti posle činjenja sotonina sa svakom silom, i znacima i lažnim čudesima. (2. Solunjanima 2,9) Petar, opisujući opasnosti kojima će Crkva biti izložena u posljednje dane, kaže da će se, kao što su u stara vremena lažni proroci odveli Izrailj u propast, pojaviti lažni učitelji koji će unijeti jeres pogibli, i odricaće se Gospoda koji ih otkupi... i mnogi će poći za njihovim nečistotama. (2. Petrova 2,1.2) Ovde je apostol istakao jednu od najvažnijih karakteristika spiritističkih učitelja. Oni odbijaju da priznaju Hrista kao Božjeg Sina. O takvim učiteljima, omiljeni Isusov učenik Jovan kaže: Ko je lažljivac osim onoga koji odriče da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist koji se odriče Oca i Sina. Koji se god odriče Sina, ni Oca nema. A koji priznaje Sina, i Oca ima! (1. Jovanova 2,22.23) Spiritizam, odbacujući Hrista, odbacuje i Oca i Sina, a Biblija kaže da se po toj djelatnosti prepoznaje antihrist. SPP 597.4
Sotona je proričući preko žene u Endoru Saulovu propast, očekivao da će u svoju zamku uhvatiti čitav Izrailj. Nadao se da će narod početi da vjeruje ovoj vračari i da će tražiti savjete od nje. Tako bi se okrenuo od Boga i podredio sotoni. Mamac kojim spiritizam privlači mnoštvo je njegova navodna moć da ukloni veo koji sakriva budućnost i otkrije ljudima ono što je Bog sakrio od njih. Bog nam je u svojoj Riječi otkrio velike događaje iz budućnosti sve koje mi treba da znamo i time nam obezbijedio sigurno vođstvo kroz sve opasnosti posljednjih dana, ali sotona želi da uništi čovjekovo povjerenje u Boga, da učini da postane nezadovoljan svojim položajem u životu i da ga podstakne da traži znanje koje je Bog u svojoj mudrosti sakrio od njega i prezre znanje koje mu je Bog otkrio u svojoj svetoj Riječi. SPP 598.1
Mnogi se uznemire kad ne mogu da otkriju konačni ishod događaja. Nestrpljivi koji odbijaju da čekaju i vide spasenje Božje, ne mogu da izdrže neizvjesnost. Zla koja predviđaju, gotovo ih izluđuju. Daju maha svojim buntovnim mislima, trče lutajući duboko ojađeni, tražeći viziju o onome što im nije otkriveno. Kada bi se oslonili samo na Boga, kada bi bili budni i na molitvi, dobili bi božansku utjehu. Njihov duh bi stekao spokojstvo, kada bi se povezali sa Bogom. Umorni i natovareni našli bi pokoj dušama svojim kada bi se samo obratili Isusu; ali, kada zanemare sredstva koja im je Bog dao za utjehu i okrenu se drugim izvorima, nadajući se da će otkriti ono što je Bog zadržao za sebe, upadaju u Saulovu grešku i tako stiču samo spoznaju zla. SPP 598.2
Bogu nije ugodno takvo ponašanje i On je to vrlo jasno rekao. Ta nestrpljiva žurba da se ukloni veo sa budućnosti, otkriva nedostatak vjere u Boga i čini dušu neotpornom na došaptavanja velikog varalice. Sotona navodi ljude da se obraćaju za savjet onima koji su nadahnuti vračarskim duhom; otkrivajući im skrivene događaje iz prošlosti, on u njima budi povjerenje u svoju moć da predskaže budućnost. Vjekovnim iskustvom, na temelju uzroka može da predvidi posljedicu i da često, veoma tačno, nagovijesti neke događaje. Tako je u mogućnosti da prevari jadne, zavedene duše, da ih podjarmi i drži u ropstvu. SPP 599.1
Preko svoga proroka, Bog nas je opomenuo: Ako vam reku pitajte vračare i gatare, koji šapću i mrmljaju, recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? Ili će pitati mrtve umjesto živih? Zakon i svjedočanstvo tražite, ako li ko ne govori tako, njemu nema zore! (Isaija 8,19.20) SPP 599.2
