Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Stvaranje Patrijarsi I Proroci - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    73. poglavlje — Davidove Posljednje Godine

    Ovo poglavlje zasniva se na 2. Samuelovoj 24, 1. Kraljevima 1 i 1. Ljetopisa 21, 28 i 29.

    Poraz Abšaloma nije odmah kraljevstvu donio mir. Tako se velik dio naroda pridružio pobuni da se David nije želio vratiti u svoj glavni grad i ponovno preuzeti vlast bez poziva iz plemena. U pometnji koja je slijedila nakon Abšalomova poraza nije bilo trenutnog i odlučnog nastojanja da se pozove kralj, a kad se Judino pleme najposlije zauzelo da vrate Davida, izazvali su ljubomoru ostalih plemena i uslijedila je pobuna. Međutim, ona je ubrzo ugušena i u Izrael se vratio mir.SPP 393.1

    Davidova istorija pruža jedno od najupečatljivijih svjedočanstava o opasnostima vlasti, bogatstva i svjetovne časti koji prijete duši, onoga za čim ljudi najviše čeznu. Malo je njih prošlo kroz jedno ovakvo iskustvo spremnih da izdrže ovakvu provjeru. Davidov rani pastirski život, sa svojim poukama o poniznosti, strpljivog rada i nježne brige za stado, zajednica s prirodom u samoći brda, razvijanje muzičkih i pjesničkih talenata i usmjeravanje misli na Stvoritelja, duga disciplina života u divljini koja je zahtijevala hrabrost, duševnu snagu, strpljenje i vjeru u Boga, sve je to Gospod odredio kao pripremu za izraelski prijesto. David je doživio dragocjena iskustva Božje ljubavi i bio je bogato obdaren njegovim Duhom. On je u Šaulovoj istoriji vidio potpunu ništavnost puke ljudske mudrosti. Ipak, svjetovni uspjeh i čast toliko su oslabili Davidov karakter da ga je kušač opetovano pobjeđivao.SPP 393.2

    Veze sa neznabožačkim narodima dovelo je do želje da slijedi njihove nacionalne običaje i razgorjelo ambicije za svjetovnom veličinom. Izrael je imao čast biti Jahvin narod, ali dok su ponos i samouvjerenost rasli, Izraelci nisu bili zadovoljni s ovom prednošću. Oni su više brinuli o svom položaju među drugim narodima. Ovakav duh nije mogao a da ne izazove kušnje. Namjeravajući nastaviti s osvajanjima drugih naroda David je odlučio povećati svoju vojsku zahtjevom da svi ljudi određene starosti služe vojsku. Da bi to izvršio, bilo je potrebno izvršiti popis cijelog naroda. Prebrojavanje je trebalo pokazati razliku između slabosti kraljevstva prilikom Davidova dolaska na prijesto i njegove snage i napretka pod njegovom vladavinom. To je takođe trebalo još više podstaći pretjeranu samouvjerenost kralja i naroda. Sveto pismo kaže: “Tada Satan ustade na Izraela i potačc Davida da izbroji Izraelce.” Napredak Izraela pod Davidom bio je posljedica Božjih blagoslova, a ne kraljeve sposobnosti ili snage njegove vojske. Međutim, povećanje vojne gotovosti kraljevstva okolnim je narodima ostavilo dojam da Izraelovo pouzdanje počiva na njegovoj vojsci, a ne na Jahvinoj sili.SPP 393.3

    Premda je izraelski narod bio ponosan na svoju nacionalnu veličinu, oni nisu blagonak-lono gledali na Davidov plan za veliko produženje vojne službe. Predloženo novačenje prouzročilo je veliko nezadovoljstvo i stoga se smatralo nužnim upotrijebiti vojne časnike umjesto sveštenika i sudija koji su ranije obavljali popis. Cilj njihova poduhvata direktno se suprotio načelima teokratije. Prigovarao je čak i Joab koji se dotada pokazao bezobzirnim. On je rekao: “‘Neka Jahve dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada! Nisu li, moj gospodaru kralju, svi oni sluge mome gospodaru? Zašto traži to moj gospodar? Zašto da bude na krivicu Izraelu?’ Ali kraljeva riječ bijaše jača od Joabove. Tako je Joab otišao i počeo obilaziti sav Izrael, a onda se, najposlije, vrati u Jerusalem.” Prebrojavanje još nije bilo ni okončano a David se uvjerio u njegovu grešnost. Osuđujući sam sebe, on “reče Bogu: Veoma sam sagriješio što sam to učinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi, jer sam vrlo ludo radio!” Sljedećeg jutra prorok Gad je Davidu donio poruku: “Ovako veli Jahve: Troje stavljam preda te; izaberi sebi jedno od toga da ti učinim!... Biraj sebi ili glad za tri godine, ili da tri mjeseca bježiš pred neprijateljima, i mač tvojih neprijatelja da te stiže, ili da tri dana Jahvin mač i kuga bude na zemlji, i Jahvin anđeo da ubija po svim izraelskim krajevima. Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!”SPP 393.4

