PRAVA DUHOVNA HRANA
“Šta će činiti naša djeca?” To je važno pitanje koje zahtijeva ozbiljan odgovor. Ja osjećam duboku žalost i veoma sam zabrinuta kada u hrišćanskim domovima nalazim časopise i novine koje sadrže priče i romane u nastavcima, a koji ne ostavljaju nikakav dobar utisak na njihov um. Posmatrala sam one koji su udovoljavali svom ukusu za čitanjem romana. Oni su imali priliku da čuju istine Božje riječi i da se upoznaju sa dokazima naše vjere. Oni su postali zreli mladići, a da nikad nisu iskusili šta je prava pobožnost.PM 166.4
Ovoj dragoj omladini je od suštinske važnosti da uzida u zgradu svog karaktera najbolji materijal - ljubav, strah Božji i poznanje Isusa Hrista. Ali malo njih imaju pravo znanje o istini kakva je u Isusu. Oni su hranili svoj um uzbudljivim pričama. Oni su živjeli i još uvijek žive u izmišljenom svijetu i to ih onesposobljava za praktične dužnosti života.PM 167.1
Posljedice čitanja romana. — Posmatrala sam djecu kojoj je bilo dopušteno da čitaju ta djela. Bilo da su kod kuće ili van nje, ona su nemirna ili su nezainteresovana i nesposobna da razgovaraju osim o najobičnijim temama. Plemenite sposobnosti, namijenjene za postizanje viših ciljeva iskvarene su bavljenjem oko beznačajnih, ništavnih stvari. Mladog čitaoca ovo toliko prožme da je jedva spo-soban da se uzdigne ka nečem višem.PM 167.2
Umna hrana na koju je navikao vrši na njega štetan uticaj i izaziva nečiste i tjelesne misli. Moje srce je puno saučešća za te duše kada vidim šta sve one gube zanemarujući prilike da upoznaju Hrista, našu jedinu nadu za vječni život. Koliko oni gube dragocjenog vremena koje bi mogli upotrijebiti za proučavanje Uzora prave dobrote.PM 167.3
Ja lično poznajem mnoge koji su izgubili sposobnost pravilnog mišljenja navikom čitanja loših knjiga. Takvi prolaze kroz život sa bolesnom maštom, koja uveličava svaku malu teškoću. Neznatne stvari, na koje zdrav i razuman čovjek ne obraća pažnju, pod uticajem njihove mašte postaju za njih nepodnošljive teškoće i nepre-mostive prepreke. Oni stalno žive u tami.PM 167.4
Oni koji su se navikli da gutaju uzbudljive pripovijetke osakaćuju svoju duhovnu snagu i postaju nesposobni za dublje razmišljanje i istraživanje. Ima mnogo ljudi koji su pri kraju života, i koji se još nisu izliječili od posljedica neumjerenog čitanja.PM 167.5
Navike iz djetinjstva su s njima rasle i učvršćivale se. Njihovi kasniji napori da se oslobode tih navika, ma kako bili odlučni, imali su samo djelimičan uspjeh. Mnogi nisu nikada više opet povratili svoju prvobitnu umnu snagu. Svi njihovi napori da postanu praktični hrišćani, ostali su samo želja. Oni ne mogu postati slični Hristu ako i dalje hrane svoj um ovakvom lektirom.PM 167.6
Ni uticaj na tijelo nije manje štetan. Nervni sistem je uzalud op-terećen tom strašću za čitanjem. U nekim slučajevima mladi, pa čak i stariji, pogođeni su paralizom jedino zbog pretjerivanja u čitanju. Njihov je um bio stalno u uzbuđenom stanju dok nježni mehanizam mozga nije oslabio i postao nesposoban da dalje funkcioniše, i to je prouzrokovalo paralizu.PM 168.1
Duševna opijenost. — Osjećanje morala se kvari kad čovjek navikne da čita uzbudljive pripovijetke, te njegov um postaje ne-zadovoljan ako se ne hrani tom lošom i štetnom hranom. Vidjela sam mlade djevojke koje se smatraju hrišćankama a koje su bile nesrećne ako nisu imale pri ruci neki roman ili neku pripovijetku. Um se navikne na ovakvu uzbuđujuću literaturu, kao što se organizam pijanca navikne na alkoholna pića. Ove mlade osobe nemaju prave pobožnosti; one ne obasjavaju stazu svojih prijatelja nijednom zrakom svjetlosti, koja bi ih vodila ka izvoru znanja. One nikad nisu imale pravo religiozno iskustvo. Kada ne bi uvijek imale uza se ovakvu literaturu, onda bi još bilo nade da se mogu popraviti. Ali one osjećaju neodoljivu potrebu za tim i ne mogu se uzdržati da tu potrebu ne zadovolje.PM 168.2
Ožalošćena sam kad vidim mladiće i djevojke kako upropašta-vaju svoju korisnost u ovom životu i gube priliku da steknu iskustva koja bi ih mogla osposobiti za vječni život u društvu nebeskih bića. Ne možemo naći za njih bolje ime nego “intelektualni pijanci”. Neumjerenost u čitanju vrši na njih isto tako štetan uticaj kao i neumjerenost u jelu i piću.PM 168.3
Lijek. — Najbolji način da spriječimo napredovanje toga zla je da iskoristimo zemljište uma. Potrebno je da sa najvećom pažnjom i najvećom budnošću njegujemo um i da u njega sijemo dragocjeno sjeme biblijskih istina. Gospod nam je, u svojoj beskrajnoj milosti, u Svetom pismu otkrio zakone svetog življenja...PM 168.4
On je nadahnuo svete ljude da u našu korist opišu opasnosti kojima je zakrčena naša staza i način kako da te opasnosti izbje- gnemo. Oni koji ispituju Sveto pismo i upravljaju se po njegovim savjetima neće ostati u ovom pogledu u neznanju. Usred opasnosti posljednjih dana svaki član Hristove crkve treba dobro da poznaje osnovne istine svoje vjere i nade - istine koje nije teško upoznati. Ako želimo rasti u milosti i u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista, mi ćemo imati dovoljno predmeta za razmišljanje. (Hrišćanska umjerenost i biblijska higijena, str. 123-126)PM 168.5
Prvi korak na putu grijeha. — Prije nego što hrišćanin učini neki javni grijeh, u njegovom srcu se odvija, svijetu nepoznat, dug uvodni proces. Njegov se um ne srozava odjednom od čistote i sve-tosti ka pokvarenosti, izopačenosti i zločinu. Potrebno je vrijeme dok se bića stvorena po Božjem obličju ne spuste do sotonske izopačenosti. Mi se preobražavamo prema slici koju gledamo. Čovjek koji se bavi grešnim mislima postepeno će se toliko promijeniti da će sa zadovoljstvom gledati grijeh nad kojim se ranije gnušao. (Patrijarsi i proroci, str. 459)PM 169.1