Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Stvaranje Patrijarsi I Proroci - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    5. poglavlje — KUŠANJE KAJINA I ABELA

    Ovo poglavlje zasniva se na Postanju 4,1-15.

    Kajin i Abel, Adamovi sinovi, karakterno su se veoma razlikovali. Abel je imao duh vjernosti Bogu, on je u Stvoriteljevu postupanju prema palom čovječanstvu vidio pravednost i milost i sa zahvalnošću je prihvatio nadu u otkupljenje. Ali, Kajin je gajio osjećaj pobune i prigovarao je Bogu zbog prokletstva što ga je izrekao nad zemljom i ljudskim rodom nakon Adamova grijeha. On je dopustio da njegov um pode istim putem koji je doveo do Sotoninog pada — popuštajući želji za samouzvišenjem i dovodeći u pitanje božansku pravednost i autoritet.SPP 27.1

    Oba brata bila su kušana kao što je i Adam bio iskušan prije njih, da bi se pokazalo hoće li vjerovati i slušati Božju riječ. Oni su bili upoznati s planom za čovjekovo spasenje i shvatili žrtveni sistem koji je Bog uspostavio. Oni su znali da ovim žrtvama izražavaju vjeru u Spasitelja koga su žrtve prikazivale, a istodobno priznaju da u cijelosti zavise o Njemu za oprost. Znali su da oni ovakvim pokoravanjem božanskom planu za njihovo otkupljenje pružaju dokaz svoje poslušnosti Božjoj volji. Bez prolijevanja krvi nije moglo biti oprosta grijeha, i oni su trebali pokazati svoju vjeru u Hristovu krv kao žrtvu pomirnicu prinoseći na žrtvu prvine od stada. Osim toga Gospodu su trebali prinositi i prve plodove zemlje kao žrtvu zahvalnicu.SPP 27.2

    Dva su brata podigla svoje žrtvenike i svaki je donio svoju žrtvu. Abel je prinio žrtvu od stada u skladu s Božjom uputom. “Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu.” Vatra spustila s neba i spalila žrtvu. Ali Kajin je, zanemarujući Božju jasnu i direktnu zapovijest, prinio samo žrtvu od zemaljkih plodova. Nije bilo znaka s neba koji je pokazivao da je žrtva prihvaćena. Abel je molio svog brata da Bogu pristupi božanski propisan način, ali njegova preklinjanja samo su Kajina učinila još odlučnijim da slijedi svoju osobnu volju. Kao stariji, on je smatrao da ga brat ne treba opominjati te je prezreo njegov savjet.SPP 27.3

    Kajin je izašao pred Boga sa srcem punim nezadovoljstva i nevjernosti u vezi s obećanom žrtvom i nužnosti prinošenja žrtava. Njegov dar nije izražavao pokajanje zbog grijeha. On je smatrao, kao što mnogi i danas smatraju, da bi tačno slijeđenje plana što ga je Bog načinio, povjerenje u njegovo spasenje i pomirenje u obećanom Spasitelju, bilo priznanje slabosti. On je izabrao put oslanjanja na sebe. On je došao s osobnim zaslugama. On nije donio jagnje i njegovu krv pomiješao sa žrtvom, već je prinio svoje plodove, proizvode svog rada. On je prinio svoju žrtvu kao uslugu koju je činio Bogu, da uz pomoć nje dobije Božje odobrenje. Kajin je poslušao kad je izgradio žrtvenik, poslušao kad je prinio žrtvu, ali on je pokazao samo djelomičnu poslušnost. On je izostavio ključni dio, priznanje potrebe za Otkupiteljem.SPP 27.4

    Do tada su, rođenjem i vjerskom obukom, dva brata bila jednaka. Obojica su bili grješnici i obojica su prihvatili Božje zahtjeve za poštivanjem i obožavanjem. Vanjski je oblik njihove religije do određenog trenutka bio isti, ali osim toga, razlika je bila velika.SPP 27.5