    Kraljev odgovor je glasio: “Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrđe, a u ljudske ruke da ne zapadnem.”SPP 394.1

    Zemlju je pogodila kuga koja je usmrtila sedamdeset hiljada ljudi u Izraelu. Kuga još nije dospjela u Jerusalem, kad “David, podigavši oči, vidje Jahvina anđela kako stoji između zemlje i neba držeći u ruci isukani mač koji je podigao na Jerusalem, i on pade ničice sa starješinama obučenim u kostrijet.” Kralj je molio Jahvu u korist Izraela: “Nisam li ja zapovijedio da se izbroji narod? Ja sam, dakle, onaj koji sam sagriješio i grdno zlo načinio, a što učiniše te ovce? Jahve, Bože moj, neka tvoja ruka dođe na me i na moju porodicu, a ne na taj narod da ga pomori!”SPP 394.2

    Prebrojavanje je izazvalo nezadovoljstvo među narodom, premda su i oni sami gajili iste grijehe koji su naveli Davida na ovaj postupak. Kao što je Gospod preko Abšaloma kaznio Davida, On je zbog Davidove greške kaznio izraelske grijehe.SPP 394.3

    Anđeo koji je ubijao obavljao je svoje djelo izvan Jerusalema. Stajao je na brdu Moriji, “kraj gumna Jebusejca Ornana.” David je pod vođstvom proroka pošao na brdo i tamo izgradio žrtvenik i “prinese paljenice i pričesnice; a kad je prizvao Jahvu, on ga usliša spustivši oganj s neba na žrtvenik za paljenice”. “Tada se Jahve smilova zemlji, i presta pomor u Izraelu.”SPP 394.4

    Mjesto na kojem je podignut žrtvenik otada se trebalo uvijek smatrati svetim mjestom, a Ornan ga je darovao kralju. Međutim, kralj ga je odbio primiti. “Ne, nego hoću da kupim u tebe i da platim, jer neću da prinosim Jahvi što je tvoje, da prinosim paljenice koje su mi poklonjene. I David dade Ornanu za ono mjesto šest stotina zlatnih šekela na mjeru.” Ovo mjesto, zapamćeno kao i mjesto gdje je Abraham izgradio žrtvenik da prinese svog sina, a sada posvećeno ovim velikim izbavljenjem, kasnije je izabrano kao mjesto na kojem je podignut Solomunov Hram.SPP 394.5

    Ali još se jedna sjena trebala nadviti nad Davidovim poznim godinama. Doživio je već sedamdeset godina. Teškoće i patnje u njegovim ranim godinama, mnogi ratovi, brige i muke kasnijih godina, iscrpili su njegovu životnu snagu. Premda je njegov um zadržao bistrinu i snagu, slabost i starost i želja za samoćom sprečavali su ga da brzo razumije sve što se događalo u kraljevstvu te je ponovno izbila pobuna u samoj sjeni prijestola. Opet su se pokazali plodovi Davidovog roditeljskog popuštanja. Sada je Adonija bio taj koji je težio k prijestolu, “stasit i lijep” po izgledu i stasu, ali nenačelan i neobuzdan. On u svojoj mladosti nije bio obuzdavan, jer “njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga je kad upitao: ‘Zašto tako činiš?’” On se sada pobunio protiv Božjeg autoriteta koji je Solomuna postavio na prijesto. Zbog svoje prirodne obdarenosti i vjernosti Solomun je bio bolje osposobljen od svog brata da bude izraelski vladar, i premda je Bog jasno obznanio svoj izbor, Adonija je našao pristaše. Joab, premda je počinio mnogo zločina, dotad je bio vjeran prijestolu, ali se sada, kao i sveštenik Ebjatar, pridružio zavjeri protiv Solomuna.SPP 394.6

    Pobuna je sazrela i zavjerenici su se okupili na veliku gozbu izvan grada da Adoniju proglase kraljem, ali je brzo djelovanje nekoliko vjernih osoba osujetilo njihov plan, među kojima su bili veliki sveštenik Sadok, prorok Natan i Bat-Šeba, Solomunova majka. Oni su kralju iznijeli stanje u kraljevstvu podsjećajući ga da prema božanskoj naredbi Solomun treba naslijediti prijesto. David je odmah abdicirao u korist Solomuna, koji je zatim pomazan i proglašen kraljem. Zavjera je bila ugušena, a njezini su ključni ljudi kažnjeni smrću. Ebjatarov život je pošteđen, iz poštovanja prema njegovoj dužnosti i prijašnjoj vjernosti Davidu, ali je uklonjen s položaja velikog sveštenika koji je prešao na Sadokovu porodicu. Joab i Adonija su bili pošteđeni za neko vrijeme, ali nakon Davidove smrti oni su za svoj zločin kažnjeni smrću. Izvršenjem presude nad Davidovim sinom ispunila se četverostruka kazna koja je svjedočila o Božjem gađenju prema očevim grijesima.SPP 395.1

    Od samog početka Davidove vladavine jedan je od njegovih najomiljenijih planova bio podizanje Hrama Gospodu. Premda mu nije bilo dopušteno da ostvari svoju namjeru, on nije pokazao manje revnosti i želje u tom poslu. Nabavio je obilje najskuplje grade, zlata, srebra, oniksa, kamenja u raznovrsnim bojama, mramora i najskuplje vrste drveta. A onda je ovo vrijedno blago što ga je sakupio morao predati drugima, jer su druge ruke trebale izgraditi dom za Kovčeg, simbol Božje prisutnosti.SPP 395.2

    Uvidjevši da mu je kraj blizu, kralj je sazvao izraelske knezove i predstavnike svih dijelova kraljevstva da to prime u nasljedstvo. Čeznuo je da im na samrti preda zadatak i osigura njihovu saradnju i potporu u velikom djelu što ga je trebalo ostvariti. Zbog svoje tjelesne slabosti od njega se nije očekivalo da osobno prisustvuje ovoj predaji, ali Bog ga je nadahnuo i on se po posljednji put obratio narodu s neobičnom gorljivošću i silom. Govorio im je o svojoj želji da izgradi Hram, i o Gospodnjoj zapovijesti da to djelo treba povjeriti njegovom sinu Solomunu. Božansko je obećanje glasilo: “Tvoj sin Solomun sagradiće meni Dom i moja predvorja; jer sam njega izabrao sebi za sina, i ja ću mu biti otac. Utvrdit ću njegovo kraljevstvo zauvijek ako bude postojano vršio moje zapovijesti i moje zakone kao danas.” “Sada, dakle,” dodao je David, “pred očima sveg Izraela, Jahvina zbora, i pred svojim Bogom, koji nas sluša, velim: držite i tražite sve zapovijesti Jahve, svoga Boga, da biste zadržali u posjedu ovu dobru zemlju i ostavili je u nasljedstvo sinovima nakon sebe dovijeka.”SPP 395.3

    David je na vlastitom iskustvu naučio kako je težak put onoga koji se odvoji od Boga. Osjećao je osudu zbog kršenja zakona, te je požnjeo plodove prijestupa, a cijela je njegova duša bila obuzeta brigom da izraelske vode ostanu vjerne Bogu, a da Solomun vrši Božji Zakon, kloneći se grijeha koji su oslabili autoritet njegova oca, zagorčali njegov život i obeščastili Boga. David je znao da će to zahtijevati poniznost srca, neprekidno povjerenje u Boga, budnost da izdrži kušnje kojima će Solomun sigurno biti izložen na svom uzvišenom položaju, jer su takvi osobiti karakteri posebna meta Sotoninih otrovnih strijela. Okrećući se svom sinu, koji je već bio priznat kao njegov prestolonasljednik, David je rekao: “A ti, sine moj Solomune, poznaj Boga, svoga oca, i služi mu čitavim srcem i spremnom dušom, jer Jahve ispituje sva srca i zna sve misli i namjere; ako ga budeš tražio, dat će ti se da ga nađeš; ako li ga ostaviš, odbacit će te zauvijek. Uvidi sada da te Jahve izabrao da gradiš Dom za Svetilište, budi junak i radi!”SPP 395.4

    David je Solomunu dao detaljne upute za izgradnju Hrama, s uzorcima za svaki njegov dio i za sve predmete za službu kao što mu je bilo otkriveno božanskim nadahnućem. Solomun je još bio mlad i klonio se teških odgovornosti koje će počivati na njemu tokom podizanja Hrama i vladavine nad Božjim narodom. David je rekao svom sinu: “Budi junak i hrabar, i radi! Ne boj se i ne plaši se, jer će Jahve, Bog, moj Bog, biti s tobom! Neće te napustiti niti te ostaviti.”SPP 395.5

