Poglavlje 55—Isusovo uskrsnuće

Noć prvoga dana sedmice polako je odmicala. Nastupio je najtamniji čas, koji prethodi svitanju. Krist je još bio zatočenik u svome uskom grobu; veliki je kamen bio na svome mjestu, a rimski pečat na njemu bio je netaknut; rimska je straža čuvala grob. Tamo je bilo i nevidljivih stražara. Vojske zlih anđela stajale su kod tog mjesta. Kad bi to bilo moguće, knez tame, sa svojom otpadničkom vojskom, zadržao bi zauvijek Božjeg Sina u njegovom zapečaćenom grobu. Ali četa moćnih i slavnih anđela čuvala je grob i pripremala se da pozdravi Kneza života.^{1Matej 28, 2-4. 11-15.}IZ 280.2

“I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo Gospodniji siđe s neba”. Ovaj je anđeo napustio nebeske dvorove obučen u Božje oružje. Pred njim su išli zraci božanske slave, obasjavajući mu put. “I lice njegovo bješe kao munja i odijelo njegovo kao snijeg”.IZ 280.3

Gdje je sada moć vaše straže, svećenici i poglavari? Hrabri vojnici, koji se nikad nisu plašili ljudi, sada su bili kao zarobljenici, kojima su oteti mačevi i koplja. Oni su gledali jedno lice ali to nije bilo lice nekog smrtnog ratnika, nego lice najmoćnijeg od Božjih anđela. Ovaj anđeo zauzima položaj, koji je sotona izgubio svojim padom. On je bio taj, koji je objavio Kristovo rođenje na betlehemskim brežuljcima. Zemlja je uzdrhtala, kad se on približio, a demoni su pobjegli. Izgledalo je kao da se nebo sagnulo k zemlji, kad je on odvaljivao kamen sa groba. Vojnici su gledali kako on uklanja teški kamen kao kakav kamenčić i čuli su glas, kojim je uzviknuo: Sine Božji, izađi napolje! Otac te tvoj zove! Vidjeli su kako je Isus izašao iz otvorenog groba i čuli su kako je objavio: “Ja sam uskrsnuće i život”. Kad je on stupio naprijed, obučen u veličanstvo i slavu, anđeoska vojska se duboko poklonila ukazujući čast Otkupitelju i pozdravljajući ga hvalospjevima.IZ 280.4

Zemljotres je označio čas kad je Isus položio svoj život; zemljotres je objavio i njegovu pobjedu. Onaj, koji je pobijedio smrt i grob, izašao je iz groba korakom pobjednika, usred ljuljanja zemlje, sijevanja munja i treska gromova. Kad on bude po drugi put došao na zemlju, tada će “zatresti ne samo zemlju nego i nebo”.^{2Jevr. 12, 26.} “Zemlja će se ljuljati kao pijan čovjek, i premjestit će se kao koliba. “I savit će se nebesa kao knjiga”. “Ali će Gospod biti utočište svome narodu i krijepost sinovima Izraelovim”.^{3Izaija 24, 20. Izaija 34, 4. Joel 3, 16.}IZ 281.1

Prilikom Isusove smrti, vojnici su vidjeli zemlju obavijenu tamom usred bijelog dana: prilikom uskrsnuća su vidjeli noć rasvijetljenu slavom anđela i čuli su kako nebeski stanovnici pjevaju radosnim i pobjedonosnim glasom: “Pobijedio si sotonu i sile tame; pobjeda proždrije smrt!”IZ 281.2

Krist je proslavljen izašao iz groba, i rimska ga je straža gledala Njihove su oči bile uprte u lice onoga, kome su se nedavno rugali i koga su ismijevali. U tom proslavljenom Biću su gledali onoga, koga su ranije kao zatočenika vidjeli u sudskoj dvorani i za koga su ispleli trnov vijenac. To je bio onaj, koji se nije nimalo opirao Pilatu i Irodu, i čije je tijelo bilo izranjeno šibanjem. To je bio onaj, koji je bio prikovan na križ, na koga su svećenici i poglavari, puni prezira i zadovoljstva, mahali glavom govoreći: “Druge je spasavao, a sebe ne može spasti”.^{4Matej 27, 42.} To je bio onaj, koji je bio položen u nov Josipov grob. Nebeskom odlukom vraćena je zarobljeniku sloboda. Kad bi i gore pokrivale njegov grob, ne bi ga mogle spriječiti da izađe iz njega.IZ 281.3

Na pogled anđela i proslavljenog Spasitelja, rimski su vojnici popadali na zemlju kao mrtvi. Oni su se podigli kad je nebeska pratnja nestala ispred njihovih očiju, i vratili su se u grad brzo koliko su ih njihove drhtave noge mogle nositi. Posrćući kao pijani ljudi, hitali su u grad, pričajući čudnovatu novost svakome, koga su na putu sreli. Uputili su se Pilatu, ali svećenici i poglavari, saznavši šta se dogodilo, pozvali su ih najprije k sebi. Ovi su vojnici bili čudnovatog izgleda. Drhteći od straha i blijeda lica, oni su potvrdili da je Krist uskrsnuo; ispričali su sve što su vidjeli; nisu imali vremena da pomisle ili da kažu drugo nešto nego istinu. Izgovarali su mucajući: Onaj što je bio razapet jeste Božji Sin, čuli smo anđela, koji ga je proglasio Veličanstvom neba i carem slave”.IZ 281.4

Lica svećenika su preblijedela od straha. Kajfa je pokušao da govori. Njegove su se usne micale, ali se nije čuo nikakav glas. Vojnici su htjeli da napuste vijećnicu, ali tada ih je zaustavio jedan poziv. Kajfa je najzad našao riječ. Čekajte, čekajte, rekao je on. Nikome ne kažite šta. ste vidjeli.IZ 281.5

Vojnicima je bilo naređeno da prošire lažan izveštaj. Svećenici su im dali ovaj nalog: “Izjavite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga, dok smo mi spavali”. Ovdje su svećenici sami sebe prevarili. Kako su vojnici mogli kazati da su učenici ukrali tijelo, dok su oni spavali? Ako su spavali, kako onda znaju to, što govore? I, ako je dokazano da su učenici ukrali Kristovo tijelo, zar ih onda svećenici ne bi prvi osudili? I napokon, ako su stražari spavali kod groba, zar ih onda ne bi svećenici optužili kod Pilata za nemarno vršenje službe?IZ 282.1

Vojnici su se užasnuli na pomisao da na sebe preuzmu krivicu da su spavali na stražarskom mjestu. To je bio prijestup, koji se kažnjavao smrću. Zar da šire lažno svedočanstvo i da obmanjuju narod, a sebe da izlažu opasnosti? Zar nisu budno stražili? Kako bi mogli da se lažno zakunu i da sve to podnose za nekoliko srebrnika?IZ 282.2

Da bi ih pridobili da ćute, da ne iznose svjedočanstvo, koga su se bojali, svećenici su dali vojnicima jamstvo za njihovu sigurnost: Pilat, tvrdili su oni, ne želi da se ta vijest širi u narodu, kao što i oni to ne žele. Rimski vojnici prodali su Jevrejima svoje poštenje za nekoliko srebrnika. Oni su se pojavili pred svećenicima sa jednim teretom: s čudesnom viješću istine; a otišli su sa drugim teretom: s novcem, i s lažju na ustima, koju su izmislili svećenici.IZ 282.3

Međutim, Pilat je čuo za Kristovo uskrsnuće. Iako je na njemu ležala odgovornost da je predao Isusa na smrt, on je ostao prilično ravnodušan. Premda je protiv svoje volje osudio Isusa, i čak s izvjesnim osjećanjem saučešća; ipak do sada nije pokazao nikakav znak pravog pokajanja. Poslije ove vijesti, zatvorio se od straha u svoju sobu, odlučivši da više nikog ne vidi. Ipak, svećenici su uspjeli da dođu do njega i ispričali su mu sve što su izmislili, moleći ga da zatvori oči pred lažnim izjavama straže. Prije nego što je na to pristao, Pilat je želio da posebno ispita vojnike; ovi, bojeći se za svoj život, nisu se usudili da mu bilo šta zataje, namjesnik je od njih saznao sve što se dogodilo. On nije više o tome ispitivao, ali od tog dana nije mogao nigdje naći pokoja.IZ 282.4

Kad je Isus bio položen u grob, sotona je slavio pobjedu. On se nadao da Isus ne će više oživjeti. Kristovo tijelo je smatrao svojim vlasništvom; trudio se da zadrži Krista u njegovom zatvoru i postavio je stražu kod groba. Kad su njegovi anđeli pobjegli pred nebeskim vjesnikom, sotona se razgnjevio. Vidjevši Krista, gdje pobjedonosno izlazi iz groba, shvatio je da će njegovo carstvo propasti i da će sam morati da pogine.IZ 282.5

Time što su pogubili Krista, svećenici su bili oruđa sotone. Sada su oni bili potpuno u njegovoj vlasti, uhvaćeni u mrežu iz koje nisu mogli izaći; ostalo im je samo jedno: da nastave borbu, koju su otpočeli. Kad su čuli vijest o Kristovom uskrsnuću, pobojali su se gnjeva naroda i vidjeli su da su u opasnosti. Jedina nada za njih bila je u tome, da i dalje tvrde da je Krist varalica, i da poriču njegovo uskrsnuće. Potkupili su dakle vojnike i pridobivši Pilata da šuti, proširili su svuda svoj lažni izveštaj. Ali bilo je i svjedoka, koje nisu mogli da ušutkaju: Mnogi su čuli svjedočanstvo vojnika o Isusovom uskrsnuću. I neki od mrtvih, koji su uskrsnuli s Kristom, pokazali su se mnogima, objavljujući istinu, da je Isus uskrsnuo. Svećenici su dobili izvještaj o onima, koji su vidjeli uskrsnule i čuli njihovo svjedočanstvo. Svećenici i poglavari živjeli su u stalnom strahu, da se ne bi našli licem k licu s Kristom na ulici ili u svom domu. Nigdje se nisu osjećali sigurni. Brave i prijevornice bile su slaba zaštita od Božjeg Sina. Dan i noć dolazili su im na um prizori iz sudnice i riječi koje su vikali: “Krv njegova na nas i na djecu našu”.^{5Matej 27, 25.} Ovaj se prizor nije nikada izbrisao iz njihovog sjećanja. Nikada više nije miran san sklapao njihove oči.IZ 282.6

Kad je glas moćnog anđela odjeknuo kod Kristovog groba govoreći: Otac te tvoj zove!, Spasitelj je izišao iz groba. Tako su se obistinile njegove riječi: “Ja život svoj polažem, da ga opet uzmem... Vlast imam položiti ga, i vlast imam uzeti ga opet”. Proročanstvo, koje je objavio svećenicima se ispunilo: “Razorite ovaj hram, za tri dana opet ću ga podignuti”.^{6Ivan 10, 17. 18. Ivan 2, 19.}IZ 283.1

Nad otvorenim Josipovim grobom, Krist je pobjedonosno objavio: “Ja sam uskrsenje i život”. Samo Bog može izgovorit te riječi. Sva stvorena bića žive voljom i silom Božjom. Ona su uvijek zavisna od Božjeg života. Od najvišeg serafima do najnižeg živog bića, svi primaju život iz Izvora života. Samo onaj, koji je jedno s Bogom, mogao je reći: “Vlast imam dati svoj život, i vlast imam uzeti ga opet”. Krist je u svom božanstvu imao silu, koja mu je omogućila da slomi okove smrti.IZ 283.2

