Tomina sumnja

U tom trenutku Toma nije bio prisutan. Nije želio ponizno prihvatiti izvješće učenika, nego je čvrsto i samopouzdano ustvrdio da neće vjerovati sve dok ne bude mogao staviti svoje prste u rane od čavala i svoju ruku na bok gdje se nalazio ubod koplja. Na taj je način pokazao manjak povjerenja u svoju braću. Kad bi svatko zahtijevao iste dokaze, nitko danas ne bi prihvatio Isusa niti bi vjerovao u Njegovo uskrsnuće. Ali bila je Božja volja da oni koji nisu osobno mogli vidjeti i čuti uskrslog Spasitelja trebaju prihvatiti izvješće učenika.PO 176.3

Bog nije bio zadovoljan Tominim nevjerovanjem. Kad se Isus ponovno sreo s učenicima, Toma je bio među njima, a kad je vidio Isusa, povjerovao je. Ali budući da je izjavio da neće biti zadovoljan dok ne dodirne ono što vidi, Isus mu je pružio dokaz koji je želio. Toma je uzviknuo: “Gospodin moj i Bog moj!” Ali Isus mu uzvraća na njegovo nevjerovanje riječima: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (Ivan 20,28.29)PO 176.4