Potreba za nebeskom pomašću za oči

Crkve trebaju pomazati svoje oči nebeskom pomašću za oči kako bi svuda oko sebe vidjele mnogobrojne prilike da služe Bogu. Bog je mnogo puta pozivao svoj narod da iziđe na putove i između ograda i natjera ljude da uđu, da se napuni Njegova kuća, a ipak čak i u sjenci naših vrata ima obitelji kojima nismo pokazali dovoljno zanimanja koje bi ih navelo da shvate da se brinemo za njihove duše. To je posao koji nam je najbliži i na koji Gospodin poziva Crkvu da ga se lati. Mi ne smijemo stajati pitajući: Tko je moj bližnji? Mi se trebamo sjetiti da je naš bližnji onaj kome je potrebno naše suosjećanje i pomoć. Naš bližnji je svatko tko je Božje vlasništvo. U Kristu su izbrisane razlike koje su postavili Židovi o tome tko su njihovi bližnji. Nema teritorijalnih granica, nema umjetnih razlika, nema kasti, nema aristokracije. (6T, str. 294)KS 45.2