Jedanaest dana poslije odlaska sa Horiva jevrejske čete su se ulogorile kod Kadisa, u Faranskoj pustinji, u blizini granica Obećane zemlje. Tu je narod zatražio da pošalju uhode koje će ispitati područje. Mojsije je ovo pitanje iznio pred Gospoda, koji je odobrio plan i dao nalog da se iz svakog plemena, među knezovima, izabere po jedan predstavnik koji će učestvovati u ovom poduhvatu. Ljudi su izabrani kako je bilo određeno i Mojsije im je zapovijedio da pođu i pregledaju zemlju, njen položaj i prirodne prednosti; narod koji u njoj živi, da li je slab ili jak, malobrojan ili mnogobrojan; da ispitaju i prirodu tla, njegovu plodnost i donesu nešto od njegovog roda.SPP 330.1

Uhode su otišle, obišle cijelu zemlju, pošto su ušle u nju s južne strane i doprle sve do njenih sjevernih granica. Vratili su se poslije četrdeset dana. Izrailjski narod je bio zauzet velikim nadama i zato je željno očekivao njihov povratak. Vijest o dolasku uhode prenošena od plemena do plemena, izazvala je radosne poklike. Narod je požurio da sretne poslanike, koji su srećno izbjegli sve opasnosti prilikom ovog opasnog poduhvata. Uhode su donijele razne vrste voća, da prikažu plodnost zemljišta. Bilo je to vrijeme sazrijevanja grožđa, pa su donijeli i grozd tako veliki da su ga dvojica morala nositi. Donijeli su i smokava i šipaka koji su u zemlji rasli u izobilju.SPP 330.2

Narod se obradovao što će dobiti tako dobru zemlju i pažljivo je počeo da sluša izvještaj koji su uhode podnosili Mojsiju, trudeći se da ne promakne ni jedna jedina riječ. Idosmo u zemlju u koju si nas poslao, započele su uhode svoj izvještaj. Doista teče u njoj mlijeko i med, i evo roda njezina. Narod je bio oduševljen; bili su željni da poslušaju Gospodnji glas; da odmah krenu i zauzmu zemlju. Međutim, pošto su opisali ljepotu i plodnost zemlje, sve uhode, osim dvojice, počeli su da preuveličavaju teškoće i opasnosti koje će zaprijetiti Izrailjcima ukoliko odluče da zauzmu Hanan. Pobrojali su moćne narode nastanjene u raznim djelovima zemlje, naglasili da su im gradovi veliki i opasani zidinama, da su njihovi stanovnici vrlo jaki i da ih je nemoguće pobijediti. Izjavili su da su u njima vidjeli i divove, sinove Enakove, i da je beskorisno i pomišljati na osvajanje zemlje.SPP 330.3

Prizor se promijenio. Kada su uhode dale maha osjećanjima svojih nevjernih srca, koja je sotona ispunio obeshrabrenjem, umjesto nade i hrabrosti u narodu je zavladalo kukavičko očajanje. Nevjerovanje uhoda bacilo je mračnu sijenku na cijeli skup koji je zaboravio veliku Božju silu, koja je tako često djelovala u korist izabranog naroda. Ljudi nisu sačekali da razmisle; nisu mislili da će im Onaj koji ih je dotle vodio sigurno dati zemlju; nisu se sjetili kako ih je zadivljujuće izbavio od njihovih ugnjetača, kako im je čudesno prokrčio put kroz morske talase i uništio faraonove čete koje su ih progonile. Izostavili su Boga iz svojih razmišljanja i ponašali se kao da se moraju osloniti isključivo na snagu svojih mišica.SPP 331.1

U svom nevjerovanju postavili su granice Božjoj sili i izrazili nepovjerenje u ruku koja ih je do tada tako sigurno vodila. Ponovo su pali i svoju stalnu grešku da gunđaju protiv Mojsija i Arona. Kazali su: Propali su svi naši prekrasni snovi, jer se takva pokazala zemlja u koju ste nas vodili iz Egipta, govoreći nam da ćemo je zauzeti! Optužili su svoje vođe da su prevarili narod i navukli nevolju na Izrailj.SPP 331.2

Narod se potpuno predao razočaranju i beznađu. Odjeknuli su očajnički krici, koji su nadvisili zbunjeni žamor glasova. Halev je shvatio stanje, hrabro je ustao u odbranu Božje riječi i učinio sve da prevaziđe negativni uticaj svojih nevjernih drugova. Narod je za jedan trenutak zastao da čuje riječi nade i ohrabrenja, kojima je opisivao dobru zemlju. Halev se nije usprotivio ničemu što je već bilo rečeno; zidine su zaista bile visoke i Hananci jaki. Ali, Bog je zemlju obećao Izrailjcima! Hajde da idemo i da je uzmemo, jer je možemo pokoriti, nagovarao ih je.SPP 331.3

Međutim, ostala desetorica, prekidajući ga, počeli su da još mračnije nego u početku opisuju prepreke: Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas... sav narod koji vidjesmo u njoj jesu ljudi vrlo veliki. Vidjesmo ondje i divove, sinove Enakove, roda divovskoga, i činjaše nam se da smo prema njima kao skakavci, takvi se i njima činjasmo!SPP 331.4

Ovi ljudi, kada su jednom krenuli pogrešnim smjerom, tvrdoglavo su nastavili da ustaju protiv Haleva i Isusa Navina, protiv Mojsija i Boga. Svaki sljedeći potez doprinosio je da u tome postanu još uporniji, još odlučniji da osujete svaki pokušaj osvajanja Hanana. Bili su spremni da izvrnu i istinu da bi ojačali svoj zlokobni uticaj. Hanan su proglasili zemljom koja proždire svoje stanovnike. To nije bio samo negativan, već i lažan izvještaj, nedosljedan i pun suprotnosti. Same uhode opisale su zemlju kao plodnu i naprednu, njene stanovnike kao ljude divovskog rasta. Sve to svakako bilo bi nemoguće da je klima bila tako nepovoljna i da se moglo kazati da zemlja proždire svoje stanovnike. Međutim, kada u srcima ljudi zavlada nevjerstvo, oni se stavljaju pod sotoninu vlast i niko ne može kazati dokle će ih on odvesti.SPP 332.1

Tada se podiže sav zbor i stade vikati, i narod plakaše onu noć. Uskoro je došlo do provale nezadovoljstva i otvorene pobune; sotona je stekao potpunu vlast nad njima, pa se moglo pomislitiSPP 332.2

da je narod izgubio razum. Ljudi su počeli da proklinju Mojsija i Arona, zaboravljajući da Bog sluša njihove pogrdne riječi, da je Anđeo božanske prisutnosti, obavijen stubom od oblaka, svjedok užasnih izliva njihovog gnjeva. Ogorčeni, glasno su vikali: Kamo da smo pomrli u zemlji Misirskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! A onda su se okrenuli i protiv Boga: Zašto nas vodi Gospod u tu zemlju da izginemo od mača, žene naše i djeca naša da postanu roblje? Nije li bolje da se vratimo u Misir? I rekoše među sobom: da postavimo starješinu, pa da se vratimo u Misir! Tako su ne samo Mojsija, već i samoga Boga optužili za prevaru, da su im obećali zemlju koju ne mogu da im predaju u posjed. Otišli su tako daleko da su postavili starješinu da ih vrati u zemlju patnji i robovanja, iz koje ih je izbavila moćna ruka Svemogućeg.SPP 332.3

Mojsije i Aron, duboko potreseni, ponizno padoše ničice pred svim zborom sinova Izrailjevih, ne znajući na koji način da ih odvrate od njihovih nepromišljenih i žestokih namjera. Halev i Isus Navin su zatim pokušali da smire bunu. Odjeće razderane u znak bola i ogorčenja, ušli su među narod i svojim gromkim glasovima nadjačali oluju žalosti i buntovnih prigovora: Zemlja koju prođosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. Ako smo mili Gospodu, On će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je, a to je zemlja u kojoj teče mlijeko i med. Samo se ne odmećite od Gospoda i ne bojte se naroda one zemlje, jer ih možemo pojesti; odstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se!SPP 332.4

Hananejci su prevršili mjeru svoga bezakonja i Gospod ih više nije mogao trpjeti. Mogli su postati lak plijen, jer im je Bog uskratio svoju zaštitu, posebno što se zavjetom obavezao da će njihovu zemlju dati Izrailjcima. Međutim, narod je prihvatio lažni izvještaj nevjernih uhoda i tako je cio skup bio prevaren. Nevjernici su dobro obavili svoje djelo. Čak i da su samo dvojica dala negativan izvještaj, a da su ostala desetorica hrabrila narod da zauzme zemlju u Gospodnje ime, Izrailjci bi ipak prihvatili savjet dvojice umjesto poziva desetorice; tako je veliko bilo njihovo zlosrećno nevjerovanje. Ali, samo su dvojica zastupala istinu, dok su desetorica stala na stranu pobune.SPP 333.1

