“Tri dana poslije preuzimanja vlasti nad pokrajinom Fest uziđe iz Cezareje u Jeruzalem. Dođoše mu glavari svećenički zajedno s prvacima židovskim da optuže Pavla. Dugo su ga vruće molili tražeći za se milost protiv Pavla da ga pošalje u Jeruzalem.” Ovaj su zahtjev uputili s namjerom da Pavlu postave zasjedu duž puta za Jeruzalem da bi ga ubili. Ali Fest je imao visok osjećaj odgovornosti za svoj položaj pa je učtivo odbio poslati po Pavla. “Rimljani”, izjavio je, “ne običavaju izručiti nekoga prije nego se optuženi suoči sa svojim tužiteljima i dobije priliku da se brani od optužbe.” Rekao je da će “brzo i on sam otputovati” u Cezareju. “Neka, dakle... ovlašteni od vas pođu sa mnom pa neka ga tuže ako je što kriv taj čovjek.”DA 269.1

To Židovi nisu željeli. Nisu zaboravili poraz što su ga doživjeli u Cezareji. Nasuprot smirenom ponašanju i snažnim apostolovim argumentima, njihov zlobni duh i neutemeljene optužbe pokazali bi se u najgorem mogućem svjetlu. Ponovo su molili da Pavao bude doveden u Jeruzalem na suđenje, ali je Fest ostao pri čvrstoj odluci da Pavlu omogući pošteno suđenje u Cezareji. Bog je u svojoj providnosti nadzirao Festovu odluku kako bi apostolu mogao produžiti život.DA 269.2

Kad nisu uspjeli u svojoj namjeri, židovski su se vođe odmah počeli pripremati da svjedoče protiv Pavla na upraviteljevu sudu. Pošto se vratio u Cezareju nakon kraćeg boravka u Jeruzalemu, Fest “sutradan sjede na sudačku stolicu i naredi da se dovede Pavao.” Kad je došao, “okružiše ga Židovi što su došli iz Jeruzalema te iznesoše protiv njega mnoge i teške optužbe kojih nisu mogli dokazati”. Budući da su ovaj put bili bez odvjetnika, sami su iznijeli svoje optužbe. Kako je suđenje protjecalo, smirenost optuženika i njegova otvorenost jasno su pokazali lažljivost njihovih izjava.DA 269.3

Fest je shvatio da je prijeporno pitanje potpuno vezano uz židovska vjerovanja i da, ako ih se ispravno shvati, u optužbama protiv Pavla nema ničega što bi mogli dokazati i što bi moglo zahtijevati osudu na smrt, pa čak ni utamničenje. No on je jasno vidio oluju bijesa koja bi nastala kad Pavao ne bi bio osuđen ili predan u njihove ruke. I zato, “hoteći ugoditi Židovima”, Fest se obratio Pavlu i upitao ga je li pod njegovom zaštitom voljan otići u Jeruzalem da mu se sudi pred Velikim vijećem.DA 270.1

Pavao je znao da ne može očekivati pravdu od ljudi koji su svojim zločinima na se navukli Božju srdžbu. Znao je, kao i prorok Ilija, da će biti sigurniji među neznabošcima nego među onima koji su odbacili svjetlo s Neba i otvrdnuli srca protiv Evanđelja. Umoran od sukoba, njegov aktivni duh teško je mogao podnositi stalne odgode i zamornu neizvjesnost suđenja i utamničenja. Zbog toga je odlučio iskoristiti svoje pravo da kao rimski građanin zahtijeva da bude izveden pred cara.DA 270.2

Odgovarajući na upraviteljevo pitanje, Pavao je rekao: “Pred carskim sudom stojim... tu mi se mora suđenje nastaviti. Židovima, kao što vrlo dobro znaš, nisam ništa skrivio. Ako sam doista kriv i ako sam učinio nešto što zaslužuje smrt, ne odbijam umrijeti. Ali ako su neosnovane optužbe kojima me ovi optužuju, nitko me ne može njima na dar dati. Prizivam se na cara.”DA 270.3

Fest nije imao pojma o uroti Židova da ubiju Pavla pa je bio iznenađen njegovim prizivom na cara. Međutim, Pavlove riječi su zaustavile sudski postupak. “Tada Fest, pošto se posavjetovao sa sudskim vijećem, odvrati: ‘Na cara si prizvao, pred cara ćeš ići!’”DA 270.4

Tako je još jednom, zbog mržnje potekle od vjerske zaslijepljenosti i samopravednosti, Božji sluga bio prisiljen potražiti zaštitu kod neznabožaca. Upravo je ova ista mržnja prisilila Iliju da pobjegne pod zaštitu udovice u Sarepti; ona je prisilila vjesnike Evanđelja da se okrenu od Židova i vijest objave poganima. A Božji narod koji živi u današnje vrijeme s ovom će se mržnjom tek morati suočiti. Među mnogima koji tvrde da su Kristovi sljedbenici prisutna je ista oholost, formalizam i sebičnost, isti duh tlačenja koji je zauzimao tako visoko mjesto u srcima Židova. U budućnosti će ljudi koji tvrde da su Kristovi predstavnici poći putem sličnim onome kojim su išli svećenici i knezovi u postupanju s Kristom i apostolima. U velikoj krizi u kojoj će se uskoro naći, vjerni Božji sluge naići će na istu tvrdoću srca, istu okrutnu odlučnost, istu nepopustljivu mržnju.DA 270.5

Svima koji će u taj zli dan neustrašivo služiti Bogu prema svojoj savjesti bit će potrebna hrabrost, čvrstina i poznavanje Boga i Njegove Riječi; oni koji budu vjerni Bogu bit će progonjeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji napori pogrješno tumačeni i njihova imena ozloglašena. Sotona će se služiti svom prijevarom da utječe na srce i zamagli razum, da zlo prikaže dobrom, a dobro zlom. Što će jača i čišća biti vjera Božjeg naroda i što će biti odlučniji da sluša Boga, to će jače Sotona nastojati da protiv njega potakne bijes onih koji, tvrdeći da su pravedni, gaze Božji zakon. Bit će potrebno najčvršće pouzdanje i najveća odlučnost da se održi vjera koja je jedanput zauvijek predana svetima.DA 271.1

Bog želi da se Njegov narod pripravi za krizu koja će uskoro izbiti. Pripremljeni ili nepripremljeni, svi će se morati suočiti s njom; a samo oni koji su svoj život uskladili s božanskim mjerilom ostat će čvrsti u to vrijeme ispita i kušnje. Kad se svjetovni vladari ujedine s propovjednicima religije da nametnu svoju volju u pitanjima savjesti, tada će se vidjeti tko se stvarno boji Boga i služi Mu. Kad bude vladao najdublji mrak, svjetlo karaktera koji je nalik Božjem najjače će sjati. Kad ne bude nikakve uzdanice, vidjet će se tko ima trajno pouzdanje u Jahvu. I dok neprijatelji istine sa svih strana zlonamjerno okružuju Gospodnje sluge, Bog će nad njima bdjeti radi njihova dobra. On će im biti kao sjena velike stijene u suhoj zemlji.DA 271.2

39. Suđenje u Cezareji

41. “Zamalo me uvjeri”