Jakov i Isav, Isakovi blizanci, predstavljaju očitu suprotnost u karakteru i životu. Božji je anđeo prije njihova rođenja prorekao ovu nejednakost. Kad je kao odgovor na Rebekinu zabrinutu molitvu objavio da će dobiti dva sina, on joj je otkrio njihovu budućnost, da će svaki od njih postati glava moćnog naroda, da će jedan biti veći od drugoga te da će mladi imati prvenstvo.SPP 87.1

Isav je odrastao uživajući u samozadovoljstvu i usredsređivanju svih svojih interesa na sadašnjost. Ne podnoseći ograničenja, on je uživao u divljoj slobodi lova te je rano izabrao život lovca. Ipak, on je bio očev miljenik. Tihog, miroljubivog pastira privukla je smjelost i snaga starijeg sina, koji je bez straha prolazio planinama i pustinjom, vraćajući se kući s ulovom za svog oca i uzbudljivim izvješćima o svom pustolovnom životu. Jakov, ozbiljan, marljiv, brižan, uvijek razmišljajući više o budućnosti nego o sadašnjosti, bio je zadovoljan životom kod kuće, zaokupljen brigom oko stada i obradom zemlje. Njegova je majka cijenila njegovu strpljivu ustrajnost, marljivost i oprez. Njegovi su osjećaji bili duboki i snažni, a njegova nježna, neprekidna pažnja više je pridonosila njenoj sreći nego Isavova plahovita i povremena ljubaznost. Rebeka je više voljela Jakova.SPP 87.2

Isak i Rebeka su obećanja dana Abrahamu i njegovom sinu smatrali velikim ciljem svojih nada i čežnji. Jakov i Isav su bili upoznati s ovim obećanjima. Oni su učeni da pravo prvorodstva smatraju važnim, jer je to obuhvatalo ne samo nasljedivanje zemaljskog bogatstva već i duhovnog prvorodstva. Prvjenac je trebao biti sveštenik porodici, a iz loze njegovih potomaka na svijet je trebao doći Otkupitelj. S druge strane, na prvorođencu su počivale i obaveze. Onaj koji naslijedi njegove blago, slove, mora posvetiti svoj život Bogu. On, kao i Abraham, mora biti poslušan božanskim zahtjevima. Prilikom ženidbe, u porodičnim odnosima i u javnom životu on se morao pozivati na Božju volju.SPP 87.3

Isak je svojim sinovima obznanio ove prednosti i uslove i jasno rekao da Isav, kao najstariji, ima pravo prvorodstva. Ali Isav nije ljubio pobožnost i nije imao sklonosti prema vjerskom životu. Zahtjeve koji su dolazili s duhovnim prvorodstvom smatrao je nepoželjnim, čak i mrskim ograničenjima. Božji Zakon, koji je bio uslov božanskog saveza s Abrahamom, Isav je smatrao ropskim jarmom. Sklon samozadovoljstvu, on ni za čim nije toliko težio kao za slobodom da čini ono što želi. Sreća je za njega bila u moći i bogatstvu, slavlju i uživanju. Uživao je u neograničenoj slobodi divljeg, skitničkog života. Rebeka je pamtila riječi anđela, i ona je imala jasniji uvid u karakter svog sina od njenog muža. Bila je uvjerena da je Jakovu namijenjeno nasljedstvo božanskog obećanja. Ona je Isaku ponovila anđelove riječi, ali očevi su osjećaji bili usredotočeni na starijeg sina, i on je ostao nepokolebljiv u svojoj namjeri.SPP 87.4

Jakov je od svoje majke saznao o božanskom nagovještaju da bi prvorodstvo trebalo pripasti njemu i to ga je ispunilo neizrecivom željom za prednostima što ih je ono donosilo. On nije težio za očevim bogatstvom, već je predmet njegove čežnje bilo duhovno prvorodstvo. Razgovarati s Bogom kao pravedni Abraham, prinositi žrtve pomirenja za svoju porodicu, biti praotac izabranog naroda i obećanog Mesije, naslijediti vječno blago obuhvaćeno blagoslovom Saveza — to su bile prednosti i čast koje su zapalile njegove najdublje čežnje. Njegov je um uvijek gledao u budućnost, pokušavajući razumjeti nevidljive blagoslove.SPP 87.5

On je sa skrivenom čežnjom slušao sve što je njegov otac rekao o duhovnom prvorodstvu i pozorno čuvao ono što je ču od svoje majke. Ovaj je predmet danju i noću zaokupljao njegove misli dok nije prožeo sve njegove životne interese. Ali premda je vječne blagoslove cijenio više od zemaljskih, Jakov nije iz iskustva poznavao Boga koga je poštovao. Božanska milost nije preobrazila njegovo srce. On je vjerovao da se obećanje koje se odnosilo na njega nije moglo ispuniti sve dok pravo prvorodstva pripada Isavu, te je neprekidno razmišljao o načinu kojim bi mogao osigurati blagoslove što ih je njegov brat tako olako uzimao, a koji su njemu bili tako dragocjeni.SPP 88.1

Kad je Isav, vrativši se jednog dana kući iscrpljen i umoran od lova, zatražio hranu koju je Jakov pripremao, ovaj potonji, u čijem je umu bila samo jedna misao, iskoristio je prigodu i ponudio da zadovolji bratovu glad u zamjenu za prvenaštvo. “Evo me skoro na smrti; što će mi prvorodstvo!” rekao je nepromišljeni, popustljivi lovac. I zbog variva od leće Isav je prepustio svoje prvorodstvo i prijenos potvrdio zakletvom. Hranu je za vrlo kratko vrijeme mogao dobiti u šatoru svog oca, ali da bi trenutno zadovoljio svoju želju, on je bezobzirno trgovao sa slavnim nasljedstvom koju je sam Bog obećao njegovim očima. Njega je zanimala samo sadašnjost. On je bio spreman žrtvovati nebesko za zemaljsko, zamijeniti buduće dobro za trenutno zadovoljstvo.SPP 88.2

“Tako Isav pogazi svoje prvorodstvo.” On je osjetio olakšanje kad ga se oslobodio. Sada nije bilo prepreka na njegovu putu, mogao je raditi što je želio. Koliko je mnogo onih koji zbog ovih divljih zadovoljstava, pogrešno nazvanih sloboda, još uvijek prodaju svoje pravo prvorodstva na čisto i neokaljano nasljedstvo, vječno nebesko nasleđe!SPP 88.3

Budući da je uvijek bio podložan vanjskim, zemaljskim privlačnostima, Isav je uzeo dvije žene među hetitskim kćerima. One su služile lažnim bogovima, a njihovo je idolopoklonstvo Isaku i Rebeki donosilo tešku bol. Isav je pogazio jedan od uslova Saveza, koji je zabranjivao bračne veze između izabranog naroda i neznabožaca, a Isak je još uvijek bio nepokolebljiv u svojoj odluci da mu podari prvorodstvo. Rebekino razmišljanje, Jakovljeva snažna želja za blagoslovom i Isavova ravnodušnost prema vlastitim obavezama nisu mogle promijeniti očevu namjeru.SPP 88.4

Prošle su godine dok Isak, star i slijep, očekujući skoru smrt nije odlučio da više ne odlaže blogosiljanje starijeg sina. tim znajući za protivljenje Rebeke i Jakova, on je odlučio obaviti ovaj svečani obred u tajnosti. U skladu s običajem da se u takvoj prigodi priredi gozba, patrijarh je zapovjedio Isavu: “Idi u pustaru i ulovi mi divljači. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.”SPP 88.5

Rebeka je predosjetila njegovu namjeru, i bila je uvjerena da je to protivno onome što je Bog otkrio u svojoj volji. Isak je bio u opasnosti da na sebe navuče božansko nezadovoljstvo i liši svog mlađeg sina položaja na koji ga je Bog pozvao. Ona je uzalud pokušavala razgovarati s Isakom te je sada odlučila pribjeći lukavstvu.SPP 88.6

Čim je Isav otišao na svoj zadatak, Rebeka je počela ostvarivati svoju namjeru. Rekla je Jakovu što se dogodilo, zahtijevajući trenutno djelovanje kako bi spriječila da Isav primi blagoslove konačno i nepovratno. Uvjerila je svog sina da će, ako slijedi njene upute, moći dobiti ono što je Bog obećao. Jakov nije odmah pristao na plan koji je ona predložila. Uznemirila ga je pomisao da prevari svog oca. Smatrao je da će takav grijeh navući prokletstvo, a ne blagoslov. Međutim, njegova nedoumica je uskoro prevladana i on je pošao da izvrši majčine prijedloge. Namjera mu nije bila da izrekne potpunu laž, ali jednom kad se našao u prisutnosti svog oca, činilo mu se da je otišao predaleko da bi se povukao te je prijevarom primio željeni blagoslov.SPP 88.7

Jakov i Rebeka su uspjeli u svojoj namjeri, ali prijevara im je donijela samo teškoće i žalost. Bog je objavio da Jakov treba primiti prvorodstvo, i njegova bi se riječ ispunila u vrijeme kad On odluči, da su oni vjerom čekali da On radi za njih. Poput mnogih koji danas tvrde da su Božja djeca, oni nisu bili voljni prepustiti stvari u njegove ruke. Rebeka se gorko kajala zbog pogrešnog savjeta koji je dala sinu, a to je dovelo i do njihova rastanka i ona ga nikada više nije vidjela. Od trenutka kad je primio prvorodstvo Jakov je osuđivao samog sebe. Zgriješio je svom ocu, svom bratu, vlastitoj duši i Bogu. U jednom trenutku on je učinio ono zbog čega će se kajati cijelog života. Ovaj mu je prizor u kasnijim godinama stalno bio pred očima kad je bezbožan način života njegovih sinova pritiskao njegovu dušu.SPP 89.1

