Oblak koji vodi

Gospodin je vodio Izraelce tijekom svih njihovih putovanja kroz pustinju. Kada je bilo dobro za narod i na slavu Bogu da postave svoje šatore na nekom mjestu da bi tu ostali, Bog je svoju volju izrazio stupom od oblaka koji je počinuo točno iznad Svetišta. Tu je ostao sve dok Bog nije želio da se opet krene na put. Tada se oblak slave podigao iznad Svetišta i narod je krenuo na put.PO 115.2

Na svakom svom putovanju narod je održavao savršeni red. Svako je pleme nosilo zastavu s oznakom očeve obitelji i svakom je plemenu naređeno da postavlja svoje šatore pod svojom zastavom. A kad su putovali, sva su plemena hodala uredno; svako pleme pod svojom zastavom. Kad su se odmarali od puta, Svetište je bilo podignuto, a plemena su postavila svoje šatore po rasporedu točno onako kako je Bog odredio, oko Svetišta na određenoj udaljenosti.PO 115.3

Kad je narod putovao, ispred njega su nosili Kovčeg zavjeta. “Danju je opet Jahvin oblak bio nad njima, kako bi se iz tabora zaputili. Kad bi Kovčeg polazio, Mojsije bi rekao: ‘Ustani, Jahve! Neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek’ bježe pred tobom!’ A kad bi se zaustavljao, popratio bi: ‘Vrati se, o Jahve! Izraelu ti si tisuće bezbrojne!’” (Brojevi 10,34-36)PO 115.4