    “Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin.” (Heb 11,4) Abel je shvatio velika načela otkupljenja. On se smatrao grješnikom i uvidio da grijeh i njegova kazna stoje između njegove duše i zajednice s Bogom. On je donio zaklanu žrtvu, žrtvovani život i time priznao zahtjeve Zakona koji je bio pogažen. On je kroz prolivenu krv posmatrao buduću žrtvu, Hrista koji umire na krstu Golgote, i vjerujući u pomirenje koje će amo biti ostvareno, on je primio svjedočanstvo da je opravdao, a njegova žrtva prihvaćena.SPP 27.6

    Kajin je kao i Abel imao istu mogućnost da nauči i prihvati te istine. On nije bio žrtva samovoljne namjere. Jedan brat nije bio predodređen da ga Bog prihvati, a drugi da ga Bog odbaci. Abel je izabrao vjeru i poslušnost, a Kajin nevjerstvo i pobunu. U tome je bila sva razlika.SPP 28.1

    Kajin i Abel su predstavljali dvije grupe koje će postojati na svijetu sve do kraja vremena. Jedna se grupa koristi propisanom žrtvom za grijeh, a druga se osmjelila osloniti na vlastite zasluge, njihova je žrtva bez vrijednosti božanskog posredovanja, te stoga ne može čovjeka dovesti u sklad s Bogom. Naš prijestup može biti oprošten samo Isusovim zaslugama. Oni koji ne osjećaju potrebu za Hristovom krvlju, koji osjećaju da oni, bez vođstva božanske milosti, svojim vlastitim djelima mogu osigurati Božje odobrenje, čine istu pogrešku koju je učinio Kajin. Ako ne prihvate krv koja čisti, oni su pod osudom. Nema drugog načina kojim se mogu osloboditi sužanjstva grijeha.SPP 28.2

    Grupa obožavatelja koja slijedi Kajina obuhvata velik dio svijeta, jer se gotovo svaka lažna religija temelji na istom načelu — da se čovjek može spasiti oslanjajući se na vlastite napore. Neki tvrde da čovječanstvu ne treba otkupljenje, već razvitak, da se može oplemeniti, uzdići i obnoviti. Kao što je Kajin mislio da će steći božansku naklonost žrtvom kojoj je nedostajala žrtvena krv, tako i oni očekuju da će uzdignuti čovječanstvo do razine božanskog mjerila, bez pomirenja. Kajinova istorija pokazuje kakve će to rezultate donijeti. Ona pokazuje što će čovjek postati bez Hrista. Čovječanstvo nema snage da se samo obnovi. Ono ne napreduje, već nazaduje prema onom što je sotonsko. Hristos je naša jedina nada. “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” (Dj 4,12)SPP 28.3

    Istinska vjera, koja se u cijelosti oslanja na Hrista, otkriva se vi poslušnosti svim Božjim zahtjevima. Od Adamova vremena do danas velika se borba usredotočavala na poslušnost Božjem Zakonu. U svim je vjekovima bilo onih koji su zahtijevali pravo na Božju naklonost, dok su zanemarivali neke njegove zapovijesti. Ali Sveto pismo kaže da je “vjera uz pomoć djela postala savršena,” a bez “djela” ona je “mrtva u samoj sebi” (Jak 2,22.17). Onaj ko tvrdi da pozna Boga “a ne vrši njegovih zapovijesti, lažac je, i u njemu nema istine” (1 Iv 2,4).SPP 28.4

    Kad je vidio da je njegova žrtva odbačena, Kajin se razgnjevio na Gospoda i Abela. Bio je ljut što Bog nije prihvatio čovjekovu zamjenu umjesto božanski određene žrtve, i ljut na brata što je izabrao poslušati Boga umjesto da mu se pridruži pobuni protiv Njega. Uprkos Kajinovu nepoštivanju božanske zapovijesti Bog ga nije prepustio samom sebi, već se ponizio da razgovara s čovjekom koji se pokazao nerazumnim, fospod je rekao Kajinu: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?” Anđeoski vjesnik je izrekao božansko upozorenje: “Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba.” Izbor je bio na Kajinu. Da je vjerovao u zasluge obećanog Spasitelja, i poslušao Božje zahtjeve, on bi mogao uživati u njegovoj milosti. Ali ako ustraje u nevjerovanju i prijestupima, njegov će prigovor biti neosnovan jer ga je Gospod odbacio.SPP 28.5

