Od Šekema Izraelci su se vratili u svoj logor u Gilgalu. Tu ih je uskoro posjetilo čudno izaslanstvo koje je s njima željelo sklopiti savez. Predstavnici su izjavili da su došli iz daleke zemlje, a njihov je izgled to naoko i potvrđivao. Njihova je odjeća bila stara i pohabana, njihove sandale iskrpljene, zalihe plesnive, mjehovi koje su koristili za vino bili su pocijepani i podvezani, kao da su ih brzo popravili za putovanja.SPP 261.1

U njihovom dalekom domu, navodno iza granica Palestine, njihovi sunarodnjaci su čuli za čuda koja je Bog učinio za svoj narod i poslali ih da sklope savez s Izraelom. Izraelci su posebno bili upozoreni da ne sklapaju saveze s idolopokloničkim Hanaancima, i vode su posumnjale u istinitost riječi ovih stranaca. “Ko zna ne živite li možda među nama?” Na to su izaslanici odgovorili: “Tvoje smo sluge!” Ali kad je Jošua direktno zahtijevao da kažu: “Ko ste i odakle dolazite?” oni su samo ponovili prijašnju izjavu, i kao dokaz svoje iskrenosti dodali: “Evo našega hljeba: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, već poderali; i haljine naše i obuća već su trošni od dalekog puta.”SPP 261.2

Ovo svjedočenje bilo je presudno. .“.. ne pitajući Jahvu što će im reći, Jošua uglavi s njima mir, i sklopi savez s njima da će ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu.” Tako je savez bio sklopljen. Tri dana kasnije oni su otkrili istinu. .“.. saznalo se da su im susjedi i da žive među njima.” Znajući da se ne mogu suprotstaviti Izraelcima Gibeonci su pribjegli lukavštini da sačuvaju svoje živote.SPP 261.3

Ogorčenje Izraelaca je bilo veliko kad su saznali za prijevaru kojom su bili prevareni. Ogorčenje se još povećalo kad su nakon tri dana putovanja došli do gibeonskih gradova, blizu središta zemlje. “Ali sva zajednica poče rogoboriti protiv glavara”, ali oni su odbili raskinuti savez, premda je načinjen prijevarom, jer su se “zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim”. “Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi.” Gibeonci su se zavjetovali da će se odreći idolopoklonstva, prihvatiti obožavanje Jahve, tako da očuvanje njihovih života nije bilo kršenje Božje zapovijesti da se unište idolopoklonički Hanaanci. Izraelci se stoga nisu zadanom zakletvom obavezali da učine neki grijeh. Premda je zakletva iznuđena prijevarom, ona se nije smjela zanemariti. Obaveza na koju se zaklinjemo zadanom riječju, ako nas ne obavezuje da učinimo grješan čin, mora se držati svetom. Mogućnost dobitka, osvete ili osobnog interesa ne može ni na koji način uticati na nepovredivost zakletve ili zavjeta. “Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.” (Izr 12,22) Onaj koji “će uzici na Goru Jahvinu” i “stajati na svetom mjestu njegovu” onaj je “koji se zaklinje prijatelju, i ne krši prisege” (Ps 24,3; 15,4).SPP 261.4

Život Gibeonaca bio je pošteđen, ali su bili određeni kao sluge za Svetilište da vrše fizičke poslove. “Jošua pozva Gibeonce i reče: ‘Bit ćete drvosječe i vodonoše za Dom Boga moga.” Oni su rado prihvatili ove uslove, svjesni da su pogriješili, te su rado otkupili svoj život po bilo koju cijenu. “I sada smo, evo,” kazali su oni, “u tvojim rukama: učini s nama što misliš da je dobro i pravo.” Njihovi su potomci stoljećima su službom bili vezani za Svetilište.SPP 261.5

Gibeonsko područje je obuhvatalo četiri grada. Narodom nije vladao kralj, već starješine ili zastupnici. Gibeon, njihov najvažniji grad, “bio je značajan kao kakav kraljevski grad,” “a svi žitelji njegovi bijahu ratnici”. To je očit dokaz straha koji su Izraelci unijeli među stanovnike Hanaana, kad su ljudi ovog grada pribjegli tako ponižavajućim sredstvima da bi spasili svoje živote.SPP 262.1

Ali Gibeoncima bi bilo bolje da su pošteno postupili prema Izraelcima. Iako su pokoravanjem Jahvi sačuvali svoje živote, njihova im je prijevara donijela samo sramotu i robovanje. Bog je uveo uredbu da svi koji se odreknu paganstva i stupe u zajednicu s Izraelom dijele blagoslove zavjeta. Oni su bili obuhvaćeni uredbom o “strancu i gostu” i, osim nekoliko izuzetaka, ova grupa je trebala uživati iste naklonosti i prednosti kao i Izrael. Gospodnja uredba je glasila: “Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnik; ljubi ga kao sebe samoga.” (Lev 19,3334) Za Pashu i žrtve je zapovijeđeno: “Neka je jedan zakon i za vas i za stranca koji s vama boravi... kako je s vama, tako neka bude i sa strancem.” (Br 15,15)SPP 262.2

Gibeonci su se mogli prihvatiti uz ovaj uslov da nisu pribjegli prijevari. Za stanovnike i građane ovog “kraljevskog grada” čiji “žitelji... bijahu ratnici” bilo je veliko poniženje biti drvosječe i vodonoše u narednim naraštajima. Ali oni su prihvatili odjeću siromaštva da bi prevarili, a sada im je ono dano kao znak doživotne službe. Tako je njihov ropski položaj tokom naraštaja trebao svjedočiti o Božjoj mržnji prema neistini.SPP 262.3

Pokoravanje Gibeonaca Izraelu zbunilo je kraljeve Hanaana. Odmah su poduzeti koraci da se osvete onima koji su sklopili mir s napadačima. Pod vođstvom Adoni-Sedeka, kralja Jerusalemskog, pet Hanaanskih kraljeva ušlo je u savez protiv Gibeona. Njihov je napad bio brz. Gibeonci nisu bili pripremljeni za obranu te su poslali poruku Jošui u Gilgal: “Ne napuštaj svojih slugu, nego se požuri k nama, da nas izbaviš i da nam pomogneš, jer su se protiv nas udružili svi amorejski kraljevi koji žive u Gorju.” Opasnost nije prijetila samo Gibeoncima već i Izraelcima. Grad je držao prolaze k središnjoj i južnoj Palestini i morao se sačuvati ako se željela osvojiti zemlja.SPP 262.4

Jošua se odmah pripremio da pode u oslobađanje Gibeona. Stanovnici opkoljenog grada bojali su se da će on odbiti njihov poziv, zbog prijevare koju su koristili. Ali oni su se predali pod izraelski nadzor, prihvatili slavljenje Boga i on se smatrao obaveznim da ih zaštiti. Ovaj put nisu pošli bez božanskog savjeta i Gospod ih je ohrabrio u ovom pothvatu: “Ne boj se!” glasila je božanska poruka. “Ja sam ih predao u tvoje ruke, i nijedan od njih neće se održati pred tobom.” I udari na njih Jošua iznenadno, pošto je svu noć išao od Gilgala.”SPP 262.5

Marširajući cijelu noć on je ujutro doveo svoje snage pred Gibeon. Udruženi su knezovi jedva sakupili svoje vojske oko grada kad ih je Jošua napao. Napad je uzrokovao potpuni poraz napadača. Ogromno mnoštvo je pred Jošuom pobjeglo planinskim prolazom prema BetHoronu, a kad su stigli do vrha, počeli su bježati niz strminu na drugu stranu. Tu ih je stigla kamena tuča. .“.. bacio je Jahve s neba na njih tuču kamenja... I poginulo ih je više od tuče kamene nego što su ih pobili sinovi Izraelovi svojim mačevima.”SPP 262.6

Dok su Amorejci nastavljali svoj bezobzirni bijeg, namjeravajući naći zaklon u planinskim utvrdama, Jošua, koji je sve to posmatrao s grebena, vidio je da će dan biti prekratak da se obavi sav posao. Ako ih se potpuno ne potuče, njegovi će se neprijatelji ponovno okupiti i započeti bitku: “Obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima: ‘Stani sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona!’ I stade sunce, i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim... I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan.”SPP 262.7

Prije no što se spustila noć Božje obećanje Jošui bilo je ispunjeno. Cijela neprijateljska vojska je predana u njegove ruke. Događaji su tog dana dugo trebali ostati u pamćenju Izraelaca. “Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela.” “Sunce i mjesec stadoše u svom stanu, pred bljeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. Srdito po zemlji ideš, gnjevno gaziš narode. Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; probadaš vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene.” (Hab 3,11-13)SPP 263.1

Božji Duh je nadahnuo Jošuinu molitvu da bi ponovno pružio dokaz o sili izraelskog Boga. Zato ovaj zahtjev nije bio izraz drskosti velikog vode. Jošua je primio obećanje da će Bog sigurno poraziti ove izraelske neprijatelje, a ipak je on uložio velike napore, kao da je uspjeh zavisio samo o izraelskoj vojsci. On je učinio sve što je čovjek mogao učiniti, a onda je vjerom povikao za božansku pomoć. Tajna uspjeha je zajedništvo božanske sile s ljudskim naporima. Oni koji ostvaruju najveće rezultate oni su koji se bez ustezanja oslanjaju na ruku Svemoćnoga. Čovjek koji je zapovjedio: “Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona!” čovjek je koji je satima ležao na zemlji u molitvi u logoru u Gilgalu. Ljudi molitve su moćni ljudi.SPP 263.2

Ovo moćno čudo svjedoči da je sve stvoreno pod upravom Stvoritelja. Sotona nastoji pred ljudima sakriti božansko djelovanje u materijalnom svijetu, da izgube iz vida neumorno djelovanje velikog Uzroka. Ovo čudo je ukorilo sve koji prirodu uzdižu iznad Boga prirode.SPP 263.3

Bog po svojoj volji poziva sile prirode da slome moć njegovih neprijatelja. “Ognju i grade, sniježe i maglo, olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš!” (Ps 148,8) Kad su se neznabožački Amorejci podigli da se suprotstave njegovoj namjeri, Bog je posredovao i “bacio... s neba na njih tuču kamenja” na Izraelove neprijatelje. Nama je rečeno da će se na kraju istorije ove Zemlje odigrati veća bitka kad “Jahve otvori svoju oružnicu, izvuče oružje gnjeva svojega” (Jer 50,25). “Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?” (Job 38,22.23)SPP 263.4

Prorok opisuje uništenje koje će se dogoditi kad “iz hrama... jak glas... poviče” i objavi: “Svršeno je!” On kaže: “Veliki grad — težak kao talenat! — spusti se s neba na ljude.” (Otk 16,17.21)SPP 263.5

46. poglavlje — Blagoslovi I Prokletstva

48. poglavlje — Podjela Haanana