Čim se David utvrdio na izraelskom prijestolu, počeo je tražiti prikladnije mjesto za glavni grad svog kraljevstva. Dvadeset milja od Hebrona izabrano je mjesto za budući glavni grad njegova kraljevstva. Prije no što je Jošua poveo svoju vojsku preko Jordana on se zvao Šalem. U blizini ovog mjesta Abraham je dokazao svoju odanost Bogu. Osam stotina godina prije Davidova krunisanja bio je to dom Melhisedeka, sveštenika Boga Svevišnjega. Taj se grad nalazio u središnjem i uzvišenom mjestu u zemlji, a štitila ga je brdovita okolica. Budući da je bio na granici Jude i Benjamina, nalazio se u blizini Hfrajima te je drugim plemenima bio olakšan pristup.SPP 370.1

Da bi ovo mjesto učinili sigurnim, Jevreji su morali razvlastiti ostatak Hanaanaca koji su držali utvrđeni položaj na planinama Sion i Morija. Ova se utvrda zvala Jebus, a njeni su stanovnici bili poznati kao Jebusejci. Jebus se stoljećima smatrao neosvojivim, ali Izraelci su ga opkolili i osvojili pod zapovjedništvom Joaba koji je kao nagradu za svoje junaštvo imenovan glavnim zapovjednikom izraelske vojske. Jebus je sada postao glavni grad države, a njegovo je neznabožačko ime promijenjeno u Jerusalem.SPP 370.2

Hiram, kralj bogatog grada Tira na Sredozemnom moru, sada je zatražio savez s izraelskim kraljem te pomogao Davidu u podizanju palate u Jerusalemu. Iz Tira su poslani izaslanici, u pratnji arhitekata i građevinara, te duge karavane natovarene skupocjenim drvetom, kedrom i drugim vrijednim materijalima.SPP 370.3

Sve veća snaga Izraela ujedinjenog pod Davidom, osvajanje utvrde Jebusa, i savez s Hiramom, tirskim kraljem, izazvali su neprijateljstvo Filistejaca i oni su ponovno moćnom silom napali zemlju, zauzimajući svoje položaje u Refaimskoj dolini, nedaleko od Jerusalema. David je sa svojim ratnicima sišao u utvrdu Sion, da čeka božansku uputu. “Tada David upita Jahvu: ‘Mogu li napasti Filistejce? Hoćeš li ih predati meni u ruke?’ Jahve odgovori Davidu: ‘Napadni! Predaću Filistejce tebi u ruke!’”SPP 370.4

David je odmah napao neprijatelja, porazio i uništio ih i uzeo im bogove koje su donijeli da bi osigurali pobjedu. Iscrpljeni i poniženi zbog poraza, Filistejci su okupili još veće snage i vratili se u bitku. I oni “opet dođoše i raširiše se po Refaimskoj dolini”. David je ponovno pitao Gospoda, a veliki je Ja sam opet dao upute izraelskoj vojsci.SPP 370.5

Bog je poučio Davida govoreći: “Ne idi pred njih, nego im zadi za leda i navali na njih s protivne strane Bekaima. Kad začuješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se požuri, jer će tada Jahve ići pred tobom da pobije filistejsku vojsku.” Da je David, kao Šaul, izabrao svoj vlastiti put, ne bi ga pratio uspjeh. Ali on je učinio onako kako mu je zapovjedio Jahve i “pobili su filistejsku vojsku od Gibeona do Gezera. Da-vidovo se ime pročulo po svim zemljama, a Jahve uli strah od njega svim narodima.” (1 Ljet 14,16.17)SPP 370.6

Sada kad se David učvrstio na prijestolu i oslobodio napada stranih neprijatelja, on se okrenuo k ostvarenju svoje namjere — donošenju Kovčega Božjega u Jerusalem. Kovčeg je godinama ostao u Kirjat-Jearimu, udaljenom devet milja, a bilo je prikladno da glavni grad nacije bude počašćen znakom božanske prisutnosti.SPP 370.7

