Povratak u Kanaan
Dok je Laban bio odsutan, Jakov je uzeo svu svoju obitelj, sve sto je imao i napustio Labana. Nakon sto je tri dana proveo na putu, Laban je dočuo da ga je Jakov napustio i vrlo se razbjesnio. Posao je u potjeru, odlučan da Jakova silom vrati. Ali Gospodin se sažalio nad Jakovom i, kako ga je Laban sustizao, On ga je preko sna uputio da s Jakovom ne govori ni lijepo niti ružno. To znači da ga nije smio prisiljavati da se vrati, niti ga laskavim riječima nagovarati da to učini.PO 65.1
Kad se Laban susreo s Jakovom, upitao ga je zašto je tako bez najave pobjegao i odveo njegove kćeri kao zarobljene mačem. Rekao mu je: “U mojoj je ruci da s tobom loše postupim. Ali Bog tvoga oca noćas mi reče: ‘Pazi da protiv Jakova ne poduzmeš ništa, ni dobro ni zlo!’” (Postanak 31,29) Jakov je tada podsjetio Labana na sebične postupke prema njemu jer je gledao samo svoju osobnu korist. Zatim je Labanu prigovorio na njegovom nepoštenom odnosu prema njemu i rekao: “Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo noću. Često sam danju skapavao od žeđi, a obnoć od studeni. San je bježao od mojih očiju.” (Postanak 31,39.40)PO 65.2
Zatim je nastavio: “Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj kući četrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije kćeri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sinoć dosudio.” (Postanak 31,41.42)PO 65.3
Tada je Laban uvjeravao Jakova da voli svoje kćeri i njihovu djecu i da im ne bi mogao nauditi te je predložio da međusobno sklope savez. Rekao je: “‘Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok između mene i tebe.’ Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, a onda reče svojim ljudima: ‘Skupite kamenja!’ Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.”PO 65.4
Zatim Laban progovori: “Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. Ako budeš loše postupao prema mojim kćerima, ili ako uzmeš druge žene uz moje kćeri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da će Bog biti svjedok između mene i tebe.” (Postanak 31,49.50)PO 65.5
Tada je Jakov dao svečani zavjet pred Gospodinom da neće uzimati druge žene. “Potom Laban reče Jakovu: ‘Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio između sebe i tebe: ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri neću ići na te iza ove gomile i da ti nećeš ići na me iza ove gomile i ovog stupa. Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!’ Jakov se zakune Bogom - strahom svoga oca Izaka.” (Postanak 31,51-53)PO 66.1
Kako je Jakov išao svojim putom, sreo se s Božjim anđelom. Kada ga je vidio, rekao je: “Ovo je Božje taborište!” U snu je vidio Božje anđele koji su ga okruživali. Tada je Jakov poslao krotku, pomirljivu poruku svome bratu Ezavu. “Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: ‘Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret s četiri stotine momaka.’ Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.PO 66.2
Onda se Jakov pomoli: ‘O, Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O, Jahve, koji si mi naredio: ‘Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!’ Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. Ta samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu. Ti si rekao: ‘Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.’” (Postanak 32,7-13)PO 66.3