RADOST U VJERI

Budući dom pravednih i njihova vječna nagrada su uzvišene i oplemenjujuće teme kojima treba da se bave misli mladih. Pozabavite se divnim planom spasenja, velikom žrtvom koju je prinio Car slave da bi, zahvaljujući zaslugama njegove krvi i vašoj poslušnosti, imali pravo da sjednete na Hristov prijesto. To bi trebalo da pobudi u vama najplemenitije misli. Uživati Božju naklonost, kolike li prednosti!...PM 231.1

Mladi prijatelji, pokazano mi je da će vas takva upotreba slo-bodnog vremena učiniti srećnima. Uzrok vašeg nemira je sljedeći: vi zanemarujete da pijete sa jedinog izvora sreće. Vi se stalno trudite da izvan Hrista nađete radost koja se može naći samo u Hristu. U njemu se nećete razočarati. Koliki zanemaruju prednosti molitve! Čitanje Božje riječi priprema nas za molitvu. Jedan od najvećih razloga što tako malo težite da se približite Bogu kroz molitvu je čitanje uzbudljivih romana koji su zatrovali vašu maštu i probudili u vama grešne strasti; to vas je onesposobilo za razgovor sa Bogom. Nemate više interesovanja za Božju riječ, zaboravljate na molitvu. No upravo u molitvi nalazi hrišćanin svoju snagu. U samoći hrišćanin nije nikad sam, on osjeća prisutnost Onoga koji je rekao: “Evo, ja sam s vama u sve dane.”PM 231.2

Mladima je potrebno upravo ono što nemaju; preciznije - vjera. Ništa ne može zamijeniti vjeru. Samo ispovijedanje vjere nije do-voljno. Imena mogu biti upisana u crkvenu knjigu na zemlji, a da ne budu upisana u knjigu života. Vidjela sam da nijedan od dvadeset omladinaca ne zna iz iskustva šta je prava vjera. Oni služe sebi, iako se smatraju Hristovim slugama. Ali ako ne slome lance ove obmane, oni će uskoro primiti dio s prestupnicima. Oni su našli mnogo lakši put nego što je put samoodricanja i žrtve za istinu. Ne smatraju za potrebno da revno, sa suzama i s velikom vikom traže od Boga mi- lost i potrebnu silu da bi se oduprli sotonskim iskušenjima. Misle da mogu bez toga. Hrist, car slave, često je odlazio sam u goru i na usamljena mjesta da bi iznio molitve svome Ocu, ali grešan čovjek, u kome nema snage, misli da može živjeti bez molitve. (Svjedočanstva za crkvu, 1:503-505)PM 231.3

Isusov primjer. — Isus je osuđivao ugađanje samome sebi u svim oblicima. On je ipak bio veoma društven. Prihvatao je gostoprimstvo svih staleža, zalazio je u stanove bogatih i siromašnih, učenih i neukih, nastojeći da njihove misli skrene od svega što je nisko i da ih uputi na ono što je duhovno i vječno. Nije podsticao rasipnost i u njegovom držanju nije bilo ni traga svjetske lakomislenosti. Nalazio je radost u prizorima nevine sreće i svojom prisutnošću je pokazao da odobrava društvene sastanke. (Čežnaj vijekova, str. 151)PM 232.1