Čim je Jakov izašao iz očeva šatora, ušao je Isav. Premda je prodao svoje prvorodstvo i prijenos potvrdio svečanom zakletvom, on je bio odlučan da osigura njegove blagoslove bez obzira na bratovo pravo. S duhovnim su prvorodstvom bili povezani i zemaljski blagoslovi koje bi mu donijeli što poglavarstvo u porodici što dvostruko veći dio očeva bogatstva. Bili su to blagoslovi što ih je on cijenio. “Ustani, oče moj,” rekao je on, “da jedeš od lovine svog sina, da me onda mogneš blagosloviti!”SPP 89.2

Drhteći od zaprepaštenja i boli, slijepi, stari otac je saznao za prijevaru koja mu je učinjena. Njegove dugo i s ljubavlju gajene nade bile su osujećene, i on je osjećao razočaranje koje će iskusiti njegov stariji sin. Ipak, on je bio osvjedočen da je Božje proviđenje osujetilo njegove namjere i ostvarilo upravo ono što je on nastojao spriječiti. Sjećao se anđeoskih riječi upućenih Rebeki, i uprkos grijehu koji je Jakov nosio, on je u njemu vidio onoga koji je bio najspremniji za ostvarenje Božjih namjera. Dok su riječi blagoslova bile na njegovim usnama, I on je osjetio nadahnuće Duha, i sada, znajući sve okolnosti, I on je potvrdio blagoslov koji je nehotice dao Jakovu: “Onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.”SPP 89.3

Isav je malo cijenio blagoslov kad mu je bio nadohvat ruke, ali je sada, kad ga je zauvijek izgubio, čeznuo da ga ima. Probudila se sva snaga njegove neobuzdane, osjećajne prirode i njegova žalost i bijes su bili strašni. Kriknuo je glasno i bolno: “I mene blagoslovi, oče!” “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?” Ali blagoslov je dan da nikada ne bude opozvan. Prvorodstvo koje je tako nepromišljeno prodao sada nije mogao vratiti. “Za jedno jelo,” za trenutno zadovoljenje apetita koji nikada nije obuzdavao, Isav je prodao svoje nasljeđe, ali kad je uvidio svoju ludost, bilo je prekasno da povrati svoj blagoslov. .“.. jer nije našao mogućnost za promjenu odluke, iako ju je sa suzama tražio.” (Heb 12,16.17) Isav nije bilo lišen prednosti da pokajanjem zatraži Božju milost, ali on nije mogao povratiti prvorodstvo. Njegova žalost nije dolazila iz svijesti o grijehu i nije težio da se pomiri s Bogom. On je žalio zbog posljedica grijeha, ali ne i zbog samog grijeha.SPP 89.4

Zbog svoje ravnodušnosti prema božanskim blagoslovima i zahtjevima Sveto pismo Isava naziva “bludnikom” (16. redak). On predstavlja one koji malo vrednuju otkupljenje što ga je Hristos za njih platio, te su spremni žrtvovati svoje pravo na Nebo zbog propadljivih zemaljskih stvari. Mnogi žive za sadašnjost, ne razmišljajući i ne brinući se za budućnost. Poput Isava oni viču: “Jedimo i pijmo, jer sutra mremo!” (1 Kor 15,32) Njih nadziru njihove sklonosti, i oni će radije zapostaviti najvrednija obećanja nego pribjeći samoodricanju. Ako se moraju odreći jednog, zadovoljavanja pokvarenog apetita ili nebeskih blagoslova obećanih samo onima koji se odriču sebe i boje Boga, prevladava zahtjev apetita, a Bog i Nebo se doslovno preziru. Koliko je mnogo onih koji se, kao hrišćani, odaju zadovoljstvima koja štete zdravlju i otupljuju osjećaje duše. Oni se vrijeđaju kad se od njih traži da se očiste od svake nečistoće tijela i duha, i usavršavaju svetost u strahu Božjem. Oni vide da ne mogu zadržati štetna zadovoljstva i osigurati Nebo, te zaključuju da, budući da je put u Nebo tako uzan, oni njime više neće hodati.SPP 89.5

Mnogi prodaju svoje prvorodstvo zbog tjelesnih uživanja. Žrtvuje se zdravlje, slabe umne sposobnosti, gubi se Nebo, a sve zbog pukih privremenih zadovoljstava — istovremeno slabeći i unižavajući karakter. Kao što se Isav probudio i uvidio ludost svoje nepromišljene zamjene kad je bilo kasno da povrati gubitak, tako će u dan Gospodnji biti s onima koji su prodali svoje nasljedstvo nebesko za sebična zadovoljstva.SPP 90.1

15. poglavlje — Isakova Ženidba

17. poglavlje — Jakovljev Bijeg I Izgnanstvo