David je sazvao trideset hiljada vodećih izraelskih ljudi, jer je njegova namjera bila da ovu priliku učini prizorom velike radosti i sjaja. Narod je radosno odgovorio na poziv. Veliki sveštenik, sa svojom braćom u svetoj dužnosti, knezovima i vodećim plemenskim ljudima, okupili su se u Kirjat-Jearimu. David je blistao od svete revnosti. Kovčeg je iznesen iz Abinadabove kuće i stavljen na nova kola koja su vukli volovi, a pratila su ga dva Abinadabova sina.SPP 371.1

Izraelci su ga slijedili kličući i radosno pjevajući, mnoštvo glasova se udružilo u pjesmi sa zvukom muzičkih instrumenata: “David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom... uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala.” Prošlo je dugo vremena otkada Izrael nije bio svjedok ovakvog pobjedničkog prizora. Ogromna povorka se sa svečanom radošću kretala između brda i dolina prema svetom gradu.SPP 371.2

Ali, “kad su došli do Nahonova gumna, posegnu Uza rukom za Kovčegom Božjim da ga pridrži, jer ga volovi umalo ne prevrnuše. Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kovčega Božjeg.” Iznenadan strah je ušao u radosno mnoštvo. David je bio zaprepašten i uznemiren te je u srcu dovodio u pitanje Božju pravednost. On je nastojao odati čast Kovčegu kao simbolu božanske prisutnosti. Zašto je onda poslana ova strašna kazna da trenutke radosti pretvori u priliku za žalost i oplakivanja? Smatrajući da nije sigurno i dalje imati Kovčeg pored sebe, David je odlučio da ostane tamo gdje jest. Mjesto se našlo u blizini, u kući Obeda Edomca u Gatu.SPP 371.3

Sudbina Uze je bila božanski sud zbog kršenja najizričitije zapovijesti. Gospod je preko Mojsija dao posebnu uputu u vezi s prenošenjem Kovčega. Niko osim sveštenika, Aronovih potomaka, nije ga smio dotaći ili pogledati dok je bio otkriven. Božanska je uputa glasila: .“.. neka dođu potomci Kehatovi da to ponesu. No svetih se predmeta ne smiju doticati, da ne poginu.” (Br 4,15) Sveštenici su trebali pokrivati Kovčeg, a Kehatovci su ga trebali podignuti polugama koje su bile provučene kroz alke na svakoj strani Kovčega i nikada nisu uklanjane. Mojsije je Geršonovcima i Merarijevcima, koji su bili odgovorni za zavjese, daske i stupove Svetilišta, dao kola i volove za transport onoga što im je bilo povjereno. “Kehatovcima nije dao ništa, jer je njihov zadatak bio nositi posvećene predmete na ramenima.” (Br 7,9) Tako se nošenjem Kovčega iz Kirjat-Jearima direktno i bezrazložno obeščastila Gospodnja uputa.SPP 371.4

David i njegov narod okupili su se da obave sveto djelo, i oni su se upustili u to radosna srca i s voljom, ali Gospod nije mogao prihvatiti njihovu službu jer nije bila obavljena u skladu s njegovim uputama. Filistejci, koji nisu poznavali Božji Zakon, stavili su Kovčeg na kola kad su ga vraćali Izraelu, i Gospod je prihvatio djelo koje su učinili. Ali Izraelci su u svojim rukama imali izjavu o Božjoj volji o svim ovim pitanjima, i njihovo je zanemarivanje ovih uputa bilo obeščašćivanje Boga. Na Uzi je počivala najveća krivica drskosti. Prekršaj Božjeg zakona je umanjio njegov osjećaj o njegovoj svetosti, i s nepriznatim grijehom na sebi, on se, usprkos božanskoj zabrani, drznuo i dodirnuo simbol Božje prisutnosti. Bog ne može prihvatiti djelimičnu poslušnost, ili opušten način postupanja s njegovim zapovijestima. Kaznom nad Uzom On je namjeravao u cijeli Izrael usaditi važnost strogog pridržavanja njegovih zahtjeva. Tako je smrću jednog čovjeka narod potaknut na pokajanje i tako je spriječena potreba da se kazne hiljade.SPP 371.5

Smatrajući da njegovo srce nije u cijelosti pravo pred Gospodom, David se, videći Užinu smrt, uplašio Kovčega, da neki grijeh ne bi na njega navukao kaznu. Ali Obed-Edom, premda se radovao s drhtanjem, dobrodošlicom je prihvatio sveti simbol kao obećanje Božje naklonosti poslušnima. Pažnja cijelog Izraela bila je na njemu i njegovoj kući. Svi su posmatrali da vide kako će mu biti. .“.. i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu porodicu.”SPP 371.6

Božanski je ukor djelovao na Davida. On je potaknut da kao nikada ranije shvati svetost Božjeg Zakona i nužnost stroge poslušnosti. Naklonost pokazana prema domu Obed-Edoma navela je Davida da se ponovno nada da će Kovčeg donijeti blagoslove njemu i njegovu narodu.SPP 372.1

Nakon tri mjeseca odlučio je još jednom pokušati donijeti Kovčeg, ali sada je revno pazio da u svakoj pojedinosti izvrši svaku Gospodnju uredbu. Ponovno su sazvani glavari naroda, a veliko se mnoštvo okupilo oko Obed-Edomova doma. Kovčeg je sa strahopoštovanjem i brigom stavljen na ramena božanski imenovanih ljudi, a mnoštvo je stajalo u redu i ustreptalih srca duga je povorka krenula. Nakon što su načinili šest koraka odjeknula je truba. Prema Davidovoj naredbi trebalo je žrtvovati vola i tovna ovna. Drhtanje i strah sada je zamijenila radost. Kralj je odložio svoje kraljevske odore i obukao se u običnu lanenu odjeću, kakvu su nosili sveštenici. On ovim činom nije želio reći da preuzima svešteničke dužnosti, jer su efod ponekad nosili i drugi, osim sveštenika. Ali u ovoj svetoj službi on je želio zauzeti mjesto pred Bogom kao onaj koji je jednak svojim podanicima, tog dana se trebalo diviti Jahvi. On je trebao biti jedini predmet poštovanja.SPP 372.2

Duga povorka je ponovno krenula, a muzika harfi, truba, cimbala i psaltira, lebdjela je prema Nebu, stapajući se sa zvukom mnogih glasova. “David je”, uz ritam pjesme, “igrao iz sve snage pred Jahvom.” Davidovo igranje pred Bogom kao izraz radosna strahopoštovanja citiraju zaljubljenici u zadovoljstva kao opravdanje za savremeni ples. Međutim, za takvu tvrdnju nema osnove. Plesanje je u današnje vrijeme povezano s ludošću i ponoćnim orgijama. Zbog zadovoljstva se žrtvuju zdravlje i moralnost. Onima koji odlaze u plesne dvorane Bog nije predmet razmišljanja i poštovanja, a molitva i pjesme hvale bi se smatrale suvišnima na njihovim skupovima. Odlučujuća je sljedeća provjera. Zabave koje imaju sklonost da slabe ljubav prema svetim predmetima i umanjuju radost službe Bogu hrišćani ne trebaju tražiti. Muzika i ples u radosnoj hvali Bogu prilikom nošenja Kovčega nema nikakve sličnosti sa savremenim razuzdanim plesom. Prvo podsjeća na Boga i uzdiže njegovo sveto ime, a drugo je Sotonino oruđe koje navodi ljude da zaborave Boga i obeščaste njegovo ime.SPP 372.3

Trijumfalna povorka se približila glavnom gradu, slijedeći sveti simbol svog nevidljivog Kralja. Prolomila se pjesma kojom se od stražara na zidovima zahtijevalo da otvore vrata svetog grada:SPP 372.4

“Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uiđe Kralj slave!”SPP 372.5

Grupa pjevača i muzičara je uzvratila:SPP 372.6

“Ko je taj kralj slave?”SPP 372.7

Odgovor je dolazio od druge grupe:SPP 372.8

“Jahve silan i junačan,
Jahve silan u boju!”SPP 372.9

Onda su se stotine glasova ujedinile u trjumfalnom zboru:SPP 372.10

“Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
dižite se, dveri vječne,
da uiđe Kralj slave!”SPP 372.11

Zatim se ponovno začulo radosno pitanje:SPP 373.1

“Ko je taj Kralj slave?”SPP 373.2

A glas se velikog mnoštva kao “šum velikih voda” začuo kako ushićeno odgovara:SPP 373.3

“Jahve nad Vojskama
- on je Kralj slave!”SPP 373.4

(Ps 24.7-10)

Tada su se vrata otvorila širom, povorka je ušla, a Kovčeg je sa strahopoštovanjem položen u Šator koji je pripremljen za njegov smještaj. Pred svetim prostorom podignuti su žrtvenici za žrtve. Dim žrtve pomirenja i žrtvi paljenica, oblak tamjana, slava i molitve Izraela dizali su se u nebo. Služba se završila, a kralj je izrekao blagoslov nad svojim narodom. Onda je s kraljevskim obiljem dopustio da se narodu za osvježenje podijele darovi u hrani i vinu.SPP 373.5

U službi proslavljanja ovog dotad najsvetijeg događaja koji je obilježio Davidovu vlada-vinu bila su prisutna sva plemena. Duh božanskog nadahnuća je počivao na kralju i dok su zrake zalazećeg sunca kupale Šator svetom svjetlošću, njegovo se srce podiglo u zahvalnosti Bogu jer je blagoslovljeni simbol njegove prisutnosti sada bio tako blizu izraelskog prijestola.SPP 373.6

Obuzet zadovoljstvom, David se okrenuo prema svojoj palati “da blagoslovi svoju porodicu”. Ali neko je posmatrao ovaj prizor radosti sa sasvim različitim duhom od onoga koji je pokretao Davidovo srce. “A kad je Kovčeg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova kći Mihala gledala je kroz prozor i vidjela kralja Davida kako skače i vrti se pred Jahvom, i prezre ga ona u svom srcu.” Ogorčena, ona nije mogla čekati Davidov povratak u palati, već je izašla da ga presretne i na njegov je ljubazan pozdrav izgovorila bujicu gorkih riječi. Njene riječi su bile oštre i uvredljive:SPP 373.7

“Kako se časno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred očima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost čovjek!”SPP 373.8

David je smatrao da je Mihala prezrela i obeščastila Božju službu te je oštro uzvratio: “Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ću igrati! I još ću se dublje poniziti. Biću neznatan u tvojim očima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ću biti u časti.” Zbog njenog ponosa i drskosti Gospod je Davidovom ukoru dodao i svoj, te Mihala “ne imade poroda do dana svoje smrti.”SPP 373.9

Svečani obredi kojima je popraćeno premještanje Kovčega ostavili su trajan utisak na izraelski narod, te pobudili najdublje zanimanje za službu u Svetilištu i iznova zapalili njihovu revnost za Jahvu. David je svim sredstvima što ih je imao na raspolaganju nastojao produbiti ove dojmove. Služba pjevanja je postala redoviti dio vjerskog bogosluženja, a David je skladao psalme ne samo za svešteničku upotrebu u službi u Svetilištu već i za narod da ih pjeva na svojim putovanjima do nacionalnog žrtvenika prilikom godišnjih praznika. Uticaj koji se tako širio bio je dalekosežan i učinio je da se narod oslobodio od idolopoklonstva. Mnogi okolni narodi, posmatrajući Izraelov napredak, povoljno su počeli misliti o izraelskom Bogu koji je učinio tako velike stvari za svoj narod.SPP 373.10

Šator koji je Mojsije izgradio, i sve što je pripadalo službi u Svetilištu, osim Kovčega, još uvijek se nalazilo u Gibei. Davidova je namjera bila da Jerusalem učini vjerskim središtem naroda. Budući da je sebi sagradio palatu, smatrao je da nije prikladno da Božji Kovčeg počiva u Šatoru. Odlučio je izgraditi veličanstven Hram koji bi izrazio Izraelovo poštovanje za čast koja je dana narodu stalnom prisutnošću Jahve, njihova Kralja. Kad je svoju namjeru iznio proroku Natanu, dobio je ohrabrujući odgovor: idi i čini sve što ti je na srcu, jer je Jahve s tobom.” Ali iste noći Natanu je došla Gospodnja riječ s porukom za kralja. David je trebao biti lišen prednosti da izgradi dom za Boga, ali mu je darovano obećanje o božanskoj naklonosti prema njegovim potomcima i izraelskom kraljevstvu: “Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ću ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. Odrediću prebivalište svojem izraelskom narodu, posadiću ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci muče kao prije.”SPP 373.11

Budući da je David čeznuo da izgradi dom Božji, dano mu je obećanje: “Jahve će ti podići dom... podići ću tvoga potomka nakon tebe... On će sagraditi dom imenu mojemu, a ja ću utvrditi njegov prijesto zauvijek.”SPP 374.1

Objavljen je i razlog zašto David nije trebao izgraditi hram: “Mnogo si krvi prolio i velike si ratove vodio; nećeš ti graditi Doma mome imenu... Gle, rodiće ti se sin; on će biti miroljubac, i daću mu mir od svih njegovih neprijatelja odasvud unaokolo; ime će mu biti Solomun. Mir i pokoj dat ću Izraelu za njegova vremena. On će sagraditi Dom mome imenu.” (1 Ljet 22,8-10)SPP 374.2

Premda mu je uskraćena najdraža želja njegova srca, David je poruku primio sa zahvalnošću: “Ko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? Pa i to je još premalo u tvojim očima, Gospode Jahve, te daješ svoja obećanja kući svoga sluge za daleku budućnost.” Tada je on obnovio svoj savez s Bogom.SPP 374.3

David je znao da bi njegovu imenu pripala čast, a njegovoj vladavini slava kad bi izvršio djelo što ga je naumio u svom srcu, ali on je bio spreman pokoriti svoju volju Bogu. Zahvalan pristanak koji je tada pokazao rijetko se vida, čak i među hrišćanima. Oni čija životna snaga opada često se nadaju da će ostvariti neko veliko djelo koje su zamislili u svom srcu, ali koje oni nisu sposobni učiniti! Božje proviđenje može im govoriti, kao što je njegov prorok govorio Davidu, objavljujući da djelo za kojim toliko čeznu nije povjereno njima. Njihovo je da pripreme put drugome koji će to ostvariti. Ali umjesto da se sa zahvalnošću pokore božanskoj naredbi, mnogi se povlače kao da su odbačeni i prezreni, smatrajući da ako ne mogu učiniti ono što žele, oni neće činiti ništa. Mnogi se s očajničkim naporima drže odgovornosti koje nisu sposobni nositi i uzalud nastoje ostvariti djelo za koje nisu sposobni, dok ono koje mogu ostvariti, ostaje zapostavljeno. Zbog nedostatka njihove saradnje veće je djelo ometeno ili spriječeno.SPP 374.4

David je, u svom zavjetu s Jonatanom, obećao da će čim počine od svojih neprijatelja pokazati milost prema Šaulovu domu. Svjestan ovog zavjeta, kralj se u dobrim vremenima raspitao: “Ima li još koji preživjeli od Šaulove kuće, da mu učinim milost zbog Jonatana?” Rečeno mu je za Jonatanova sina Meribaala, koji je bio hrom od rođenja. U vrijeme kad su Filistejci kod Jizreela porazili Šaula, djetetova ga je dadilja, pokušavajući pobjeći, ispustila i tako od njega učinila doživotna bogalja. David je sada dozvao mladića na dvor i primio ga s velikom ljubaznošću. Vraćeni su mu Šaulovi privatni posjedi za uzdržavanje njegova doma, a sam Jonatanov sin je trebao postati stalan kraljev gost koji je svakodnevno sjedio za kraljevim stolom. Meribaal je na temelju izvještaja Davidovih neprijatelja bio podstican da gaji snažne predrasude protiv njega kao otimača, ali monarhov velikodušan i učtiv prijem i neprekidna ljubaznost osvojila je srce ovog mladića i on je kao i njegov otac Jonatan smatrao da su njegovi interesi istovjetni s interesima kralja koga je Bog izabrao.SPP 374.5

