Bijeg iz Jeruzalema

Dok se Pavao u hramu ozbiljno molio Bogu zabrinut za posljedice takvog koraka, u viđenju mu se ukazao Spasitelj i rekao: “Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.” (Djela 22,18) Čak i tada, Pavao je oklijevao napustiti Jeruzalem bez uvjeravanja tvrdoglavih Židova o istinitosti njegove vjere. Mislio je da, čak i ako zbog istine žrtvuje svoj život, to ne bi bilo ništa više nego samo os-lobođenje od zastrašujućeg tereta koji ga je opterećivao zbog Stjepanove smrti. Odgovorio je: “Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.” Ali odgovor je bio odlučniji nego prije: “Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!” (Djela 22,19-21)PO 209.2

Kad su braća čula za Pavlovo viđenje i Božju skrb nad njim, njihova se zabrinutost za njega povećala. Shvatili su da je on doista Božje odabrano oruđe da odnese istinu poganima. Požurili su da ga potajno izvedu iz Jeruzalema od straha da ga Židovi ne ubiju. Pavlov odlazak privremeno je otklonio silovito suprotstavljanje Židova, i Crkva je imala određeno razdoblje mira u kojemu su joj se mnogi pridružili.PO 209.3