Krist je ustao iz mrtvih kao prvina onih, koji spavaju. Na njega je ukazivao obrtani snop, i njegovo se uskrsenje zbilo istog dana, kad je obrtani snop bio iznjet pred Gospoda. Ovaj simbolički obred vršio se više od hiljadu godina. U polju su bili požnjeveni prvi zreli klasovi, i kad je narod za Pashu otišao u Jeruzalem, snop prvine obrtao se kao zahvalna žrtva pred Gospodom. Tek poslije tog obreda moglo se ostalo žito požnjeti i povezati u snopove. Posvećeni snop Bogu pretstavljao je žetvu. Isto tako Krist, kao snop prvine, pretstavljao je veliku duhovnu žetvu, koja će se prikupiti za Božje carstvo. Njegovo uskrsnuće je slika i jamstvo uskrsenja svih pravednika. “Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one, koji su zaspali u Isusu, dovesti s njime”.^{71. Sol. 4, 14.}IZ 283.3

Kad je Krist ustao iz groba, on je poveo sa sobom mnoštvo zatočenika. Zemljotres prilikom Kristove smrti otvorio je mnoge grobove, kad je Isus izašao iz groba, izašli su oni s njime. To su bili Božji suradnici koji su uz cijenu svoga života svjedočili za istinu. Sada je trebalo da oni budu svjedoci Onoga, koji ih je podigao iz mrtvih.IZ 283.4

Za vrijeme svoje zemaljske službe, Isus je podizao mrtve. On je podigao sina udovice iz Naina, kćerku starješine jevrejske sinagoge i Lazara. Ali ovi uskrsnuli nisu bili obučeni u besmrtnost. Oni su poslije svog povratka u život, ostali podložni smrti. Međutim ovi, koji su izašli iz grobova prilikom Kristovog uskrsnuća, vaskrsnuli su za vječni život. Oni su Isusa pratili na nebo, kao slavni plijen njegove pobjede nad smrću. Ovi, rekao je Krist pretstavljajući ih, nisu više zatočenici sotone: ja sam ih otkupio. Ja sam ih podigao iz grobova kao prvine svoje moći, da budu tamo, gdje sam ja, i da više ne trpe ni smrt ni bol.IZ 284.1

Ovi uskrsnuli ušli su u grad i pokazali su se mnogima govoreći: Krist je ustao iz mrtvih, i mi smo s njime uskrsnuli. Tako je ovjekovječena istina o uskrsenju. Uskrsnuli sveti posvjedočili su istinitost riječi: Oživjet će mrtvi tvoji, i moje će mrtvo tijelo ustati”! Njihovim se uskrsnućem počelo ispunjavati proroštvo: “Probudite se i pjevajte, koji stanujete u prahu, jer je tvoja rosa na travi, i zemlja će izmenuti svoje mrtvace”.^{8Izaija 26, 19.}IZ 284.2

Za svakog vjernoga Krist je uskrsenje i život. Kroz Spasitelja nalazimo život, koji smo grijehom izgubili; jer on u sebi ima život, koji mu omogućuje da uskrsne, koga hoće. On ima vlast da daje besmrtnost. On natrag uzima život, koji je položio kao čovjek, i daje ga čovjeku. “Ja dođoh”, rekao je on, “da oni imaju život i izobilje”. “A koji pije vodu, koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti do vijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode, što teče u život vječni”. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan”.^{9Ivan 10, 10. Ivqn 4, 14. Ivan 6, 54.}IZ 284.3

Smrt ne znači mnogo za vjernoga, i Krist govoreći o njoj, kaže: “Ako tko bude držao riječ moju, ne će umrijeti za uvijek”. Smrt kršćanina je samo san, odmor u tišini i tami. Ako vjerujete, vaš je život sakriven s Kristom u Bogu, i “kad se pojavi Krist, život vaš, cnda će te se i vi s njime javiti u slavi”.^{10Kol. 3, 4. Ivan 8, 51. 52.}IZ 284.4