    David je ponovno uputio poziv zajednici: “Bog je izabrao moga sina Solomuna, mlado i nježno momče, a ovo je velik posao, jer neće biti za čovjeka dvor, nego za Boga Jahvu.” Zatim je rekao: “Pripremio sam, koliko sam mogao, za Dom svoga Boga...” i onda nastavio nabrajati gradu koju je skupio. Štaviše, rekao je on: “Iz ljubavi prema Bogu dajem još i svoga zlata i srebra za Dom svoga Boga, osim svega što sam pripravio za sveti Dom. Tri tisuće zlatnih talenata ofirskoga zlata i sedam tisuća talenata čistoga srebra da se oblože zidovi prostorija.” “Bi li danas još ko”, upitao je okupljeno mnoštvo koje je donijelo svoje dragovoljne darove, “htio dragovoljno što priložiti svojom rukom Jahvi?”SPP 396.1

    Zajednica je spremno odgovorila: “Tada su dragovoljno priložili knezovi porodica i knezovi izraelskih plemena, tisućnici, stotnici i nadstojnici nad kraljevskim poslovima. Dali su za službu u Božjem Domu zlata pet tisuća talenata i deset tisuća zlatnih darika, srebra deset tisuća talenata, tuča osamnaest tisuća talenata, željeza sto tisuća talenata. U koga se god našlo dragulja, svi su darivali u riznicu Jahvina Doma... Narod se veselio što su dragovoljno prilagali, jer su prilagali iskrena srca Jahvi; i kralj David radovao se od srca.”SPP 396.2

    “Potom David blagoslovi Jahvu pred svim zborom. I reče David: ‘Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo, i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime. Ko sam ja, i što je moj narod, da bismo imali snage ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi! Pridošlice smo pred tobom, naseljenici kao svi naši očevi; naši dani na zemlji prolaze kao sjena, i nema nade. Jahve, Bože naš, sve ovo mnogo blago koje smo pripravili za gradnju Doma tebi, tvome svetom imenu, iz tvoje je ruke i sve je tvoje! Ali znam, o Bože moj, da ti iskušavaš srca i da ljubiš iskrenost.”SPP 396.3

    “Ja sam iskrena srca dragovoljno prinio sve ovo, i s radošću sam gledao tvoj narod koji je ovdje kako ti dragovoljno prinosi. Jahve, Bože naših otaca Abrahama, Isaka i Jakova, sačuvaj dovijeka u srcu svoga naroda tu misao i namjeru, i upravi njegovo srce k sebi! A mome sinu Solomunu daj pošteno srce da bi se držao tvojih zapovijesti, tvojih odredaba i tvojih uredaba, da bi vršio sve i da bi sagradio dvor za koji sam sve spremio.’ Tada David reče svemu zboru: ‘Blagoslovite sada Jahvu, svoga Boga!’ I sav je zbor blagoslovio Jahvu, Boga svojih otaca, i, pavši ničice, poklonio se Jahvi i kralju.”SPP 396.4

    Kralj je s velikim zanimanjem sakupljao skupocjene materijale za gradnju i uljepšavanje Hrama. Skladao je divne himne koje su u kasnijim godinama trebale odjekivati njegovim dvoranama. Njegovo se srce sada radovalo u Gospodu jer su izraelski oci i knezovi tako plemenito odgovorili na njegov poziv i žrtvovali se za ovo važno djelo što je bilo pred njima. I dok su služili, pokazivali su želju da daju još više. Uvećali su prinose dajući u raznicu od vlastitih sredstava. David se osjećao nedostojan dok je sakupljao gradu za Božji dom, a vjernost izražena spremnošću plemenitih ljudi u njegovu kraljevstvu da dragovoljnih srca daju svoja blaga Jahvi i predaju se u njegovu službu, ispunjavalo ga je radošću. Ali sam je Bog usadio ovu sklonost u svoj narod. On se trebao proslaviti, a ne čovjek. On je bio taj koji je narodu dao zemaljska bogatstva, a njegov Duh ih je učinio voljnim da donesu svoje dragocjenosti za Hram. Sve je bilo Gospodnje, i da njegova ljubav nije pokrenula srca naroda, kraljevi bi napori bili uzaludni, a Hram nikada ne bi bio podignut.SPP 396.5

    Sve što čovjek prima od Božjeg obilja i dalje pripada Bogu. Sve što je Bog dao u oblikvi dragocjenih i lijepih predmeta na zemlji predao je u ruke ljudi da ih ispita, da ispita dubinu njihove ljubavi prema Njemu i njihovog vrednovanja njegove naklonosti. Bilo da su to blaga ili razum, njih treba položiti kao dragovoljan prinos pred Isusove noge, a darovatelj treba zajedno s Davidom reći: “Od tebe je sve, i iz tvojih ruku primivši, dali smo tebi!”SPP 397.1

    Kad je osjetio da se bliži smrt, David se još uvijek svim srcem brinuo za Solomuna i izraelsko kraljevstvo, čiji je napredak u velikoj mjeri zavisio o vjernosti kralja. .“.. zapovjedi David svome sinu Solomunu: ‘Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom! Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijesti, naredaba i njegovih pouka,... da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolu Izraelovu.’” (1 Kr 2,1-4)SPP 397.2

    Davidove su posljednje zapisane riječi bile psalam, psalam povjerenja, uzvišenih načela i neprolazne vjere:SPP 397.3

    “Riječ Davida, sina Jesejeva,
    riječ čovjeka koji je bio visoko uzdignut,
    pomazanika Boga Jakovljeva,
    pjevača pjesama Izraelovih:
    Jahvin duh govori po meni,
    njegova je riječ na mom jeziku.
    Reče mi Jakovljev Bog,
    reče mi Izraelova hrid:
    Ko vlada ljudima pravedno,
    i ko vlada u strahu Božjemu,
    taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce,
    jutro bez oblaka,
    na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše.
    Da, moja kuća stoji čvrsto pred Bogom:
    on je učinio vječan Savez sa mnom,
    u svemu dobro uređen i utvrđen.
    Da, on će dati da napreduje sve moje spasenje
    i svaka moja želja.”
    SPP 397.4

    (2 Sam 23,1-5)

    Davidov pad je bio velik, ali njegovo pokajanje je bilo duboko, njegova ljubav vatrena, a vjera snažna. Njemu je bilo mnogo oprošteno i stoga je on mnogo ljubio (Lk 7,48).SPP 397.5

    U Davidovim psalmima se ogleda čitav niz iskustava, od najdublje svijesti o krivici i osudivanja samog sebe do najplemenitije vjere i najuzvišenijeg odnosa s Bogom. Zapis o njegovom životu govori da grijeh može donijeti samo sramotu i jad, da Božja ljubav i milost može dosegnuti do najvećih dubina, da vjera može podignuti pokajanu dušu da bude usvojena među Božje sinove. Od svih obećanja koja njegova riječ sadrži, to je jedno od najsnažnijih svjedočanstava o Božjoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti.SPP 397.6

    “Čovjek kao cvijet vene, poput sjene bježi ne zastajući,” “ali riječ Boga našega ostaje dovijeka.’‘ “Ali ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje, i njegova pravda nad sinovima sinova, nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijesti da ih izvrše.” (Job 14,2; Iz 40,8; Ps 103,17.18)SPP 397.7

    “I znam da sve što Bog čini, čini za stalno.” (Prop 3,14)SPP 397.8

    Veličanstvena obećanja dana su Davidu i njegovu domu, obećanja koja pogled usmjeravaju na vječnost i nalaze potpuno ispunjenje u Hristu. Gospod je objavio:SPP 398.1

    “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome: ... da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi... Vjernost moja i dobrota bit će s njime, i u mome imenu rast će mu snaga. Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu. On će me zvati: Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega. A ja ću ga prvorodencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.” (Ps 89,4-29)SPP 398.2

    “Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim
    i prijesto mu kao dan nebeski.”
    SPP 398.3

    (Ps 89, 30)

    “Sudiće pravo nevoljnom narodu,
    djeci siromaha donijeće spasenje,
    a tlačitelja on će smrviti.
    I živjeće dugo kao sunce
    i kao mjesec u sva pokoljenja...
    U danima njegovim cvjetaće Pravda
    i mir velik — sve dok bude mjeseca.
    I vladaće od mora do mora,
    i od Rijeke do granica svijeta.
    Bilo ime njegovo blagoslovljeno dovijeka!
    Dok je sunca, živjelo mu ime!
    Njim se blagoslovila sva plemena zemlje,
    svi narodi nazivali blaženima!”
    SPP 398.4

    (Ps 72,4-8.17)

    “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mirnosni.” “On će biti velik i zvaće se Sin Najvišega. Gospod Bog daće mu prijesto Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka.” (Iz 9,6; Lk 1,32.33)SPP 398.5

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents