Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Stvaranje, Patrijarsi I Proroci - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    28. Poglavlje—Idolopoklonstvo U Podnožju Sinaja

    (Ovo poglavlje zasnovano je na 2.Mojsijevoj 32 do 34)

    Dok je Mojsije bio na gori, Izrailj je vrijeme provodio u čekanju i neizvjesnosti. Narod je znao da se on popeo na goru sa Isusom Navinom, da je ušao u gusti tamni oblak na vrhu planine, koji se dobro vidio iz ravnice i koji je s vremena na vrijeme bio obasjavan munjama božanske prisutnosti. Željno su čekali njegov povratak. Naviknuti još u Egiptu na božanstva predstavljena materijom, bili su nespremni da svoje povjerenje poklone nekom nevidljivom biću, pa su u Mojsiju nalazili oslonac za svoju vjeru. Sada im je i on bio oduzet. Prolazio je dan za danom, prolazila sedmica za sedmicom, a on se još nije vraćao. Iako im je oblak još bio pred očima, mnogima u logoru činilo se da ih je njihov vođa napustio, ili da ga je progutao oganj koji proždire.SPP 264.1

    Ovo vrijeme čekanja trebalo je da iskoriste za razmišljanje o Božjem zakonu čije su propise upravo čuli i da svoja srca pripreme za nova otkrivenja koja će im Bog, možda, dati. Ovo vrijeme uopšte nije bilo suviše dugo za ovaj posao; da su se na ovaj način trudili da jasnije shvate Božje zahtjeve, da su ponizili svoja srca pred Njime bili bi zaštićeni od iskušenja. Ali, oni to nisu činili, pa su uskoro postali nemarni, nepažljivi i neobuzdani. To se posebno odnosilo na mješovito mnoštvo. Bili su nestrpljivi da krenu prema Obećanoj zemlji, zemlji u kojoj teče med i mlijeko. Ova zemlja bila im je obećana ukoliko budu poslušni, ali upravo to izgubili su iz vida. Bilo je i nekih koji su predlagali da se vrate u Egipat, ali je mnoštvo, bez obzira na to hoće li ići naprijed u Hanan ili natrag u Egipat, bilo riješeno da više ne čeka Mojsija.SPP 264.2

    Osjećajući da su nemoćni bez vođe, vratili su se svojim starim praznovjericama. Mješovito mnoštvo ili svetina prvo je pokazalo nestrpljenje i počelo da gunđa, navodeći i ostale da pođu s njima u otpad. Između ostaloga, u Egiptu su predmet obožavanja, kao simboli božanstva, bili bik ili tele; pa su oni koji su se tom vrstom idolopoklonstva bavili u Egiptu, sada predložili da se tele nači ni i obožava. Narod je želio da im neki lik predstavlja Boga i ide pred njima umjesto Mojsija. Bog im nije pokazao čime bi ga mogli vidljivo predstaviti. Zabranio im je da ga predstavljaju na bilo koji način. Velika čuda u Egiptu i na Crvenom moru, trebalo je da učvrste njihovu vjeru u Njega kao u nevidljivog, svemoćnog Pomoćnika Izrailju, jedinog pravog Boga. Želja za nekim vidljivim pokazivanjem Njegove prisutnosti bila je zadovoljena stubom od oblaka i ognja koji je vodio njihove čete i otkrivanjem Njegove slave na Sinaju. Međutim, iako im je stub od oblaka bio na vidiku, oni su se vratili egipatskom idolopoklonstvu i slavu nevidljivoga Boga predstavili likom bika!SPP 264.3

    Dok Mojsije nije bio u logoru, sudijsku dužnost obavljao je Aron, pa se nepregledno mnoštvo okupilo oko njegovog šatora, zahtijevajući: Hajde, načini nam bogove koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi! Žalili su se da oblak, koji ih je do tada vodio, sada stalno obavija vrh planine i da im više ne može služiti kao vodič. Tražili su da im se umjesto njega načini lik teleta. U slučaju da požele da se vrate u Egipat, naklonost Egipćana najbrže bi zadobili ukoliko bi pred sobom nosili ovaj lik i priznavali ga kao svoga boga.SPP 265.1

    U ovakvoj krizi bio je neophodan čvrst, odlučan i neustrašiv čovjek; čovjek koji bi Božju čast cijenio mnogo više od ljudske naklonosti, lične sigurnosti ili samog života. Aron se mlako suprotstavio narodu, ali je njegova kolebljivost i plašljivost u kritičnom trenutku doprinijela da narod postane još uporniji. Metež se pojačavao. Slijepa, nerazumna mahnitost obuzela je mnoštvo. Bilo je i nekih koji su ostali vjerni svom zavjetu s Bogom, ali mnogo veći dio naroda pridružio se otpadu. Nekolicinu koji su pokušali da predloženo pravljenje lika proglase idolopoklonstvom, mnoštvo je napalo, zlostavljalo i u opštem neredu i uzbuđenju konačno pobilo.SPP 265.2

    Aron se uplašio za svoju bezbjednost i umjesto da plemenito ustane u odbranu Božje časti, popustio je zahtijevima mnoštva. Prvo je naredio da se od naroda pokupe zlatne naušnice i donesu pred njega, nadajući se da će ih taština navesti da odbiju njegov predlog. Međutim, oni su se spremno odrekli svojih ukrasa, od kojih je on načinio liveno tele, po ugledu na egipatske bogove. Onda je narod proglasio: Ovo su bogovi tvoji, Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske! Aron je kukavički dozvolio da na ovaj način vrijeđaju Gospoda. Učinio je i više od toga! Gledajući s kakvim zadovoljstvom je bilo dočekano zlatno tele, pred njim je podigao oltar i objavio: Sjutra je praznik Gospodnji! Vijest su po cijelom logoru, od grupe do grupe, prenijeli trubači. I sjutradan ustavši rano prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne, i posjeda narod, te jedoše i piše, a poslije ustaše da igraju. Pod izgovorom da slave praznik Gospodnji, predali su se proždrljivosti i razvratnim zabavama.SPP 265.3

    Koliko puta se i danas ljubav prema zabavama sakriva pod plaštem obličja pobožnosti! Religija koja dozvoljava ljudima da se, dok obavljaju vjerske obrede, odaju sebičnim i čulnim zadovoljstvima, i danas je isto toliko omiljena u narodu kao i u vrijeme starog Izrailja. Popustljivih Arona ima dovoljno, koji će se, iako zauzimaju visoke položaje u Crkvi, složiti sa željama neposvećenih i tako ih podržati u grijehu.SPP 266.1

    Samo nekoliko dana je prošlo otkako su Jevreji sklopili svečani zavjet s Bogom da će slušati Njegov glas. Stajali su drhteći u podnožju gore i slušali Gospodnje riječi: Nemoj imati drugih bogova uza me! Božja slava je i sada lebdjela nad Sinajem na vidiku cijelom skupu; ali oni su se odvratili od Njega i potražili sebi druge bogove. Načiniše tele kod Horiva i klanjahu se kipu. Mijenjahu slavu svoju za priliku vola koji jede travu. (Psalam 106,19.20) Zar se mogla pokazati veća nezahvalnost, ili nanijeti drskija uvreda Onome koji im se pokazao kao nježni otac i svemogući vladar?SPP 266.2

    Mojsije je na gori bio upozoren na djelovanje otpadnika u logoru i bilo mu je rečeno da se bez odlaganja vrati. Bog mu je rekao: Idi, siđi, jer se pokvari tvoj narod, koji si izveo iz zemlje Misirske. Brzo zađoše s puta, koji sam im zapovijedio; načiniše sebi tele liveno i pokloniše mu se! Bog je mogao da zaustavi otpadnike u početku, ali je dozvolio da se oni razviju do vrhunca da bi, kažnjavajući izdaju i otpad, pružio narodu potpuniju pouku.SPP 266.3

    Božji zavjet s Njegovim narodom bio je poništen i Bog je objavio Mojsiju: I sada pusti me da se raspali gnjev moj na njih i da ih istrijebim, ali od tebe ću načiniti veliki narod! Izrailjski narod, a posebno mješovito mnoštvo, stalno bi bio raspoložen za bunu protiv Boga. Oni bi stalno gunđali i protiv svog vođe, žalosteći ga svojim nevjerovanjem i tvrdoglavošću, pa bi i zadatak da budu odvedeni u Obećanu zemlju bio vrlo težak i naporan. Svojim grijesima već su proigrali Božju naklonost, i pravednost je zahtijevala njihovo uništenje. Gospod je zato predložio da ih istrijebi i da od Mojsija načini moćan narod.SPP 266.4

    Još reče Gospod Mojsiju:...i sada pusti me... da ih istrijebim! Ako je Gospod odlučio da uništi Izrailj, ko bi se mogao založiti za njega? Ko bi grešnike prepustio njihovoj sudbini! Ko bi radosno zamijenio godine teškog rada i odgovornosti i žrtvovanja, plaćene nezahvalnošću i gunđanjem, za ugodan i častan položaj, posebno kad im lično Bog nudi ovu zamjenu?SPP 267.1

    Međutim, Mojsije je pronašao razlog za nadu i tamo gde se vidjelo samo obeshrabrenje i gnjev. Božje riječi Pusti me..., shvatio je ne kao zabranu već kao poziv na posredovanje, da ništa drugo osim njegovih molitava ne može spasiti Izrailj i da će Bog, ako se on založi za njih, poštedjeti svoj narod. A Mojsije se zamoli Gospodu Bogu svojemu i reče: zašto se, Gospode, raspaljuje gnjev tvoj na narod tvoj, koji si izveo iz zemlje Misirske silom velikom i rukom krijepkom?SPP 267.2

    Bog je izjavio da se odrekao svoga naroda. On je o Izrailju govorio kao o Mojsijevom narodu koji je on izveo iz zemlje egipatske! Mojsije se skromno odrekao vodstva nad Izrailjem. Izrailj nije njegov, već Božji, tvoj narod koji si ti izveo... silom velikom i rukom krijepkom! Zatim je naglasio: Zašto da govore Misirci i da reknu: na zlo ih izvede da ih pobije po planinama i da ih istrijebi sa zemlje?SPP 267.3

    Nekoliko mjeseci pošto je Izrailj napustio Egipat, izvještaj o njihovom veličanstvenom izbavljenju proširio se među svim okolnim narodima. Strah i strašna predosjećanja zahvatila su neznabošce. Svi su željeli da vide šta će Gospod učiniti za svoj narod. Ukoliko sada budu uništeni, njihovi neprijatelji će likovati, a Bog izgubiti ugled. Egipćani bi tvrdili da su njihove optužbe bile opravdane, da je Bog umjesto da izvede svoj narod u pustinju da prinese žrtve, u stvari žrtvovao ga. Oni ne bi uzimali u obzir grijehe Izrailja, uništenje naroda kome je Bog ukazao tako veliku čast, nanijelo bi sramotu Njegovom imenu. Koliko velika odgovornost počiva na onima kojima je Bog ukazao veliku čast, koliko se moraju truditi da Njegovo ime proslave na Zemlji! Koliko se moraju starati da se sačuvaju od grijeha da ne bi navukli na sebe Božje kazne i tako učinili da se Njegovo ime ruži među bezbožnicima!SPP 267.4

    Kada je posredovao za svoj narod, Mojsijeva plašljivost ustuknula je pred njegovom dubokom zainteresovanošću i ljubavlju prema onima za koje je, kao oruđe u Božjim rukama, učinio tako mnogo. Gospod je čuo njegove molitve i uslišio njegovu nesebičnu molbu. Gospod je okušao svoga slugu; ispitao njegovu vjernost i njegovu ljubav prema tom zalutalom, nezahvalnom narodu i on je sjajno položio ispit. On nije bio zainteresovan za Izrailj iz sebičnih pobuda. Blagostanje Božjeg izabranog naroda bilo mu je dragocjenije od lične časti, od prednosti da postane otac moćnog naroda. Bogu je bila mila njegova vjernost, jednostavnost njegovog srca, njegovo poštenje, i zato mu je, kao vjernom pastiru, povjerio veliku odgovornost da odvede Izrailj u Obećanu zemlju.SPP 268.1

    Kada je Mojsije, noseći ploče svjedočanstva, zajedno sa Isusom Navinom sišao sa planine, dočekali su ga uzvici i vika uzbuđenog mnoštva, koje se očigledno nalazilo u stanju divljeg komešanja. Isus Navin, vojnik, prvo je pomislio da je riječ o napadu njihovih neprijatelja. Vika ubojna je u okolu, rekao je. Međutim, Mojsije je mnogo pravilnije procijenio uzrok nemira. Zvuci nisu nagovještavali ratni sukob, već svetkovanje. Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji, nego čujem viku onih koji pjevaju!SPP 268.2

    Kad su se približili logoru, ugledali su ljude kako viču i igraju oko svoga idola. Bio je to prizor neznabožačke raskalašnosti, imitacija idolopokloničkih svetkovina u Egiptu, ali koliko se razlikovao od svečanog i pobožnog slavljenja Boga! Mojsije je bio zaprepašćen. On se upravo vratio sa mjesta na kome je počivala slava Božje prisutnosti, pa iako je bio upozoren šta se u logoru događa, nije bio pripremljen za prizor ovako strašnog nemorala u Izrailju. Njegov gnjev je proključao. Da bi pokazao koliko mu je odvratan njihov zločin, bacio je kamene ploče, i one su se razbile pred očima cijelog naroda, pokazujući tako simbolički da je Bog, zato što su prekršili svoj zavjet Njemu, raskinuo svoj zavjet s njima.SPP 268.3

    Pošto je ušao u logor, Mojsije je prošao kroz mnoštvo idolopoklonika i, zgrabivši idol, bacio ga u vatru. Kasnije ga je samljeo u prah i prosuo u potok koji je tekao s planine, učinivši tako da ga narod popije. Time im je pokazao krajnju bezvrijednost boga koga su obožavali.SPP 268.4

    Veliki vođa pozvao je svog brata koji je snosio krivicu, i strogo zapitao: Šta ti je učinio ovaj narod, te ga uvali u toliki grijeh? Aron je pokušao da se odbrani spominjući viku naroda; govoreći da bi bio ubijen da se nije pokorio njihovim željama. Rekao je: Nemoj se gnjeviti, gospodaru, ti znaš ovaj narod da je brz na zlo! Jer mi rekoše: načini nam bogove, koji će ići pred nama, jer tome Mojsiju koji nas izvede iz zemlje Misirske ne znamo šta bi! A ja im rekoh: ko ima zlata, neka ga skida sa sebe! I dadoše mi, i ja ga bacih u vatru, i izađe ovo tele! Želio je da navede Mojsija da povjeruje da se dogodilo čudo da je zlato bilo bačeno u vatru i da ga je neka natprirodna sila pretvorila u tele! Ali njegovi izgovori i laži bili su uzaludni. On je pravilno bio istaknut kao glavni krivac.SPP 269.1

    Upravo je činjenica da je Aron bio blagosiljan i toliko uzdizan iznad ostalog naroda, učinila da njegov grijeh bude tako veliki. Upravo je Aron, kojega Gospod bješe posvetio (Psalam 106,16), načinio idola i proglasio svetkovinu. Upravo je on, koji je bio postavljen da govori umjesto Mojsija, onaj za koga je sam Bog posvjedočio: Znam da je on riječit, propustio da zaustavi idolopoklonike u ostvarenju njihove bezbožničke i drske namjere. Onaj, preko koga je Bog izlivao svoje sudove i na Egipćane i na njihove bogove, ravnodušno je slušao kako narod viče pred svojim livenim idolom: Ovo su bogovi tvoji, o Izrailju, koji te izvedoše iz zemlje Misirske! Upravo je on bio s Mojsijem na gori i tamo gledao Gospodnju slavu, upravo je on ustanovio da prilikom pokazivanja te slave nije našao ništa što bi se moglo prikazati likom a upravo je on tu slavu oblikovao u lik bika. Upravo je on, kome je Bog, dok je Mojsije bio odsutan, povjerio upravu nad narodom, odobrio njegovu pobunu. Bješe se Gospod i na Arona razgnjevio veoma da ga je htio ubiti. (5. Mojsijeva 9,20) Međutim, na Mojsijevo iskreno posredovanje, život mu je bio pošteđen; ponizivši se i pokajavši se za svoj veliki grijeh, opet je stekao Božju naklonost.SPP 269.2

    Da je Aron imao hrabrosti da stane na stranu pravde, bez obzira na posljedice, mogao je da spriječi otpadništvo. Da je ostao nepokolebljiv u svojoj vjernosti Bogu, da je narodu skrenuo pažnju na negodovanje sa Sinaja, da ih je podsjetio na svečani zavjet Bogu da će slušati Njegov zakon, zlo bi bilo zaustavljeno. Međutim, njegovo popuštanje željama naroda i smirena sigurnost kojom je nastavio da ostvaruje njihove planove, ohrabrila ih je da se upuštaju u grijeh dublje nego što su namjeravali.SPP 269.3

    Kada se Mojsije, poslije povratka u logor, suočio s buntovnicima, njegove oštre prekore i ogorčenje koje je pokazao razbijajući svete ploče zakona, narod je uporedio s ugodnim riječima njegovog brata i njegovim dostojanstvenim ponašanjem, i odmah stao na Aronovu stranu. Da bi opravdao sebe, Aron je pokušao da odgovornost za svoje slabosti i popuštanje zahtijevima svetine prebaci na narod; ali, uprkos tome, svi su se divili njegovoj ljubaznosti i strpljenju. Međutim, Bog ne gleda na ono što čovjek gleda! Aronov popustljivi duh i njegova želja da ugodi svima zaslijepili su ga za beskrajnu odvratnost prema zločinu koji je odobravao. Njegova odluka da svoj uticaj stavi na stranu grijeha u Izrailju dovela je do gubitka hiljada života. Koliko je suprotno bilo Mojsijevo ponašanje, koji je, vjerno uzvršavajući Božje sudove, pokazao da mu je dobro Izrailja važnije od sopstvenog blagostanja, časti ili života!SPP 270.1

    Od svih grehova koje će Bog kazniti, u Njegovim očima nijedan nije teži od ohrabrivanja drugih da čine zlo. Bog želi da Njegove sluge pokažu svoju odanost time što će savjesno osuđivati prestupe, bez obzira na to koliko je to teško. Oni koji su dobili čast da ostvare božanski nalog ne smiju da budu slabi, popustljivi prevrtljivi. Oni ne smiju da teže samouzdizanju, ili da izbjegavaju neugodne dužnosti, već da s nepokolebljivom vjernošću obavljaju Božji posao.SPP 270.2

    Iako je Bog uslišio Mojsijevu molitvu i nije istrijebio Izrailjce, njihov otpad morao je da bude primjerno kažnjen. Bezakonje i nepokornost, grijesi u koje su uz Aronovu saglasnost Izrailjci upali, mogli su, ukoliko ne bi bili odmah skršeni, dovesti do naglog razbuktavanja bezbožnosti i cijeli narod izložiti sigurnom uništenju. Velikom žestinom zlo je moralo da bude uklonjeno. Stojeći na ulazu u logor, Mojsije je pozvao narod: Ko je na Gospodnjoj strani? Neka dođe k meni! Oni koji se nisu pridružili otpadu trebalo je da stanu s Mojsijeve desne strane, a oni koji su bili krivi i koji su se pokajali, s lijeve. Zapovijest je bila izvršena. Izašlo je na vidjelo da Levijevo pleme nije učestvovalo u idolopokloničkom obredu. Ali, i među pripadnicima ostalih plemena bilo je mnogo onih koji su bili spremni na pokajanje, iako su zgriješili. Međutim, mnoštvo ljudi, uglavnom pripadnika svetine koja je pošla s Izrailjem i koja je glasno tražila da se načini tele, tvrdoglavo je istrajalo u pobuni. U ime Gospoda Boga Izrailjeva, Mojsije je zapovijedio onima koji su mu stajali s desne strane i koji su ostali čisti od idolopoklonstva da opašu mačeve i pobiju sve koji ostanu uporni u otpadništvu. I pogibe naroda u onaj dan do tri tisuće ljudi. Bez obzira na položaj, srodstvo, ili prijateljstvo, predvodnici u bezakonju bili su istrijebljeni; ali su bili pošteđeni svi oni koji su se pokajali i ponizili pred Gospodom.SPP 270.3

    Oni koji su obavili ovo strašno djelo suda, učinili su to po ovlašćenju božanskog autoriteta, izvršavali su presudu nebeskog Vladara. Ljudi moraju da budu oprezni kada u svojoj ljudskoj zaslepljenosti sude svojim bližnjima i kada ih osuđuju, ali kad im Bog naredi da izvrše Njegovu presudu nad bezakonjem, Njegova riječ mora se poslušati. Oni koji su obavili ovo bolno djelo, pokazali su koliko su im mrski pobuna i idolopoklonstvo i još potpunije se posvetili službi pravom Bogu. Gospod je nagradio njihovu vjernost ukazujući posebnu čast Levijevom plemenu.SPP 271.1

    Izrailjci su bili krivi što su izdali Vladara koji ih je obasuo svojim blagoslovima, iako su se svojom voljom obavezali da će se pokoravati Njegovoj vlasti. Da bi se božanska vlast mogla održati pravda je morala da stigne prestupnike. Međutim, čak i ovdje se pokazala Božja milost. Iako je uzdigao svoj Zakon, On je svima pružio slobodu izbora, svima je dao mogućnost da se pokaju. Bili su istrijebljeni samo oni koji su ostali uporni u pobuni.SPP 271.2

    Ovaj grijeh bilo je neophodno kazniti da bi se okolni narodi uvjerili koliko je idolopoklonstvo mrsko Bogu. Izvršavajući pravednu presudu nad krivcima, Mojsije je, kao Božje oruđe, morao da u zapisnik istorije unese svečani i javni protest protiv njihovog zločina. Kada Izrailj u buduće bude osuđivao idolopoklonstvo okolnih naroda, neprijatelji mu mogu uzvratiti optužbom da je i narod koji tvrdi da je Gospod njegov Bog načinio sebi tele i klanjao mu se na Horivu. Iako će morati da priznaju tu sramnu istinu, Izrailjci će moći da ukažu na strašnu sudbinu prestupnika kao dokaz da njihov grijeh nije bio ni odobren niti mu se našlo opravdanje.SPP 271.3

    Ljubav, u istoj mjeri kao i pravednost, zahtijeva da ovaj grijeh bude osuđen. Bog je i čuvar, a ne samo vladar svog naroda. On uklanja one koji se odlučuju na pobunu da ne bi i druge odvukli u propast. Poštedjevši Kajinu život, Bog je cijelom svemiru pokazao šta se događa kada grijeh ostane nekažnjen. Uticaj koji je Kajin svojim riječima i djelima širio među svojim potomcima doveo je do takve nemoralnosti da je cio svijet bio uništen Potopom. Osim toga, pretpotopna istorija pokazuje da dug život nije blagoslov za grešnika; Božje veliko strpljenje nije uspjelo da suzbije ljudsku grešnost. Što su duže živjeli, ljudi su postajali sve iskvareniji.SPP 272.1

    Tako je bilo i sa otpadnicima u podnožju Sinaja. Da kazna nije ubrzo stigla prestupnike, iste posljedice ponovo bi se mogle vidjeti. Zemlja bi postala nemoralna kao u Nojeve dane. Da su ti prestupnici bili pošteđeni, zla koja bi se dogodila bila bi čak i veća od onih koja su nastala zato što je Kajinu bio pošteđen život. Božja milost je dozvolila da strada nekoliko hiljada ljudi da sudovi ne bi pogodili milione. Da bi spasio mnoge, Bog mora da kazni neke. Osim toga, kada su se odrekli svoje vjernosti Bogu, ljudi su se odrekli i božanske zaštite, pa bi cio narod, ostajući bez odbrane, bio izložen nasilju svojih neprijatelja. Da zlo nije bilo odmah uklonjeno, oni bi uskoro pali kao plijen u ruke svojih mnogobrojnih i moćnih protivnika. Bilo je neophodno, radi dobra Izrailju, za pouku svim budućim naraštajima, da zločin bude smjesta kažnjen. Na ovaj način bila je ukazana i velika milost samim grešnicima, jer su bili zaustavljeni na svom zlom putu. Da im je život bio pošteđen, isti duh koji ih je podstakao da se pobune protiv Boga naveo bi ih da se mrze i sukobljavaju, dok se konačno ne bi međusobno istrijebili. Iz ljubavi prema svijetu, iz ljubavi prema Izrailju, pa čak i iz ljubavi prema prestupnicima, zločin je bio kažnjen brzo i veoma strogo.SPP 272.2

    Kada je narod bio osposobljen da shvati veličinu svoje krivice, užas je zahvatio cio logor. Uplašili su se da će svaki prestupnik biti uklonjen. Žalostan zbog nevolje koja ih je snašla, Mojsije je obećao da će se još jednom pomoliti Bogu za njih.SPP 272.3

    Rekao im je: Vi ljuto sagriješiste, zato sada idem gore ka Gospodu, eda bih ga umolio da vam oprosti grijeh! Zaista je otišao i priznajući grehove naroda pred Bogom, kazao: Molim ti se, narod ovaj ljuto sagriješi načinivši sebi bogove od zlata, ali, oprosti im grijeh, ako li nećeš, izbriši me iz knjige svoje, koju si napisao! Odgovor je brzo stigao: Ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje! A sada idi, vodi taj narod kuda sam ti kazao. Evo, moj će anđeo ići pred tobom, a kada ih pohodim, pohodiću na njima grijeh njihov!SPP 272.4

    Mojsijeva molitva usmjerava naše misli na nebeske izvještaje u kojima su zapisana imena svih ljudi, i njihova djela, dobra ili zla, vjerno zabilježena. Knjiga života sadrži imena svih onih koji su ikada stupili u službu Bogu. Ako se neko od njih udalji od Boga, ako tvrdoglavim ostajanjem u grijehu konačno otvrdne za svaki uticaj Njegovog Svetog Duha, njegovo ime biće na sudu izbrisano iz knjige života, a on sam prepušten uništenju. Mojsije je shvatio svu strahotu sudbine grešnika; ipak, ako Gospod hoće da odbaci izrailjski narod, poželio je da i njegovo ime bude izbrisano zajedno s njihovima; nije mogao podnijeti da gleda kako se Božji sudovi izlivaju na one koje je tako milostivo izbavio. Mojsijevo posredovanje za Izrailja simbolički je prikaz Hristove posredničke službe za grešnike. Međutim, Gospod nije dozvolio da Mojsije, kao kasnije Hristos, ponese krivicu prestupnika. Rekao je: Ko mi je zgriješio, onoga ću izbrisati iz knjige svoje!SPP 273.1

    Sa dubokom žalošću, narod je sahranio svoje mrtve. Tri hiljade ljudi palo je od mača; uskoro je i strašna bolest zavladala u logoru, a odmah zatim pronijela se i vijest da ih ni Božja prisutnost više neće pratiti na putu. Gospod je objavio: Neću sam ići s tobom zato što si narod tvrdovrat, pa bih te mogao satrijeti putem! Bila je objavljena naredba: A sada skini nakit svoj sa sebe i znaću šta ću činiti s tobom! Po cijelom logoru odjeknuli su glasovi žalosti. U pokajanju i poniznosti poskidaše sa sebe sinovi Izrailjevi nakite svoje kod gore Horiva.SPP 273.2

    Prema božanskom naređenju, šator koji je služio kao privremeno mjesto za bogosluženje bio je premješten iza okola daleko. Bio je to još jedan dokaz da im je Gospod uskratio svoju prisutnost. On će se otkrivati Mojsiju, ali ne i takvom narodu. Ovaj prijekor su veoma bolno osjetili; mnoštvu koje je progonila griža savjesti izgledao je kao nagovještaj neke velike nesreće. Nije li Gospod izdvojio Mojsija iz logora da bi ih mogao potpuno opustošiti? Ali, nije im bila oduzeta ni svaka nada. Šator je bio razapet izvan logora, ali ga je Mojsije nazvao Šator od sastanka. Svi oni koji su se zaista pokajali, koji su željeli da se vrate Gospodu, bili su pozvani da se pojave pred njim, da priznaju svoje grijehe i zatraže milost. Kada su se vratili u svoje stanove, Mojsije je ušao u Šator od sastanka. U očajničkom strahu, narod je napeto iščekivao neki znak po kome bi mogli zaključiti da je Mojsijevo posredovanje prihvaćeno. Ako ga Gospod bude udostojio da se sretne s njim, mogli su se nadati da neće biti potpuno uništeni. Kad se konačno ognjeni stub spustio i stao pored ulaza u Šator, narod je zaplakao od radosti, svi su skočili i svak se klanjaše na vratima od svojega šatora.SPP 273.3

    Mojsije je dobro znao veličinu nemoralnosti i zaslijepljenosti naroda koji je bio povjeren njegovom staranju; znao je za teškoće s kojima će se suočavati. Međutim, već je naučio da pomoć mora dobiti od Boga ukoliko želi da upravlja narodom. Molio se Bogu da dobije jasnije otkrivenje Njegove volje i za obećanje da će On biti s njim: Gledaj, ti mi kažeš, vodi taj narod! A nisi mi kazao koga ćeš poslati sa mnom, a rekao si: znam te po imenu i našao si milost preda mnom! Ako sam, dakle, našao milost pred tobom, pokaži mi put svoj, da te poznam i nađem milost pred tobom, i vidi da je ovaj narod tvoj narod!SPP 274.1

    Odgovor je glasio: Moje će lice ići naprijed, i daću ti odmor! Međutim, Mojsije još nije bio zadovoljan. Njegova duša je stenjala pod teretom svijesti o težini položaja u kome će se Izrailj naći, ako ga Gospod prepusti njegovoj tvrdoglavosti i nepokajanom srcu. Nije mogao podnijeti ni pomisao da svoje interese odvoji od interesa svoje braće, pa je počeo da se moli Bogu da svoju naklonost ponovo podari svom narodu i da dokazom svoje prisutnosti nastavi da usmjerava njegovo putovanje: Ako neće ići naprijed lice tvoje, nemoj nas kretati odavde! Jer po čemu će se poznati da smo našli milost pred tobom, ja i narod tvoj? Zar ne po tome što ti ideš s nama? Tako ćemo se razlikovati ja i narod tvoj od svakoga naroda na zemlji!SPP 274.2

    I Gospod je odgovorio: Učiniću i to što si kazao, jer si našao milost preda mnom i znam te po imenu! Ali, prorok još nije prestao da se moli. Sve molitve su mu već bile uslišene, ali je on čeznuo za još većim dokazom Božje naklonosti. Postavio je zatim zahtjev koji do tada nije postavilo nijedno ljudsko biće: Molim te, pokaži mi slavu svoju!SPP 274.3

    Bog ga nije ukorio zbog tako slobodne molbe, već mu se milostivo obratio: Učiniću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikaću po imenu: Gospod pred tobom! Nijedan čovjek u sadašnjem, smrtnom stanju ne bi mogao da vidi neprikrivenu Božju slavu i ostane živ; ali Mojsiju je bilo obećano da će vidjeti onoliko Božje slave koliko bude mogao da podnese. Ponovo je bio pozvan da se popne na vrh planine; a onda je ruka koja je načinila svijet, ista ruka koja premješta gore da niko i ne opazi (O Jovu 9,5), uzela ovo stvorenje načinjeno od praha, ovog moćnog velikana vjere, i stavila ga u rasjelinu u stijeni, da tu bude dok ispred njega bude prolazila Božja slava i sva Njegova dobrota.SPP 274.4

    Ovo iskustvo a iznad svega obećanje da će Bog uvijek biti s njim bilo je za Mojsija dokaz da će uspjeti, a to je smatrao neocjenjivo vrijednijim od svega egipatskog znanja i svih svojih dostignuća na položaju državnika ili vojnog starješine. Nikakva zemaljska sila, sposobnost ili znanje ne mogu nadoknaditi stalnu Božju prisutnost!SPP 275.1

    Prestupniku je strašno da padne u ruke živoga Boga; ali je Mojsije stajao sam pred Svemogućim i nije se bojao, jer je njegova duša bila u skladu s voljom njegovog Stvoritelja. Psalmista kaže: Da sam vidio u srcu svom bezakonje, ne bi me uslišio Gospod! (Psalam 66,18) Ali, tajna je Gospodnja u onih koji ga se boje, i zavjet svoj javlja im. (Psalam 25,14)SPP 275.2

    Božanstvo je najavilo sebe: Gospod, Gospod, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev, obilan milosrđem i istinom, koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga!SPP 275.3

    A Mojsije brže savi glavu do zemlje i pokloni se. Ponovo je uputio molbu da Gospod oprosti bezakonje svome narodu, da ga uzme kao svoje nasljedstvo. Njegova molitva bila je uslišena. Gospod je milostivo obećao da će obnoviti svoju potporu Izrailju i da će za njih učiniti čuda koja nikada do tada nisu bila učinjena nigdje na zemlji, ni u kojem narodu.SPP 275.4

    Mojsije je ostao na gori četrdeset dana i četrdeset noći; sve vrijeme, kao i prvi put, bio je na čudesan način održavan u životu. Nikome nije bilo dozvoljeno da se popne na goru s njim, niti se za vrijeme njegove odsutnosti iko smio približiti gori. Po Gospodnjoj zapovijesti unaprijed je pripremio dvije kamene ploče i ponio ih na vrh; i ponovo napisa Gospod na ploče riječi zavjeta, deset riječi.SPP 275.5

    U tom dugom vremenskom razdoblju, provedenom u razgovoru sa Bogom, Mojsijevo lice odražavalo je slavu Božje prisutnosti; kada je sišao sa gore, ne znadijaše da mu koža na licu posta svijetla, da njegovo lice blista zasljepljujućom svjetlošću. Ta svjetlost obasjavala je i Stefanovo lice, kad je bio doveden pred sudije; i pogledavši na nj svi koji sjeđahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anđela. (Dela 6,15) I Aron je, kao i ostali ljudi, ustuknuo pred Mojsijem, i ne smješe pristupiti k njemu. Zapazivši njihovu zbunjenost i njihov strah, i ne znajući uzrok svemu, pozvao ih je da mu priđu. Ispružio je prema njima zalog pomirenja s Bogom i počeo ih uvjeravati da im je Bog obnovio svoju potporu. Shvativši da njegov glas ne izražava ništa drugo osim ljubavi i usrdnog poziva, neko se konačno usudio da mu priđe. Pun strahopoštovanja da bi govorio, bez riječi je pokazao prema Mojsijevom licu, a onda prema nebu. Veliki vođa je shvatio značenje poruke. Svjesni svoje krivice, osjećajući znake božanskog nezadovoljstva, nisu mogli da izdrže sjaj nebeske svjetlosti, koja bi ih, da su bili poslušni Bogu, ispunjavala radošću. Krivica je uvijek povezana sa strahom. Duša koja je oslobođena grijeha nikad neće poželjeti da se sakrije od nebeske svjetlosti.SPP 275.6

    Mojsije je morao da im prenese mnoštvo poruka; shvatajući njihov strah, prebacio je veo preko svog lica, a od tada je to činio kad god bi se poslije razgovora s Bogom vraćao u logor.SPP 276.1

    Bog je želio da ovim sjajem prikaže Izrailju sveti, uzvišeni karakter svoga Zakona, ali i slavu Jevanđelja koje se otkrilo preko Isusa Hrista. Dok je bio na gori, Bog je Mojsiju osim ploča Zakona predao i plan spasenja. Tako je mogao da shvati da svi simboli i prilike jevrejske službe predstavljaju Hristovu žrtvu; zato se može kazati da je upravo nebeska svjetlost koja je zračila sa Golgote, u istoj mjeri kao i slava Božjeg zakona, svojim sjajem obasjavala Mojsijevo lice. Ta božanska svjetlost simbolički je predstavljala slavu oproštenja čiji je Mojsije bio vidljivi posrednik, predstavnik jedinog istinskog Posrednika.SPP 276.2

    Slava koja je blistala sa Mojsijevog lica slika je blagoslova koje će Hristovim posredovanjem primiti Božji narod koji drži Njegove zapovijesti. Ona svjedoči da ćemo, što čvršća bude naša zajednica s Bogom, što jasnije naše poznavanje Njegovih zahtjeva, biti sve sličniji božanskom liku, spremniji da dobijemo udio u Božjoj prirodi.SPP 276.3

    Mojsije je bio prilika Isusa Hrista. Kao što je izrailjski posrednik prebacivao veo preko sebe zato što narod nije mogao podnijeti da gleda slavu njegovog lica, tako je i Hristos, božanski Posrednik, dok je boravio na Zemlji svoju božansku prirodu zaodjenuo ljudskom. Da je došao zaogrnut nebeskim sjajem, ne bi mogao da pristupi ljudima u njihovom grešnom položaju. Oni ne bi mogli da podnesu slavu Njegove prisutnosti. Zato je i ponizio samoga sebe i došao u obličju tijela grijehovnoga (Rimljanima 8,3), da bi mogao pristupiti grešnom rodu i uzdići ga k sebi.SPP 276.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents