Poglavlje 37—Još ti samo jedno nedostaje
Kad je Isus pošao na put, dotrčao je jedan čovjek; i, kleknuvši pred njega, zapitao ga: “Učitelju blagi! Šta treba da činim, da bih imao život vječni?”.IZ 155.5
Mladić, koji je postavio ovo pitanje, ubrajao se u narodne glavare. On je imao veliko bogatstvo i zauzimao je visok položaj. On je vidio s kakvom je ljubavlju Krist primio djecu, s kakvom nježnošću ih je uzimao u naručje, i u njegovom se srcu probudila ljubav prema Spasitelju. On je zaželio da postane njegov učenik. Kada je ugledao Krista na putu, potrčao je za njim i, duboko uzbuđen, bacio se pred njegove noge. Iskreno i ozbiljno postavio je pitanje, koje je bilo od velike važnosti za njega, kao, uostalom, i za svakog čovjeka: “Učitelju blagi, šta mi valja činiti, da bih imao život vječni?”IZ 155.6
“Što me nazivaš blagim”? rekao je Isus, “samo je jedan blag, to je Bog.” Isus je želio da okuša iskrenost ovog uglednog jevrejskog mladića, želio je da sazna iz kojih pobubuda ga on smatra blagim. Razumije li on da govori sa Božjim Sinom? Šta on ustvari osjeća u svome srcu?IZ 156.1
Ovaj mladić je imao visoko mišljenje o svojoj pravdi. On nije mislio da mu što nedostaje, ali ipak nije bio zadovoljan u svojoj duši. Osjećao je potrebu za nečim, što nije imao. Zašto da Isus i njega ne blagoslovi, kao što je blagoslovio malu djecu, i da zadovolji potrebe njegove duše?IZ 156.2
Isus mu je odgovorio da je potrebna poslušnost Božjim zapovjestima, ako želi da ima život vječni; spomenuo je više zapovjesti, u kojima je riječ o čovjekovoj dužnosti prema bližnjemu. Mladić je odgovorio s pouzdanjem: “Sve sam to držao od svoje mladosti. Šta mi još nedostaje?”IZ 156.3
Krist je pogledao mladića u lice, kao da je želio da pročita njegov život i ispita njegov karakter. On ga je ljubio i želio je da mu da mir, milost i radost, koji bi izmijenili njegov karakter. “Jedno ti još nedostaje”, rekao je Isus. “Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebesima; i dođi te hajde za mnom.”IZ 156.4
Krist je volio ovog mladića. Znao je da je on iskreno izjavio:” Sve sam ovo držao od svoje mladosti.” Spasitelj je u njemu želio probuditi svijest o pravoj poslušnosti srca i o kršćanskoj dobroti. Želio je da u njemu vidi ponizno i skrušeno srce, koje je svijesno da Bogu duguje vrhovnu ljubav, i koje svoje duhovne nedostatke pokriva Kristovim savršenstvom.IZ 156.5
Isus je u tom mladiću gledao pomoćnika, koji bi mu dobro poslužio, da je želio da postane njegov suradnik, u djelu spasenja. Da se potčinio Kristovom vodstvu, on bi postao silan u službi dobra. Isus je znao da bi ga ovaj mladić mogao dostojno zastupiti, jer je imao sposobnosti, koje bi od njega načinile, da se združio sa Spasiteljem, da bude božanska sila među ljudima. Krist ga je ljubio, jer je poznavao njegov karakter. Mladić je počeo osjećati u svom srcu ljubav prema Kristu, jer ljubav uvijek rada ljubavlju. Isus je želio da ga učini svojim suradnikom. On je želio da ga učini sličnim sebi, ogledalom, koje će otsjajivati Božji lik. Želio je da razvije osobine njegovog karaktera i da ih upotrebi u Božjoj službi. Da se mladić ovog časa bio predao Kristu, on bi se razvijao u atmosferi njegovog prisustva. Koliko bi njegova budućnost bila drukčija, da je stvorio tuodluku!IZ 156.6
“Jedno ti nedostaje”, rekao je Isus. “Ako želiš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebesima; zatim hajde za mnom”. Isus je čitao misli ovog mladića. Njemu je nedostajalo samo jedno, ali to jedno bilo je životno načelo. Njemu je bilo potrebno da ima u srcu Božju ljubav. Ako taj nedostatak ne ukloni, to će za njega imati sudbonosne posljedice; cijelo njegovo biće može da se pokvari. Kad čovjek popušta sebičnosti, ona sve više raste. Da bi mogao primiti Božju ljubav, on se morao odreći svoje bezgranične ljubavi prema samome sebi.IZ 156.7
Krist je ovog čovjeka stavio na ispit. On ga je pozvao da bira ili nebesko blago ili zemaljsku veličinu. Nebesko blago bilo bi mu osigurano, da je pristao da ide za Kristom. Ali trebalo je da se odrekne svoga “ja”; trebalo je da potčini svoju volju Kristu. Božja svetost bila je ponuđena ovom mladiću. On je imao preimćstvo da postane Božji sin, s Kristom sunasljednik nebeskog blaga. Ali je trebalo da uzme na sebe križ i da pode za Spasiteljem na putu samoodricanja.IZ 157.1