Zar će oni koji imaju svetoga Boga, neograničenoga u mudrosti i moći, ići vračarima, čije znanje potiče od neprijatelja našega Gospoda? Sam Gospod je svjetlost svoga naroda; On poziva njegove pripadnike da u vjeri usmjere svoje oči prema slavi koja je sakrivena od ljudskog pogleda. Sunce Pravde šalje svoje svijetle zrake u njihovo srce, oni dobijaju svjetlost sa prijestola Neba, i zato nemaju želju da se odvrate od Izvora svjetlosti i obrate sotoninim glasnicima. SPP 599.3
Demonska poruka Saulu, iako je sadržala osudu grijeha i proročanstvo o kazni, nije bila usmjerena da ga popravi, već da ga baci u očajanje i propast. Međutim, kušač svoj cilj da uništi ljude mnogo češće postiže laskanjem. Demonski bogovi, u drevna vremena, svojim učenjima navodili su ljude na najraskalašniji razvrat. Božanski propisi koji su osuđivali grijeh i uzdizali pravednost bili su potisnuti. Prema istini je postupano lakoumno, a nemoral nije bio samo dozvoljen, već i nametan. Spiritizam izjavljuje da nema smrti, nema grijeha, nema suda, nema kazne; da su ljudi bezgrešni polubogovi, da je čovjekova želja njegov najviši zakon, i da je čovjek odgovoran jedino sebi. Granice koje je Bog podigao da bi zaštitio istinu, neporočnost i pobožnost su izbrisane, i mnogi su tako ohrabreni da griješe. Zar takva učenja ne govore da potiču iz istog izvora odakle i obožavanje demona? SPP 599.4
Gospod je posljedice povezivanja sa zlim duhovima prikazao Izrailju preko bezakonja koja su činili Hananeji: njima su prirodna osjećanja bila strana, bili su idolopoklonici, preljubnici, ubice, bezakonjem je bila prožeta svaka njihova pomisao i svaki njihov odvratni običaj. Ljudi ne poznaju svoje srce; jer srce je prevarno više svega i opako, ko će ga poznati (Jeremija 17,9). Ali, Bog razumije sklonosti čovjekove iskvarene prirode. Nekada, kao i sada, sotona se trudio da stvori okolnosti pogodne za pobunu, da bi Izrailjci postali isto tako mrski Bogu kao i Hananeji. Neprijatelj duša je uvijek budan, željan da otvori brane preko kojih bi se poplava zla izlila na nas, jer on želi da nas upropasti i da prokletstvo navuče na nas. SPP 600.1
Sotona je bio odlučan da hanansku zemlju zadrži u svojoj vlasti. Kada je ona postala boravište sinova Izrailjevih, kada je Božji zakon postao zakon te zemlje, on je omrznuo Izrailja surovom i zloćudnom mržnjom i zakleo se da će ga uništiti. Služeći se zlim duhovima uveo je obožavanje tuđih bogova; zbog svojih prijestupa pripadnici izabranog naroda konačno su bili rasijani iz Zemlje obećanja. Takav uspjeh sotona bi želio da postigne još jednom, u naše vrijeme. Bog izvodi svoj narod iz zemlje bezakonja ovoga svijeta, tako da može da drži Njegov zakon; i zbog toga gnjev opadača braće svoje ne poznaje granice. Đavo siđe k vama i vrlo se rasrdio, jer zna da vremena malo ima! (Otkrivenje 12,10.12) Prava Zemlja obećanja je pred nama, zato je sotona odlučio da uništi Božji narod i da ga tako odvoji od njegovog nasljedstva. Upozorenje: Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast (Marko 14,38), danas je potrebnije nego ikada. SPP 600.2
Gospodnja poruka nekadašnjem Izrailju upućena je i pripadnicima Njegovog naroda u naše vrijeme: Ne obraćajte se vračarima i gatarima, niti ih pitajte, da se ne skvrnite o njih, jer je gad pred Gospodom ko god tako čini! (3. Mojsijeva 19,31; 5. Mojsijeva 18,12) SPP 600.3