Na Božjem sudu

Sav grešni svijet stoji na Božjem sudu optužen za nevjeru nebeskoj vlasti. Ovi izgubljeni nemaju nikoga da ih zastupa, nemaju izgovora i protiv njih je izrečena presuda vječne smrti.PO 320.1

Sada je svima jasno da plaća za grijeh nije uzvišena neovisnost ili vječni život, nego ropstvo, uništenje i smrt. Zli shvaćaju što su izgubili svojim buntovničkim životom. Kad im je bilo ponuđeno, oni su prezreli “obilato, sve obilatije, breme vječne slave”, a kako im ono sada tako poželjno izgleda! “Sve to”, vapi izgubljena duša, “mogao sam imati, ali sam sve to odlučio odbaciti. O, kakve li zaslijepljenosti! Dao sam mir, sreću i čast u zamjenu za nesreću, sramotu i očaj.” Svi uviđaju da je njihovo isključenje s Neba pravedno. Svojim su životom izjavili: “Ne želimo da ovaj Isus vlada nad nama.”PO 320.2

Kao u zanosu, zli promatraju krunidbu Božjeg Sina. U Njegovim rukama vide ploče božanskog zakona, odredbe koje su prezirali i kršili. Svjedoci su provale ushita, radosti i obožavanja spašenih, i dok zvukovi glazbe preplavljuju golemo mnoštvo izvan grada, svi jednoglasno kliču: “Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) Svi padaju ničice i klanjaju se Knezu života.PO 320.3