Jedan dojmljivi san

U snu koji mi je dan 29. rujna 1886. išla sam s velikom skupinom koja je tražila borovnice. U društvu je bilo mnogo mladića i djevojaka koji su bili spremni pomoći u sakupljanju plodova. Kao da smo bili u nekom gradu, jer je bilo malo nenastanjenog prostora, a oko grada su bila otvorena polja, divni šumarci i njegovani vrtovi. Pred nama su se kretala velika kola natovarena hranom za naše društvo.KS 53.2

Uskoro su se kola zaustavila, a društvo se razišlo na sve strane da traži plodove. Svuda oko kola je bilo visoko i nisko grmlje koje je nosilo krupne, divne borovnice; ali društvo je tražilo predaleko pa ih zato nije vidjelo. Počela sam, tu blizu, vrlo pažljivo sakupljati plodove jer sam se bojala da ne uberem zelene bobice, koje su bile tako pomiješane sa zrelim plodovima da sam mogla ubrati samo po jednu ili dvije bobice s grozda.KS 53.3

Neke od lijepih velikih bobica bile su pale na zemlju i crvi i insekti napola su ih pojeli. O, pomislila sam, da smo na ovo polje došli prije, svi dragocjeni plodovi bili bi spašeni! Ali sada je prekasno. Pokupit ću ove sa zemlje i vidjeti ima li ičega dobrog u njima. Čak i ako je cijela bobica pokvarena, pokazat ću braći i sestrama što su mogli naći da nisu zakasnili.KS 53.4

Baš tada je dvoje ili troje iz društva prošlo pokraj mene. Ćaskali su i kao da su bili potpuno zaokupljeni sobom. Ugledali su me i rekli: “Tražimo svuda i nismo našli nijednu bobicu.” Sa zaprepaštenjem su pogledali količinu koju sam ja imala. Rekla sam: “Ima još bobica koje treba ubrati s ovog grmlja.” Počeli su brati, ali su brzo stali i rekli: “Nije pošteno da beremo ovdje, ti si našla ovo mjesto i plodovi su tvoji.” Ali ja sam odgovorila: “To nema nikakve veze. Sakupljajte gdje god nešto nađete. Ovo je Božje polje i ovo su Njegove bobice; vaša je prednost što ih možete brati.”KS 54.1

Ali uskoro opet sam ostala sama. Svaki čas čula sam razgovor i smijeh pokraj kola. Doviknula sam onima koji su tamo bili: “Što to radite?” Oni su odgovorili: “Nismo pronašli nijednu bobicu i pošto smo se umorili i ogladnjeli, odlučili smo otići do kola i uzeti ručak. Kad se malo odmorimo, ponovno ćemo se vratiti.”KS 54.2

“Ali vi još ništa niste donijeli”, rekla sam. “Pojest ćete sve naše zalihe, a nećete nam dati ništa.” “Ja sada ne mogu jesti; ima veoma mnogo plodova koje treba obrati. Vi ih niste našli jer niste prilazili i gledali dovoljno blizu. Oni ne vise izvana po grmlju, morate ih tražiti. Istina, ne možete odjednom imati pune ruke; ali ako pozorno gledate među zelenim bobicama, naći ćete vrlo dobre plodove.”KS 54.3

Moja mala posuda bila je uskoro puna bobica i ja sam ih odnijela u kola. Rekla sam: “Ovo su najljepši plodovi koje sam ikad ubrala, a sakupila sam ih tu blizu, dok ste se vi umorili tražeći daleko bez uspjeha.”KS 54.4

Tada su svi došli vidjeti moje plodove. Rekli su: “Ovo su bobice s visokog grmlja, čvrste i dobre. Nismo mislili da ćemo naći išta na visokom grmlju pa smo tragali samo za bobicama na niskom grmlju i našli smo ih samo nekoliko.”KS 54.5

Tada sam rekla: “Hoćete li se pobrinuti za ove bobice, a onda poći sa mnom i potražiti još plodova na visokom grmlju?” Međutim, oni nisu izvršili nikakve pripreme za sakupljanje plodova. Bilo je posuđa i vrećica, ali to je korišteno za držanje hrane. Umorila sam se čekajući i na kraju upitala: “Zar niste došli sakupljati plodove? Zašto se onda niste pripremili?” Jedan iz skupine je odgovorio: “Sestro White, mi nismo očekivali da ćemo pronaći nikakve plodove tamo gdje ima tako mnogo kuća, a ni dalje, ali budući da si ti bila tako željna skupljanja plodova, odlučili smo poći s tobom. Mislili smo: ‘Ponijet ćemo dovoljno hrane i uživat ćemo u rekreaciji ako ništa ne uberemo.’”KS 55.1

Odgovorila sam: “Ne mogu razumjeti ovakav pristup. Ja se odmah vraćam grmlju. Danje već poodmakao, uskoro će pasti noć kada nećemo moći sakupljati nikakve plodove.” Neki su pošli sa mnom, a ostali su se zadržali kraj kola i jeli.KS 55.2

Na jednom mjestu sakupilo se malo društvo i žučno razgovaralo o nečemu što ih je izgleda jako zanimalo. Prišla sam bliže i vidjela da njihovu pozornost privlači malo dijete u naručju jedne žene. Rekla sam: “Imate još malo vremena i bolje bi bilo da radite dok možete.”KS 55.3

Pozornost mnogih privukli su mladić i djevojka koji su trčali prema kolima. Kada su stigli do njih, bili su tako umomi da su morali sjesti i odmoriti se. I drugi su se također bacili na travu da se odmore.KS 55.4

Tako je dan odmicao, a obavljeno je vrlo malo posla. Na kraju sam rekla: “Braćo, vi nazivate ovo neuspješnim izlaskom. Ako ovako radite, ne čudim se što nemate uspjeha. Vaš uspjeh ili neuspjeh ovisi o tome kako se primite posla. Ovdje ima bobica; ja sam ih našla. Neki od vas uzalud su pretraživali nisko grmlje; neki su našli malo bobica; ali prošli ste pokraj visokog grmlja samo zato što niste očekivali da ćete pronaći plodove na njemu. Vidite da su plodovi koje sam ubrala veliki i zreli. Za kratko vrijeme sazret će i druge bobice i opet ćemo otići do grmlja. To je način na koji sam ja naučena sakupljati plodove. Da ste tražili blizu kola, mogli ste, kao i ja, pronaći plodove.KS 55.5

Lekciju koju ste danas dali onima koji tek uče raditi ovaj posao, oni će naučiti. Gospodin je postavio ovo plodonosno grmlje usred gusto nastanjenog mjesta i očekuje da ga vi nađete. Ali vi ste bili odviše zaokupljeni jelom i zabavom. Niste došli u polje s ozbiljnom namjerom da nađete plodove.KS 56.1

Odsad morate raditi s više gorljivosti i ozbiljnosti i sa sasvim drugačijim pristupom; u protivnom vaš rad nikada neće biti uspješan. Radeći na pravi način, naučit ćete mlađe radnike da su jelo i rekreacija manje važni. Bilo je naporno dovesti kola sa zalihama hrane do određenog mjesta, ali vi ste više mislili na zalihe nego na plodove koje ćete ponijeti kući kao rezultat svojega rada. Trebate biti marljivi i prvo obrati bobice koje su vam najbliže, pa tek onda tražiti grmove koji su dalje; nakon toga možete se vratiti i ponovno raditi u blizini, i na taj način postat ćete uspješni.” (GW, str. 136—139)KS 56.2