    Ali umjesto da prizna svoj grijeh, Kajin je nastavio prigovarati Božjoj nepravdi i gajiti ljubomoru i mržnju prema Abelu. On je ljutito ukorio svog brata i pokušao ga uvući u sukob oko Božjeg postupanja prema njima. Ponizno, ali ipak neustrašivo i odlučno, Abel je branio Božju pravednost i dobrotu. On je istaknuo Kajinovu zabludu i pokušao ga uvjeriti da je pogreška bila u njemu. Ukazao je na Božju dobrostivost time što je poštedio život njihovih roditelja, iako ih je mogao kazniti trenutnom smrću, i istaknuo da ih Bog ljubi jer On ne bi dao svog Sina, nevinog i svetog, da primi kaznu koju su oni na sebe navukli. Sve je ovo još više raspalilo Kajinov gnjev. Razum i savjest su mu govorili da je Abel u pravu, ali on je bio gnjevan što se onaj koji je bio sklon slušati njegov savjet sada nije s njim slagao, i što nije s njim saosjećao u pobuni. U naletu bijesa on je ubio svog brata.SPP 28.6

    Kajin je mrzio i ubio svog brata, ne zbog grijeha koji je učinio, već “Kajin, koji, jer je bio od Zloga, umori svoga brata” (1 Iv 3,12). Tako bezbožnici u svim vremenima mrze one koji su bolji od njih. Abelov je život poslušnosti i nepokolebljive vjere za Kajina bio stalan prijekor. “Svako ko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu, da se ne otkriju njegova djela.” (Iv 3.20) što je jača svjetlost koju odražavaju karakteri Božji vjerernih slugu, to se grijesi bezbožnika jasnije otkrivaju i oni će ulagati odlučnije napore da unište one koji remete njihov mir.SPP 29.1

    Ubistvo Abela bio je prvi primjer neprijateljstva koje će, kako je Bog rekao, postojati između zmije i ženina potomstva — između Sotone i njegovih podanika i Hrista i njegovih sljedbenika. Sotona je kroz čovjekov grijeh stavio čovječanstvo pod svoj nadzor, ali Hristos će ga osposobiti da odbaci ovaj jaram. Sotonin se gnjev raspali uvijek kada se vjerom u Božje Jagnje duša odrekne službe grijehu. Abelov sveti život je svjedočio protiv Sotoninih tvrdnji da je čovjeku nemoguće držati Božji Zakon. Kad je Kajin, pokrenut duhom Zloga, uvidio da ne može nadzirati Abela, on se tako razbjesnio da je ugasio njegov život. I gdje god postoje oni koji životom brane pravednost Božjeg Zakona, i protiv njih se pokazuje isti duh. To je duh koji je tokom vjekova podizao lomače i palio Hristove sljedbenike. Surovosti koje stižu Hristove sljedbenike potiče Sotona i njegova vojska jer ih ne mogu prisiliti da se podčine njihovoj vlasti. To je bijes poraženog neprijatelja. Svaki Isusov mučenik je umro kao pobjednik. Prorok kaže: “Oni su ga pobijedili [staru Zmiju koja se zove đavo — Sotona] Jagnjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva, jer su prezreli svoj život sve do smrti.” (Otk 12,11.9)SPP 29.2

    Kajin, ubica, uskoro je pozvan na odgovornost zbog svog zločina. “Potom Jahve zapita Kajina: ‘Gdje ti je brat Abel?’ ‘Ne znam’ — odgovori. ‘Zar sam ja čuvar brata svoga?’” Kajin je otišao tako daleko u grijeh da je izgubio osjećaj stalne Božje prisutnosti i njegove veličine i svemogućnosti. Stoga je on pribjegao neistini da bi prikrio svoju krivicu.SPP 29.3

    I Jahve se ponovno obratio Kajinu: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.” Bog je dao Kajinu priliku da prizna svoj grijeh. On je imao vremena da razmisli. On je znao težinu djela što ga je počinio, i neistine koju je izrekao da ga prikrije, ali on je i dalje bio neposlušan i presuda se više nije mogla odgoditi. Božanski glas koji je preklinjao i opominjao sada je izrekao strašne riječi: “Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! Obradivaćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!”SPP 29.4