Nevjerne uhode bile su vrlo glasne u osuđivanju Haleva i Isusa Navina, pa je uskoro odjeknuo i poziv da ih zaspu kamenjem. Pobijesnila gomila dograbila je kamenje da pobije ove vjerne ljude. Nasrnuli su na njih uz divljačku viku. A onda im je kamenje iznenada poispadalo iz ruku, zaćutali su i počeli da se tresu od straha. Bog se umiješao da spriječi njihove ubilačke namjere. Slava Njegove prisutnosti, slična zasljepljujućoj svjetlosti, obasjala je Šator od sastanka. Cio narod je vidio taj Božji znak. Pojavio se Neko moćniji od njih i niko se više nije usuđivao da pruži otpor. Uhode koji su donijeli negativne izvještaje, pognuli su se od straha i užasa i bez daha potražili utočište u svojim šatorima.SPP 333.2

Podigao se i Mojsije i ušao u Šator od sastanka. Gospod mu je objavio: Dokle će me vrijeđati taj narod... udariću ga pomorom i rasuću ga; a od tebe ću učiniti narod velik i jači od ovoga! Međutim, Mojsije se ponovo založio za svoj narod. Nije mogao da pristane da Izrailj bude uništen, a da od njegovog potomstva nastane novi, moćniji narod. Pozivajući se na Gospodnju milost, rekao je: Neka se, dakle, proslavi sila Gospodnja, kao što si rekao, govoreći: Gospod dugo čeka i obilan je milošću... oprosti bezakonje ovome narodu radi velike milosti svoje, kao što si praštao narodu ovome od Misira dovde!SPP 333.3

Gospod je obećao da će poštedjeti Izrailj i da ga neće odmah uništiti; ali, zbog njegovog nevjerstva i kukavičluka neće moći da upotrijebi svoju snagu da bi savladao njegove neprijatelje. Zato mu je u svojoj milosti naredio, kao jedinu sigurnu mogućnost, da se vrati prema Crvenom moru.SPP 333.4

Ispunjen buntovnim duhom, narod je uzvikivao: Da bar pomremo u ovoj pustinji! Sada mu je ta molitva bila uslišena. Gospod je objavio: Tako ja živ bio, kaže Gospod, učiniću vam onako kako ste govorili i ja čuh. U ovoj će pustinji popadati mrtva tjelesa vaša i svi između vas koji su izbrojeni u svem broju vašemu od dvadeset godina i više... a djecu vašu, za koju rekoste da će postati roblje, njih ću odvesti i oni će poznati zemlju za koju vi ne marite! O Halevu je rekao: A slugu svojega Haleva, u kojem bješe drugi duh i koji se sasvim mene držao, njega ću odvesti u zemlju u koju je išao i sjeme će je njegovo naslijediti! I kao što su uhode četrdeset dana uhodile zemlju, tako će i čete Izrailjeve četrdeset godina lutati pustinjom.SPP 334.1

Kada je Mojsije objavio narodu božansku odluku, razjarenost se pretvorila u tugu. Znali su da im je kazna bila pravedno odmjerena. Pred očima cijelog Izrailja desetorici nevjernih uhoda bila je odmjerena božanska kazna, poginuli su kao žrtve pomora, a po njihovoj subini narod je mogao da predvidi svoju budućnost.SPP 334.2

Izgledalo je da se sada narod iskreno kaje zbog svog grešnog ponašanja; međutim, ljudi su bili žalosni samo zbog posljedica svojih postupaka, a ne i zbog toga što su postali svjesni svoje nezahvalnosti i neposlušnosti. Kada su ustanovili da Gospod ne odustaje od svojih odluka, ponovo se probudila njihova samovolja, pa su objavili da se neće vraćati u pustinju. Zapovijedajući im da se povuku iz zemlje svojih neprijatelja, Gospod je stavio na probu njihovu prividnu pokornost i dokazao da ona nije iskrena. Znali su da su mnogo pogriješili, dozvoljavajući svojim nerazboritim osjećanjima da zadobiju prevlast, da ih navedu da pokušaju da ubiju dvojicu uhoda koji su ih nagovarali da ostanu vjerni Bogu; međutim, bili su užasnuti samo zato što su ustanovili da su načinili strašnu grešku koja će imati razorne posljedice. Njihova srca ostala su nepromijenjena. Bio im je neophodan samo povod da ponovo padnu u istu grešku. On im je pružen kada im je Mojsije, božanskim autoritetom zapovijedio da se vrate u pustinju.SPP 334.3

Odluka da Izrailj još četrdeset godina neće ući u Hanan duboko je razočarala Mojsija i Arona, Haleva i Isusa Navina; ali su bez prigovora prihvatili božansku presudu. Međutim, oni koji su prigovarali da Bog nepravedno postupa prema njima i objavljivali da će se vratiti u Egipat, počeli su gorko da plaču i jadikuju kada su im bili uskraćeni blagoslovi koje su do tada prezirali. Prigovarali su bez razloga, a sada im je Bog dao razlog da plaču. Da su žalili zbog svoga grijeha, kada im je bio jasno prikazan, ova presuda nikada ne bi ni bila izrečena; međutim, plakali su zbog kazne, njihova žalost nije bila pokajanje i zato nije mogla navesti Boga da povuče osudu.SPP 335.1

Cijele noći odjekivale su tužbalice, ali se s jutrom rodila i nova nada. Odlučili su da se iskupe zbog svog kukavičluka. Kada im je Bog zapovijedio da ustanu i zauzmu zemlju, odbili su; sada, kada im je naredio da se povuku, pokazali su isti prkosni duh. Odlučili su da krenu u napad i zauzmu zemlju; možda će Bog onda prihvatiti njihovo djelo i promijeniti svoje namjere prema njima?SPP 335.2

Bog im je ukazao prednost i proglasio obavezu da uđu u zemlju kada im On bude izdao nalog, ali je zbog njihovog samovoljnog suprotstavljanja Božjoj volji ta dozvola bila povučena. Sotona je tako ostvario svoj cilj: spriječio ih je da uđu u Hanan. Međutim, odmah je počeo da ih nagovara da suprotno božanskoj zabrani učine upravo ono što nisu htjeli da učine kad im je bilo naređeno. I tako je veliki varalica, navodeći ih opet na pobunu, ponovo pobijedio. Nisu vjerovali da će božanska snaga podržati njihove napore da zauzmu Hanan; a sada su se usudili da svojom snagom, bez Božje pomoći, pokušaju da obave to veliko djelo. Povikali su: Sagriješismo Gospodu, ići ćemo i bićemo se sasvim kako nam je zapovijedio Gospod Bog naš! (5. Mojsijeva 1,41) Toliko su duboko bili zaslijepljeni svojim prestupom! Gospod im nikada nije zapovijedio da ustanu i da ratuju! Nije namjeravao da zemlju zadobiju ratom, već strogim poštovanjem Njegovih naredaba.SPP 335.3

Iako su njihova srca ostala ista, bili su navedeni da priznaju grešnost i nerazumnost svoje pobune prilikom dočeka uhoda. Sada su uvidjeli pravu vrijednost blagoslova koji su tako nepromišljeno odbacili. Priznali su da ih je upravo njihovo nevjerovanje isključilo iz Hanana. Sagriješismo Gospodu, kazali su, priznajući tako da su krivi oni, a ne Gospod, koga su tako opako optužili da nije ispunio dato obećanje. Iako njihovo priznanje nije proisteklo iz istinskog pokajanja, poslužilo je da pokaže pravednost Božjeg postupanja prema njima.SPP 335.4

Gospod i sada slično proslavlja svoje ime, navodeći ljude da priznaju Njegovu pravednost. Kada se oni koji tvrde da Ga vole žale na Njegovo proviđenje, kada preziru Njegova obećanja, kada, popuštajući iskušenjima, zajedno sa zlim anđelima ustaju protiv Njegovih namjera, Gospod često tako preusmjerava okolnosti da ih navede da, iako se, možda, nisu istinski pokajali, bar uvide svoj grijeh i priznaju bezbožnost svog ponašanja i pravednost i dobrotu Božjeg postupanja prema njima. To je način kojim se Bog služi da razobliči djela tame. Iako se duh koji je naveo na pogrešno ponašanje nije potpuno promijenio, izriče se priznanje kojim se uzdiže Božja čast i pravdaju oni koji su u Božje ime vjerno ukoravali grijeh, iako su nailazili na protivljenje i nerazumevanje. Tako će biti i u vrijeme završnog izlivanja Božjeg gnjeva. Kada bude došao s hiljadama svetih anđela svojih da učini sud svima Gospod će osvjedočiti sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela. (Juda 14.15) Svaki grešnik uvidjeće i priznati pravednost osude koja mu je izrečena.SPP 336.1

Ne obazirući se na božansko protivljenje, Izrailjci su se pripremili da krenu u osvajanje Hanana. Snabdjeveni ratnom opremom i oružjem bili su, po svojoj procjeni, potpuno pripremljeni za sukob. Međutim, u Božjim očima i u očima Njegovih rastuženih slugu njihova priprema imala je žalosne nedostatke. Kada je, skoro četrdeset godina poslije toga, Gospod zapovijedio Izrailjcima da ustanu i zauzmu Jerihon, obećao je da će biti s njima. Kovčeg sa svetim Zakonom išao je pred njihovim četama. Starješine, koje je On postavio, upravljali su pod Božjim nadzorom, njihovim pokretima. Uz takvo vodstvo, nikakvo zlo im se nije moglo dogoditi. Ali sada, suprotno Božjoj naredbi i svečanoj zabrani njihovih starješina, bez kovčega i bez Mojsija, izašli su da se sukobe s neprijateljskim četama.SPP 336.2

Truba je zatrubila na uzbunu i Mojsije je požurio za njima da ih opomene: Zašto prestupate zapovijest Gospodnju? Od toga neće biti ništa. Ne idite gore, jer Gospod nije među vama, nemojte da vas pobiju neprijatelji vaši! Jer su Amalici i Hananeji tamo pred vama, izginućete od mača!SPP 336.3

Hananeji su čuli o tajanstvenoj sili koja je čuvala taj narod i o čudima koja su se događala u njihovu korist, pa su sada prikupili velike snage da odbace napadače. Čete osvajača nisu imale zapovjednika. Nikakva molitva nije bila upućena Bogu da im pokloni pobjedu. Krenuli su u napad očajnički odlučni da preokrenu svoju sudbinu ili da poginu u borbi. Nepripremljeni za rat, predstavljali su nepregledno mnoštvo dobro naoružanih vojnika, pa su se nadali da će iznenadnim i žestokim napadom savladati svaki otpor. Drsko su počeli da izazivaju neprijatelja koji se nije usuđivao da ih napadneSPP 337.1

Hananeji su zauzeli položaj na stjenovitoj visoravni do koje se moglo doprijeti jedino preko teških prevoja i strmih i opasnih uspona. Nepregledno mnoštvo Izrailjaca doprinijelo je jedino da njihov poraz postane još teži. Morali su se polako kretati planinskim stazama, izloženi smrtonosnim hicima neprijatelja iznad sebe. Ogromne stijene uz zaglušujuću buku kotrljale su se niz strminu, obilježavajući svoj put krvlju pobijenih. Oni koji su uspjeli da stignu do vrha, iscrpljeni usponom, bili su žestoko dočekani i odbijeni uz velike gubitke. Bojno polje bilo je prekriveno tijelima poginulih. Izrailjska vojska pretrpjela je strašan poraz. Uništenje i smrt bili su posljedica njihovog buntovnog pokušaja.SPP 337.2

Prinuđeni konačno da priznaju poraz, preživjeli su se vratili i plakali pred Gospodom, ali Gospod ne posluša glasa njihovoga. (5. Mojsijeva 1,45) Ova značajna pobjeda neprijatelja Izrailja, koji su do tada sa strahom pratili približavanje moćne jevrejske vojske, nadahnula ih je riješenošću da joj se suprotstave. Sve izvještaje o čudesnim djelima koja je Gospod učinio za svoj narod, sada su proglasili lažnim, i smatrali da više nemaju nikakvog razloga za strah. Taj prvi poraz Izrailjaca, koji je Hananejce nadahnuo hrabrošću i odlučnošću, veoma je otežao osvajanje Hanana. Izrailjcima nije preostalo ništa drugo nego da napuste teritorije pobjednika i da se povuku u pustinju, znajući da će u njoj taj cijeli naraštaj naći svoj grob.SPP 337.3

33. Poglavlje—Od Sinaja Do Kadisa

35. Poglavlje—Korejeva Pobuna