Sotona pristupa čovjeku sa svojim iskušenjima, prerušen u anđela svjetlosti, kao što se približio Hristu u pustinji. On se trudi da oslabi čovjeka fizički i moralno, da bi lakše zavladao njime i trijumfirao nad njegovom propašću. Svojim iskušenjima uspijeva da zavede čovjeka da ugađa svojim prohtjevima ne misleći na posljedice. Sotona zna da čovjek ne može vršiti svoje dužnosti prema Bogu i bližnjima ako upropašćuje sposobnosti koje mu je Bog povjerio. Mozak je glavni dio tijela. Ako bilo kojom pretjeranošću čovjek oslabi svoje umne moći, on postaje nesposoban da shvata vječne stvari. PM 139.3
Odnos između zdravlja i izgradnje karaktera. — Bog ne dozvoljava čovjeku da gazi zakone svog bića. Ali čovjek se popušta-njem sotonskim iskušenjima predaje neumjerenosti, podvrgavajući tako svoje više sposobnosti apetitu i niskim nagonima. Kad ove loše osobine nadvladaju, čovjek koji je stvoren malo nižim od anđela, sa talentima koji mogu da se razviju do najvišeg nivoa, predaje se uticaju sotone. Sotona ima lak pristup k onima koji su robovi svojih prohtjeva. Svojom neumjerenošću čovjek gubi polovinu i čak dvije trećine svojih fizičkih, umnih i moralnih moći i postaje igračka neprijatelja. PM 139.4
Ako čovjek želi jasno uočiti sotonine obmane, onda treba da drži svoje fizičke prohtjeve pod kontrolom razuma i savjesti. Za izgradnju hrišćanskog karaktera od suštinske je važnosti da čovjek savjesno i energično vježba više sposobnosti uma. Naša umna snaga ili slabost ima veliki uticaj na našu korisnost u ovom svijetu i na naše konačno spasenje. Veliko neznanje vlada u pogledu božanskog zakona koji upravlja našom fizičkom prirodom. Neumjerenost u svim svojim oblicima je prestup zakona našeg bića. Fizičke i umne slabosti dobijaju nečuvene razmjere. Sotona čini grijeh privlačnim okružavajući ga oreolom svjetla; on voli da hrišćanski svijet zadrži pod vlašću rđavih običaja, kao što to čini sa neznabošcima, i da vlada nad njima pomoću grešnih prohtjeva. PM 140.1
Ponižavajući uticaj neumjerenosti. — Razumni ljudi i žene čije su moralne moći otupile neumjerenošću bilo koje vrste, mnogim svojim navikama stoje samo malo iznad neznabožaca. Sotona se stalno trudi da udalji ljude od spasonosne svjetlosti, da ih potčini običajima i modi, i da u njima uguši svaku brigu za fizičko, umno i moralno zdravlje. Naš veliki neprijatelj zna dobro da ako strast i prohtjevi zagospodare, fizičko zdravlje i umna snaga biće žrtvovani na oltar uživanja, i čovjek onda ide u susret svojoj brzoj propasti. Ako, naprotiv, čovjek rasvijetljenog uma drži uzde, vlada niskim nagonima i podvrgava ih moralnim moćima, onda sotona zna da će njegova iskušenja imati malo izgleda na uspjeh. PM 140.2
Veliki dio hrišćanskog svijeta nema više pravo da se naziva hrišćanima. Njihove navike, njihova nastranost i cjelokupno po-stupanje sa svojim tijelom u suprotnosti su sa fizičkim zakonima i biblijskim načelima. Svojim načinom života sami prouzrokuju svoje fizičko stradanje i duhovne i moralne slabosti. (Pregled i glasnik, 8. septembar 1874.) PM 140.3
Potrebno je da vladamo sobom. — Našim tijelom treba da vladaju najplemenitije moći našeg bića. Naša volja, podvrgnuta samo Bogu, treba da vlada nad strastima. Razum, vladar našeg tijela, posvećen božanskom milošću, treba da vlada našim životom. PM 141.1
Božji zahtjevi moraju duboko prožimati našu savjest; ljudi i žene moraju razumjeti svoju dužnost: da budu čisti, da vladaju sobom, da se oslobode svih niskih prohtjeva i svake ponižavajuće navike. Treba da su prožeti mišlju da su sve naše umne i fizičke moći dar Božji i da treba brižljivo da se sačuvaju za njegovu službu. (Služba iscjeljenja, str. 130) PM 141.2