Nakon što se David utvrdio na izraelskom prijestolu narod je uživao u dugom razdoblju mira. Okolni narodi, gledajući snagu i jedinstvo kraljevstva, uskoro su smatrali razboritim da se klone otvorena neprijateljstva, a David, zaokupljen organizacijom i podizanjem svog kraljevstva, uzdržavao se od napadačkih ratova. Međutim, on je naposljetku ipak zaratio s Filistejcima, izraelskim starim neprijateljima i s Moabcima, te ih uspio pobijediti i prisiliti na plaćanje danka.SPP 374.6

Tada su okolni narodi protiv Davida stvorili veliki savez koji je prouzročio najveće ratove i pobjede u njegovoj vladavini te najveći rast njegove moći. Neprijateljski savez, koji je nastao zbog ljubomore na sve veću Davidom moć, on ničim nije izazvao. Okolnosti koje su dovele do njegova stvaranja su bile ove:SPP 375.1

U Jerusalemu su primili vijest da je umro Nahaš, kralj Amonaca, monarh koji je bio ljubazan prema Davidu dok je on bježao od Šaulova bijesa. Sada, želeći izraziti svoju zahvalnost i poštovanje zbog naklonosti koja mu je bila ukazana u nevolji, David je Hanunu, sinu i nasljedniku amorejskog kralja, poslao izaslanike s izrazima sućuti. “A David reče u sebi: Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni.”SPP 375.2

Ali ovaj učtiv čin je bio pogrešno protumačen. Amonci su mrzili istinitog Boga i bili su ogorčeni Izraelovi neprijatelji. Nahaševa je ljubaznost prema Davidu bila u cijelosti potaknuta neprijateljstvom prema Šaulu, izraelskom kralju. Hanunovi savjetnici su pogrešno prikazali Davidovu poruku. .“.. rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: ‘Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze sućut zato što je htio iskazati čast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad, da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?” Po savjetu svojih savjetnika Nahaš je prije pola stoljeća stanovnicima Jabeš-Gileada, koji su zatražili primirje, postavio surove uslove kad su ga opkolili Amonci. Nahaš je tražio priliku da svima iskopa desno oko. Amonci su se još uvijek živo sjećali kako je izraelski kralj spriječio njihovu surovu namjeru i izbavio ljude koje su oni željeli poniziti i osakatiti. Njih je još uvijek poticala ista mržnja prema Izraelu. Oni nisu mogli pojmiti dobrotu duha koji je nadahnuo Davidovu poruku. Kad Sotona nadzire umove ljudi, on će izazvati zavist i sumnju koja će i najbolje namjere prikazati pogrešno. Slušajući svoje savjetnike, Hanun je Davidove poslanike proglasio uhodama i obasuo ih prezirom i uvredama.SPP 375.3

Amoncima je bilo dopušteno da nesmetano izvrše zle namjere svog srca, da bi se Davidu otkrila njihova stvarna priroda. Božja volja nije bila da Izrael sklopi savez s ovim izdajničkim neznabožačkim narodom.SPP 375.4

Danas se, kao i u drevna vremena, djelo veleposlanika smatra svetim. Sveopštim zakonom svih naroda oni su bili zaštićeni od osobnog nasilja ili uvreda. Veleposlanik je stajao kao predstavnik svog vrhovnika i svaki je nedostojan postupak zahtijevao trenutnu osvetu. Amonci su se, znajući da će uvreda Izraelaca odmah biti osveštena, pripremali za rat. “Kad su Amonovi sinovi vidjeli da su se omrazili s Davidom, poslao je Hanun s Amonovim sinovima hiljadu srebrnih talenata da za plaću najme bojnih kola i konjanika iz Aram Naharajima, iz Aram Maake i iz Soba. Najmili su za plaću trideset i dvije hiljade bojnih kola... Amonovi su se sinovi skupili iz svojih gradova i došli u boj.” (1 Ljet 19,6.7)SPP 375.5

Bio je to zaista moćan savez. Stanovnici područja između rijeke Eufrat i Sredozemnog mora udružili su se s Amoncima. Sjever i istok Hanaana bio je okružen oružanim snagama, udruženima u namjeri da slome Izraelsko kraljevstvo.SPP 375.6

Izraelci nisu čekali napad na svoju zemlju. Njihove su snage, pod Joabovim zapovjed-ništvom, prešle Jordan i pošle prema amonskom glavnom gradu. Dok je izraelski zapovjednik vodio svoju vojsku do bojnog polja, on ih je nastojao nadahnuti za sukob, govoreći: ‘Budi hrabar i junački se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka učini što je dobro u njegovim očima.” (1 Ljet 19,13) Udružene savezničke snage su poražene u prvoj bici. Ali one nisu bile spremne odustati od borbe, te su naredne godine obnovile rat. Sirijski kralj je sakupio sve svoje snage prijeteći Izraelu golemom vojskom. David, shvatajući koliko je mnogo zavisilo o ishodu ovog sukoba, osobno je došao na bojišnicu i s Božjim blagoslovom nanio saveznicima tako strahovit poraz da Sirijci, od Eufrata do Libanona, nisu samo odustali od rata već su Izraelu plaćali i danak. David je odlučno nastavio ratovati protiv Amonaca sve dok njihove utvrde nisu pale a cijelo područje došlo pod izraelsku vlast.SPP 375.7

Opasnosti koje su prijetile narodu potpunim uništenjem pokazale su se kao Božje proviđenje, sredstvo s pomoću kojeg se nacija uzdigla do neviđena veličanstva. Obilježavajući ovaj značajan događaj David pjeva:SPP 376.1

Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Bog koji mi daje osvetu
i narode meni pokorava.
Od dušmana me mojih izbavljaš
i nad protivnike me moje izdižeš,
ti mene od čovjeka silnika spašavaš.
Zato te slavim, Jahve, među pucima
i psalam pjevam tvome Imenu:
umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost si iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.”SPP 376.2

(Ps 18,47-51)

Kroz Davidove pjesme u narod je usadivana misao da je Jahve njihova sila i Izbavitelj:SPP 376.3

“Ne spašava kralja vojska mnogobrojna,
ne spašava velika sila junaka.
Isprazno se od konja nadati spasenju,
jačina njegova ne izbavlja.”SPP 376.4

(Ps 33,16.17)

“Ti, o moj Kralju i Bože moj,
ti si dao pobjede Jakovu.
Po tebi dušmane svoje odbismo,
u tvome imenu zgazismo one
koji se na nas digoše.
U svoj se luk nisam pouzdavao,
nit me mač moj spašavao.
Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,
ti si postidio one koji nas mrze.”

(Ps 44,5-8)

“Jedni se hvale kolima bojnim, drugi konjima,
mi imenom Jahve, Boga našega!”

(Ps 20,8)

Tako je Izraelsko kraljevstvo doseglo veličinu koja je bila obećana Abrahamu, i kasnije ponovljena Mojsiju: “Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu, do Velike rijeke, rijeke Eufrata.” (Post 15,18) Izrael je postao moćna nacija, koje su se okolni narodi bojali i koju su poštovali. Davidova je moć u njegovu vlastitom kraljevstvu bila vrlo velika. On je kao malo koji vladar uspio zadobiti osjećanja i odanost svog naroda. On je poštovao Boga, a Bog je sada poštovao njega.SPP 376.5

Međutim, usred blagostanja vrebala je opasnost. David se u trenucima svojih najvećih pobjeda nalazio u najvećoj opasnosti i suočio se sa svojim najvećim porazom.SPP 376.6

69. poglavlje — David Pozvan Na Prijesto

71. poglavlje — Davidov Grijeh I Pokajanje