Riječi, koje je Krist uputio mladiću, su iste kao ovaj poziv: “Izaberite danas kome ćete služiti. “Njemu je bilo ostavljeno da bira. Isus je toplo želio da se on obrati. On je stavio prst na osjetljivo mjesto njegovog karaktera i sa strpljenjem je čekao ishod borbe, koja se vodila u duši mladića, nadajući se da će se on odazvati pozivu Božjeg Duha. Da je odlučio da pođe za Kristom, trebalo bi da mu bude u svemu poslušan i da se odrekne svojih častoljubivih planova. Koliko je Spasitelj želio da se mladić odazove pozivu Božjeg Duha! On je ljubazno pogledao na mladića koji je oklijevao. Sva dobrota Spasiteljevog srca bila je u tom pogledu. Isus nije utjecao na mladića. On mu je samo pokazao put, koji vodi do pravog kršćanskog karaktera. Njegove su riječi bile mudre i ako su izgledale stroge i pretjerane. Primanje i sprovođenje u život tih riječi bila je jedina mogućnost za spasenje ovog mladića. Visok položaj, koji je on zauzimao i bogatstva, koja je uživao neosjetno su utjecali nepovoljno na njegov karakter.IZ 157.2
Mladić je odmah shvatio, šta znače Kristove riječi i postao je žalostan. Da je razumio vrijednost dara, koji mu je bio ponuđen, on ne bi oklijevao da stupi u red Kristovih učenika. On je bio član jevrejskog Sinedriona, što je bila visoka čast, i sotona ga je kušao laskavim izgledima budućnosti. Mladić je želio da dobije nebesko blago, ali je u isto vrijeme htio da ima i zemaljska preimućstva, koja mu je donosilo njegovo bogatstvo. Žalio je, što mu se postavljaju takvi uslovi, jer iako je želio vječni život, on nije bio gotov na žrtvu. Cijena vječnog života izgledala mu je suviše visoka, i otišao je žalostan, “jer je bio vrlo bogat”.IZ 157.3
On se varao tvrdeći da je držao Božji zakon, jer je bogatstvo bilo njegov idol. On nije mogao držati Božje zapovjesti zato, što je ljubav prema bogatstvu zauzimala kod njega prvo mjesto. On je više volio Božje darove negoli Darodavca. Krist je ovom mladiću ponudio svoje prijateljstvo. “Hajde za mnom”, rekao mu je. Ali Spasitelj mu nije bio tako drag, kao njegova lična čast u svijetu i kao njegovo bogatstvo. Odreći se zemaljskog blaga, koje je vidljivo, da bi imao nebesko blago, koje je nevidljivo, činilo mu se suviše velika žrtva.IZ 157.4
Kristov način postupanja prema ovome mladiću treba da je pouka za nas. Gospod nam je dao pravilo vladanja po kome treba da se upravlja svaki njegov sluga. Ovdje je riječ o poslušnosti njegovom zakonu; nije riječ o jednoj čisto formalnoj poslušnosti, nego o poslušnosti, koja ispunjava cio život i koji se otkriva u karakteru. Božji karakter je mjerilo za sve one, koji žele postati građani njegovog carstva. Sinovima i kćerima Božjim bit će priznati samo oni, koji su voljni da postanu suradnici Kristovi, koji kažu: Gospode, sve što imam i što jesam, jeste tvoje. Svatko bi trebao razmišljati o tome, što znači željeti nebo, a ipak ga napustiti zbog uvjeta, koji se traže. Pomislite šta znači protivili se Kristu! Mladić je kazao: Ne, ja ne mogu sve dati Kažemo li i mi isto? Spasitelj se nudi da s nama dijeli posao, koji nam je Bog odredio. On želi da upotrebi sredstva, koja nam je Bog dao za unapređenje svog djela u svijetu. On nas drukčije ne može spasti.IZ 158.1
Ovom mladiću je bilo povjereno bogatstvo, da bi dokazao da je vjeran upravitelj. Trebalo je da razdijeli svoje blago onima, koji su u nevolji. Tako Bog i danas pruža ljudima sredstva, darove i prilike, da postanu njegova oruđa u pomaganju siromašnih i onih, koji stradaju. Oni, koji upotrebljavaju darove, koje im je Bog povjerio, u skladu s Božjim namjerama, postaju Spasiteljevi suradnici. Oni zadobijaju duše za Krista jer otkrivaju njegov karakter.IZ 158.2
Onima koji, kao bogati mladić, zauzimaju visok položaj i imaju veliko bogatstvo, može se činiti da je prevelika žrtva da se svega odreknu, da bi mogli poći za Kristom. Ali to je pravilo, koje važi za sve, koji žele postati njegovi učenici. Ništa ne može zamijeniti poslušnost. Odricanje samoga sebe je suština Kristove nauke. Često se to iznosi i traži na jedan zapovijedan način, jer nema druge mogućnosti da se spase čovjek od onoga, što može upropastiti cijelo njegovo biće.IZ 158.3
Vraćajući Gospodu ono, što su od njega primili, Kristovi učenici sabiraju na nebesima bogatstvo, koje će primiti na dan, kada budu čuli ove riječi: “Dobro, slugo dobri i vjerni. U malome si mi bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti. Uđi u radost Gospodara svojega.” “Koji u očekivanju radosti, koja mu bješe određena, pretrpje križ, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božjega.“ Radost zbog otkupljenih duša, spasenih za vječnost, bit će nagrada svih, koji idu tragom onoga, koji je rekao: “Hajde za mnom”!IZ 158.4