    Uprkos tome što je Kajin zbog svog zločina zaslužio smrtnu presudu, milostivi Stvoritelj je poštedio njegov život i pružio mu mogućnost pokajanja. Ali Kajin je živio tako da mu je srce još više otvrdnulo, poticao je pobunu protiv božanskog autoriteta i postao otac naraštaju drskih, odbačenih grješnika. Ovaj otpadnik, kojim je upravljao Sotona, postao je kušač drugih, a njegov primjer i uticaj vršili su izopačujuću silu sve dok zemlja nije postala tako pokvarena i prepuna nasilja da je morala biti uništena.SPP 29.5

    Poštedom života prvog ubice Bog je pred cijelim svemirom iznio pouku u vezi s velikom borbom. Kajinova mračna istorija i njegovi potomci su ilustracija onoga što bi se dogodilo kad bi se grješnicima dopustilo da zuvijek žive i nastave s pobunom protiv Boga. Božje strpljenje je samo učinilo grješnike hrabrijim i prkosnijim u njihovoj pokvarenosti. Petnaest stoljeća nakon izricanja Kajinove kazne svemir je bio svjedok plodova njegovog uticaja i primjera u zločinima i nemoralu koji su preplavili zemlju. Pokazalo se da je smrtna presuda izrečena nad palim čovječanstvom zbog prijestupa Božjeg Zakona bila i pravedna i milostiva. Što je čovjek duže živio u grijehu, to je postajao sve poročniji. Božanska presuda koja je spriječila razuzdanu pokvarenost i oslobodila svijet od uticaja onih koji su otvrdnuli u pobuni bila je blagoslov, a ne prokletstvo.SPP 30.1

    Sotona neprekidno radi, s velikom energijom i pod hiljadama maski, da pogrešno predstavi Božji karakter i vladavinu. On radi po sveopštem, dobro organiziranom planu i s čudesnom silom da stanovnike Zemlje zadrži pod okriljem svojih prijevara. Bog, beskonačni i premudri, vidi kraj od početka i u postupanju sa zlom njegov je plan sveobuhvatan i dalekosežan. Njegova je namjera bila ne samo da uguši pobunu, već da cijelom svemiru pokaže priroda pobune. Božji se plan razvijao i pokazao njegovu pravednost i milost te u cijelosti opravdao njegovu mudrost i pravednost u postupanju sa zlom.SPP 30.2

    Sveti stanovnici drugih svjetova su s najvećim zanimanjem posmatrali događaje koji su se zbivali na Zemlji. Oni su u stanju svijeta prije potopa vidjeli prikaz posljedica vladavine koju je Lucifer pokušao uspostaviti na Nebu kad je odbacio Hristov autoritet i Božji Zakon. U ovim bahatim grješnicima iz pretpotopnog svijeta oni su vidjeli podanike pod Sotoninim uticajem. Svaka je pomisao njihovog srca uvijek bila samo zloća (Post 6,5). Svaka težnja, svaki poriv i pomisao bila je u sukobu sa božanskim načelima čistoće, mira i ljubavi. Bio je to primjer strašne pokvarenosti koja je došla kao posljedica Sotonine namjere da Božja stvorenja oslobodi ograničenja njegovog svetog Zakona.SPP 30.3

    Na temelju činjenica koje su se otkrivale tokom velike borbe Bog će prikazati načela svoje vladavine koju su Sotona i svi oni koje je on prevario pogrešno prikazali. Cijeli svijet će priznati njegovu pravednost premda će priznanje doći suviše kasno da bi se pobunjenici spasili. Bog ima naklonost i saosjećanje cijelog svemira dok korak po korak njegov veliki plan napreduje prema konačnom ispunjenju. Bit će očito da su svi oni koji su odbacili božanske uredbe stali na stranu Sotone u borbi protiv Hrista. Kad se bude sudilo Knezu ovoga svijeta, i kad svi koji su se ujedinili s njim budu dijelili njegovu sudbinu, cijeli će svemir kao svjedok presude uzviknuti: “Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda.” (Otk 15,3)SPP 30.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents