Izraelska pobjednička vojska se radosna srca i obnovljene vjere u Boga vratila u Bašan. Već su osvojili bogato područje, a vjerovali su i u neposredno osvajanje Hanaana. Između njih i obećane zemlje ležala je samo rijeka Jordan. Na drugoj strani rijeke nalazila se bogata ravnica, prekrivena zelenilom, navodnjavana potocima iz bogatih izvora u sjeni veličanstvenih palmi. Na zapadnoj obali ravnice uzdizale su se jerihonske kule i palate okružene palminim lugovima tako da su nazvane “palminim gradom.”SPP 234.1

Na istočnoj strani Jordana, između rijeke i uzvisine kojom su putovali, nalazila se ravnica, široka nekoliko milja, a jednim dijelom se pružala duž rijeke. U ovoj zaklonjenoj dolini klima je bila tropska, a tu je rastao sitim ili bagrem, po kojemu je dolina i dobila ime Šitimska dolina. Izraelci su se tu ulogorili, a pored rijeke, među bagremovim lugovima, našli su ugodan zaklon.SPP 234.2

Ali u ovoj privlačnoj okolini oni su se trebali suočiti s pogubnijim zlom od moćnih naoružanih vojski ili divljih zvijeri u pustinji. Ovu zemlju, tako bogatu prirodnim bogatstvima, oskvrnuli su njeni stanovnici. Prilikom javnog obožavanja Baala, vrhovnog božanstva, neprekidno su se vršili najsramniji i najpokvareniji obredi. Posvuda su se nalazila mjesta poznata po idolopokonstvu i razvratu, a sama su njihova imena podsjećala na poročnost i pokvarenost naroda.SPP 234.3

Na Izraelce je ova okolina djelovala izopačujuće. Njihove su se misli privikle na pokvarene prizore koji su im se neprekidno nametali. Život lagodnosti i nerada djelovao je demoralizirajuće, i oni su gotovo nesvjesno otpali od Boga i našli se u stanju u kojem su postali lak plijen kušnji.SPP 234.4

Mojsije se tokom logorovanja pored Jordana pripremao za osvajanje Hanaana. Ovaj veliki vođa je u cijelosti bio zaokupljen ovim poslom, ali za narod je ovo vrijeme napetosti i iščekivanja bilo velika kušnja. Nije prošlo ni nekoliko sedmica a najužasnije odstupanje od vrlina i poštenja uprljalo je njihovu istoriju.SPP 234.5

U početku je između Izraelaca i njihovih neznabožačkih susjeda bilo malo dodira, ali nakon nekog vremena midjanske žene su počele dolaziti u logor. Njihova pojava nije izazvala uzbunu, a one su svoje planove izvodile tako tiho da Mojsiju niko nije skrenuo pažnju na njih. Ove su žene imale cilj da druženjem navedu Izraelce na prijestup Božjeg Zakona, da privuku njihovu pažnju na neznabožačke običaje i rituale i navedu ih na idolopoklonstvo. Ove su namjere bile brižljivo skrivene maskom prijateljstva tako da čak ni čuvari naroda nisu u njih posumnjali.SPP 234.6

Moabski kralj je na Baalamov prijedlog priredio veliku proslavu u čast svojih bogova, a tajno je dogovoreno da Baalam nagovori Izraelce da sudjeluju. Oni su ga smatrali Božjim prorokom i on nije imao teškoća u ostvarenju svojih namjera. Oni su stupili na zabranjeno tlo i zapleli su se u Sotonine zamke. Očarani muzikom i plesom, privučeni ljepotom neznabožačkih vestalki, oni su zapostavili svoju odanost Jahvi. Pridružili su se slavlju i veselju. Opijanje vinom zamračilo je njihov razum i srušilo zidove samokontrole. Strast je potpuno zavladala i budući da su bestidnošću uprljali svoju savjest, oni su bili nagovoreni da se klanjaju idolima. Prinosili su žrtve na neznabožačkim žrtvenicima i sudjelovali u najbestidnijim ritualima.SPP 234.7

Nije trebalo dugo da se otrov, kao smrtonosna zaraza, proširi cijelim izraelskim logorom. Oni koji bi svoje neprijatelje pobijedili u bici bili su pobijeđeni pokvarenošću neznabožačkih žena. Činilo se da je narod opčinjen. Starješine i vode bili su među prvim prijestupnicima i tako je mnogo ljudi pogriješilo da je otpad postao sveopći. “Tako se Izrael osramoti s Baalom peorskim.” Kad je Mojsije najposlije primijetio zlo, zavjera njihovih neprijatelja je bila tako uspješna da ne samo da su Izraelci sudjelovali u razvratnom bogosluženju na brdu Peor već su se neznabožački obredi vršili i u izraelskom logoru. Ostarjeli vođa je bio ogorčen, a Božji se gnjev rasplamsao.SPP 235.1

Njihovi pokvareni običaji učinili su Izraelu ono što nisu mogla sva Baalamova vraćanja — oni su ih odvojili od Boga. Brza kazna je upozorila narod na veličinu njihovog grijeha. Logorom se proširio strašan pomor, koji je brzo pobio desetke hiljada žrtava. Bog je zapovjedio sudijama da pobiju vođe otpada. Oni su odmah prihvatili ovu naredbu. Krivci su pobijeni, a tijela obješena pred očima cijelog Izraela tako da zajednica, kad vidi kako se oštro postupalo prema vođama, osjeti Božju odvratnost prema njihovom grijehu i strah od njegova gnjeva protiv njih.SPP 235.2

Svi su osjećali da je kazna bila pravedna i narod je požurio do Šatora sa suzama u očima te su s dubokom poniznošću priznali svoj grijeh. Dok su oni tako plakali pred Bogom, na vratima Šatora, dok je pomor i dalje sijao smrt, sudije su izvršavali svoj strašni zadatak. Zimri, sin jednog od izraelskih glavara, drsko je ušao u logor zajedno s midjanskom bludnicom, princezom glavara jednog od plemena midjanskih i odveo je u svoj šator. Porok nikada nije bio smjeliji i tvrdoglaviji. Opijen vinom Zimri se razmetao grijehom “poput Sodoma” i uživao u svojoj sramoti. Sveštenici i vode su u žalosti i poniznosti pali ničice plačući “na ulazu u Šator sastanka,” preklinjući Gospoda da poštedi svoj narod i ne ukori svoje nasljeđe. No ovaj se knez javno razmetao svojim grijehom pred očima zajednice, prkoseći Božjoj osveti i vrijeđajući suce naroda. Pinhas, sin visokog sveštenika Eleazara, ustao je ispred zajednice i uzevši koplje “pode za Izraelcem u odaje,” i oboje ih probode. Tako je zaustavljen pomor, a sveštenik koji je izvršio kaznu bio je uzvišen pred cijelim Izraelom, a njemu i njegovoj porodici je zauvijek osigurana sveštenička služba.SPP 235.3

“Odvratio je moj gnjev od Izraelaca”, bila je božanska poruka u vezi s Pinhasom. “Kaži mu dakle: s njime, evo, sklapam savez mira. Neka to bude za nj i za njegove potomke poslije njega savez vječnog svešteništva, jer je revnovao za svoga Boga, i izvršio pomirenje za izraelski narod.”SPP 235.4

Kazna koja je snašla Izraela zbog njegovog grijeha kod Sitima uništila je preživjele iz onog velikog mnoštva koje je prije gotovo četrdeset godina na sebe navuklo kaznu: “U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.” Popis naroda, po božanskoj naredbi, tokom logorovanja na Jordanskim ravnicama pokazao je da “među njima nije bilo ni jednoga od onih koji su popisivali Izraelce u Sinajskoj pustinji... niko od njih ne ostane, osim Haleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.” (Br 26,64.65)SPP 235.5

Bog je poslao kaznu na Izrael zbog popuštanja lukavstvima Midjanaca, ali kušači nisu smjeli izbjeći gnjev božanske pravde. Amalečani koji su kod Refidima napali Izrael, slabe i iscrpljene u narodu, dugo nakon toga nisu bili kažnjeni, ali Midjane koji su ih naveli na grijeh odmah su osjetili Božju kaznu, jer su bili opasniji neprijatelji. “Iskali osvetu Izraelaca na Midjancima” (Br 31,2), glasila je Božja zapovijest Mojsiju, “a poslije toga pridružit ćeš se svojini precima.” Odmah su poslušali ovu zapovijest. Iz svakog plemena je izabrano hiljadu ljudi i poslano pod vođstvom Pinhasa. “Oni zavojuju na Midjance, kako je Jahve naredio Mojsiju... Među ostalima pobili su midjanske kraljeve... pet midjanskih kraljeva. Mačem pogube i Baalama, Beorova sina.” (7. i 8. redak) Prema Mojsijevoj zapovijesti pobijene su i žene koje je vojska zarobila, kao najopasnije i najgrješnije izraelske neprijatelje.SPP 235.6

Takav je bio kraj onih koji su smišljali zlo Božjem narodu. Psalmist kaže: “Pagani pođoše u jamu koju sami iskopaše, zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu.” (Ps 9,16) “Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega, i svoje nasleđe neće napustiti; jer će se pravo dosuditi pravednosti.” Kad ljudi “pritišću dušu pravednog,’‘ Gospod “platiće im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti.’‘ (Ps 94,14.15.21.23)SPP 236.1

Kad je Baalam bio pozvan da prokune Izraelce, on im svojim vračanjem nije mogao nanijeti zlo, jer Gospod kaže: “U Jakovu nesreće ne nazreli” niti “gatanja nema protiv Izraela” (Br 23,21.23). Ali kad su popuštanjem kušnji prestupili Božji Zakon, njihova ih je zaštita napustila. Kad je Božji narod vjeran njegovim zapovijestima, “gatanja nema protiv Jakova nit protiv Izraela vračanja”. Stoga se sve Sotonine sile i podmukle vještine koriste da ih se navede na grijeh. Ako oni koji tvrde da su čuvari Božjeg Zakona postanu prijestupnici njegovih uredbi, oni se odvajaju od Boga i tada ne mogu odoljeti svojim neprijateljima.SPP 236.2

Izraelci koje se nije moglo pobijediti oružjem ili midjanskim vračanjem postali su žrtve bludnica. Uticaj žene u službi Sotone je takav da je ona u stanju zavesti i uništiti dušu. “Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila.” (Izr 7,26) Na ovaj su način Setovi sinovi navedeni da ostave poštenje i tako je sveto potomstvo postalo izopačeno. Tako je i Josif bio kušan. Samson je tako predao svoju snagu, zaštitu Izraela, u filistejske ruke. Tako je i David pao. I Solomun, najmudriji od svih kraljeva, koga je Bog triput nazvao svojim ljubimcem, postao je rob strasti i žrtvovao svoje poštenje istoj zavodničkoj sili.SPP 236.3

“Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima. Dakle, ko misli da stoji, neka pazi da ne padne!” (1 Kor 10,11.12) Sotona dobro zna s čime se mora boriti u ljudskom srcu. On poznaje najslabije tačke ljudskog karaktera jer ih je paklenskim naporima proučavao hiljadama godina, i on je u svim naraštajima uspio pobijediti i najsnažnije ljude, izraelske knezove, istim kušnjama koje su bile uspješne kod Sitima. Tokom vjekova posvuda leže olupine karaktera koji su se nasukali na grebenima tjelesnog uživanja. Kako se bližimo kraju vremena, dok Božji narod stoji na granicama nebeskog Hanaana, Sotona će, kao i u prošlosti, udvostručiti napore da ih spriječi kako ne bi ušli u dobru zemlju. On svakoj duši postavlja zamke. Ne trebaju se čuvati samo oni koji su neuki i neobrazovani, on priprema kušnje za one na najvišim položajima, u najsvetijoj službi. Ako ih navede da okaljaju svoje duše, kroz njih može uništiti mnoge. I on koristi ista oruđa koja je koristio prije tri hiljade godina. Svjetovnim prijateljstvima, privlačnošću ljepote, željom za zadovoljstvima, veseljem, svečanostima ili čašom vina on kuša na prijestup sedme zapovijesti.SPP 236.4

Sotona je prijevarom zaveo Izraela na razvrat prije no što ih je naveo na idolopoklonstvo. Oni koji obeščašćuju Božji lik i prljaju njegov hram u vlastitom tijelu neće se ustručavati od bilo čega što će obeščastiti Boga, da bi zadovoljili želju svojih pokvarenih srca. Popuštanje tijelu slabi um i ponižava dušu. Zadovoljavanje životinjskih sklonosti otupljuje i onesposobljuje moralne i intelektualne sile te je robu strasti nemoguće shvatiti svete obaveze Božjeg Zakona, cijeniti pomirenje ili pravilno vrednovati dušu. Dobrota, čistoća i istina, poštovanje prema Bogu i ljubav prema svetim stvarima, svi ovi sveti osjećaji i plemenite težnje koje čovjeka povezuju s nebeskim svjetlom, nestaju u vatri pohote. Duša postaje mračna i napuštena pustoš, prebivalište zlih duhova, “skloništem svih nečistih ptica”. Bića stvorena na sliku Božju spuštaju se na razinu nerazumnih životinja.SPP 236.5

Izraelci su druženjem s idolopoklonicima i sudjelovanjem na njihovim praznicima navedeni na prijestup Božjeg Zakona, čime su navukli njegovu kaznu na narod. Sotona je i sada najuspješniji kad navodi Hristove sljedbenike da se druže s bezbožnicima i sudjeluju u njihovim zabavama i tako ih mami u grijeh. “Zato iziđite između njih i odvojte se — veli Gospod! Ne dotičite se ničega nečista.” (2 Kor 6,17) Bog od svog naroda zahtijeva da se razlikuje od svijeta, u običajima, navikama i načelima, kao što je zahtijevao od Izraela u drevnim vremenima. Ako vjerno slijede učenja njegove Riječi, ova će razlika postojati, jer drugačije ne može biti. Opomene upućene Izraelcima protiv sjedinjavanja s neznabošcima nisu bile direktnije i jasnije od onih koje zabranjuju hrišćanima da se pokore duhu i običajima bezbožnika. Hristos nam govori: “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je na svijetu! Ako ko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve.” (1 Iv 2,15) .“.. zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, ko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu.” (Jak 4,4) Hristovi sljedbenici se trebaju odvojiti od grješnika, i biti u njihovom društvu samo kad imaju priliku da im čine dobro. Mi ne možemo pretjerati u odlučnosti da se klonimo društva onih koji nas svojim uticajem odvode od Boga. Dok se molimo: “I ne uvedi nas u napast,” mi moramo, koliko god je moguće, izbjegavati napast.SPP 237.1

Izraelci su navedeni u grijeh kad su se nalazili u stanju vanjskog mira i sigurnosti. Propustili su misliti na Boga, zanemarili su molitvu i gajili duh samopouzdanja. Lagodnost i popuštanje sebi učinilo je tvrđavu duše nebranjenom i u nju su ušle ponižavajuće misli. U srcu se odvija dug proces pripreme, svijetu nepoznat, prije no što će hrišćanin učiniti otvoreni grijeh. Um ne prelazi naglo iz stanja čistoće i svetosti u stanje pokvarenosti, poroka i zločina. Da bi oni koji su stvoreni prema Božjoj slici poprimili životinjsku ili sotonsku prirodu, potrebno je vrijeme. Mi se mijenjamo gledanjem. Popuštanjem nečistim mislima čovjek može tako odgojiti svoj um da grijeh na koji se nekada gadio postane ugodan.SPP 237.2

Sotona koristi sva oruđa da zločin i ponižavajuće poroke učini popularnim. Mi ne možemo hodati ulicama naših gradova a da se ne suočimo s upadljivim tragovima zločina u novelama ili kazalištu. Um se odgojem privikava na grijeh. U novinama se pred ljude iznosi život zlih i poročnih, i sve što može uzbuditi strasti iznosi se pred njih u obliku uzbudljivih priča. Oni slušaju i čitaju tako mnogo o ponižavajućim zločinima da nekad nježna savjest, koja bi pred takvim prizorima ustuknula u strahu, postaje tvrda i oni s požudnim zanimanjem razmišljaju o tim stvarima.SPP 237.3

Mnoge popularne zabave u današnjem svijetu, čak i među onima koji tvrde da su hrišćani, teže k istom cilju kao i neznabožačke zabave. Među njima je doista malo onih koje Sotona ne koristi za uništavanje duša. On vjekovima djeluje kroz drame da bi uzbudio strasti i veličao porok. Sotona se služi operom, njenim veličanstvenim prikazom i očaravajućom muzikom, maskaradom, plesom, da sruši zid načela i otvori vrata tjelesnom popuštanju. Na svakom skupu organiziranom zbog zadovoljstva, gdje se potiče ponos i popušta apetitu, a ljudi se navode da zaborave Boga i iz vida izgube vječne interese, Sotona svojim lancima okiva duše.SPP 237.4

“A svrh svega, čuvaj svoje srce,” savjet je mudrog čovjeka, “jer iz njega izvire život.” (Izr 4,23) “Jer on je onakav kako u sebi misli.” (Izr 23,7) Božanska milost mora obnoviti srce ili je uzalud tražiti čistoću života. Onaj koji pokuša izgraditi plemenit, pošten karakter nezavisno od Hristove milosti gradi kuću na pijesku. Ona će se sigurno srušiti tokom žestokih oluja kušnji. Davidova molitva bi trebala biti molitva svake duše: “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Ps 51,12) A kad smo postali sudionici u nebeskom daru, mi kroz “snagu Božju po vjeri” (1 Pt 1,5) težimo k savršenstvu.SPP 237.5

Ipak, mi se moramo truditi da odbijemo kušnje. Oni koji ne žele postati žrtve Sotoninih oruđa moraju dobro čuvati prilaze duši. Oni moraju izbjegavati čitanje, gledanje ili slušanje onoga što izaziva nečiste misli. Um ne treba ostaviti da bez nadzora razmišlja o predmetima koje neprijatelj duše predlaže. “Zato opašite svoje bokove, to jest svoj um...” kaže apostol Petar. “Budite trijezni... Budući da ste poslušna djeca, ne oblikujte se prema negdašnjim strastima — strastima iz vremena vašeg neznanja, već kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svojem življenju.” (1 Pt 1,13-15) Pavle kaže: “Uostalom, braćo, sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubezno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.” (Fil 4,8) To zahtijeva revne molitve i neprekidnu budnost. Stalni uticaj Svetoga Duha treba nam pomoći da um usmjerimo prema gore i naviknemo se razmišljati o čistim i svetim stvarima. Mi moramo marljivo proučavati Božju Riječ. “Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.” “U srcu sam zatvorio riječ tvoju,” kaže psalmist, “da protiv tebe ne sagriješim.” (Ps 119,9.11)SPP 238.1

Izraelov grijeh u Šitimu navukao je na njih Božje kazne i premda se danas isti grijesi ne kažnjavaju tako brzo, oni će sigurno biti kažnjeni. “Ako ko razara hram Božji, njega će Bog razoriti.” (1 Kor 3,17) Priroda je za ove zločine predvidjela strašne kazne, kazne koje će prije ili kasnije stići svakog prijestupnika. Ovi su grijesi, više no bilo koji drugi, prouzročili zastrašujuće poremećaje u ljudskoj rasi kao i bolesti i jad kojim je svijet proklet. Ljudi možda uspijevaju prikriti svoje prijestupe od svojih bližnjih, ali oni će sigurno požnjeti posljedice, patnju, bolesti, imbecilnost ili smrt. A nakon ovog života dolazi sud sa svojini vječnim kaznama: .“.. oni koji čine takva djela neće naslijediti kraljevstva Božjega”, već će sa Sotonom i zlim anđelima završiti u “ognjenom jezeru” koje je “druga smrt” (Gal 5,21; Otk 20,14).SPP 238.2

“Jer s usana žene preljubnice kaplje med, i nepce joj je glade od ulja, ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač.” (Izr 5,3.4) “Neka joj je put tvoj daleko od nje, i ne približuj se vratima njezine kuće, da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; da se ne bi tuđinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuđu kuću; da ne ridaš na koncu, kad ti nestane tijela i puti.” (8-11 redak) “Jer joj kuća tone u smrt.” “Ko god zalazi k njoj, ne vraća se.” (Izr 2,18.19) .“.. da zvanice njezine počivaju u Podzemlju.” (Izr 9,18)SPP 238.3

40. poglavlje — Baalam

42. poglavlje — Ponovljeni Zakon