Da bi ponovo naselio opustošenu Zemlju, koju je Potop tek nedavno očistio od moralne iskvarenosti, Bog je sačuvao samo jednu porodicu, dom Noja, čovjeka kome je rekao: »Jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka!” (1. Mojsijeva 7,1) Među trojicom Nojevih sinova ubrzo su se pojavile iste razlike kao među ljudima pre Potopa. Sim, Ham i Jafet, od kojih je očekivano da budu začetnici novog ljudskog roda, simbolično su predstavljali karakter svojih potomaka.SPP 91.1

Pod uticajem božanskog nadahnuća, Noje je prorekao istoriju tri velika ogranka ljudskog roda koja su nastala od ova tri praoca čovječanstva. Prateći Hamovo potomstvo, preko sina umjesto preko oca, on je izjavio: »Proklet da je Hanan i da bude sluga slugama braće svoje!« Hamov neuobičajeni prestup pokazao je da u njegovoj duši već dugo nije bilo sinovskog poštovanja, a otkrio je i bezbožnost i podlost svog karaktera. Ove opake osobine pojavile su se i u karakteru Hanana i njegovog potomstva, koje su zbog stalnih prestupa stizale Božje kazne. Sa druge strane, poštovanje koje su prema svome ocu pokazali Sim i Jafet, držeći se tako i božanskih uredaba, donijelo je svetliju budućnost njihovim potomcima. O tim sinovima bilo je objavljeno: »Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga. Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim i Hanan da im bude sluga!« Simovom ogranku pripadao je izabrani narod, Božji zavjet, obećani Otkupitelj. Gospod je bio Bog Simov. Od njega su potekli Avram i izrailjski narod, iz kojeg je došao Hristos. »Blago narodu u kojeg je Gospod Bog.« (Psalam 144,15) »Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim.« Jafetovi potomci trebalo je da posebno učestvuju u blagoslovima Jevanđelja.SPP 91.2

Hananovo potomstvo je prihvatilo najizopačenije oblike neznaboštva. Iako ih je prorokovo prokletstvo osudilo na robovanje, izvršenje je stoljećima odlagano. Bog je podnosio njihovo bezbožništvo i njihovu iskvarenost sve dok nisu prekoračili granice božanskog strpljenja. Tek tada izgubili su slobodu i postali robovi Simovih i Jafetovih potomaka.SPP 91.3

Nojevo proročanstvo nije bilo nikakva samovoljna gnjevna optužba, niti izražavanje naklonosti. Ono nije određivalo ni karakter ni sudbinu njegovih sinova, ali je otkrivalo posljedice životnog puta koji su sami izabrali i karaktera koji su sami izgradili. Bilo je to najavljivanje onoga što Bog namjerava da učini s njima i njihovim potomcima, u skladu s njihovim karakterom i ponašanjem. Po pravilu, djeca nasleđuju prirodu i sklonosti svojih roditelja i povode se za njihovim primjerom; na taj način se grijesi roditelja preko djece prenose iz naraštaja u naraštaj. Na isti način Hamovu iskvarenost i nepoštovanje roditelja naslijedili su njegovi potomci, izazivajući prokletstvo koje ih je pratilo u mnogim naraštajima. »Jedan grešnik kvari mnogo dobra.« (Propovijednik 9,18)SPP 92.1

S druge strane, kako je bogato nagrađeno poštovanje koje je Sim ukazao ocu; kakvi se slavni i sveti ljudi pojavljuju u njegovom potomstvu! »Zna Gospod dane bezazlenima... i na natražju je njegovu blagoslov.« (Psalam 37,18.26) »I tako znaj da je Gospod Bog tvoj Bog, Bog vjeran, koji drži zavjet svoj i milost svoju do tisuću koljena.« (5. Mojsijeva 7,9)SPP 92.2

Neko vrijeme su se Nojevi potomci zadržavali među planinama na kojima se zaustavio kovčeg. Ali, kada se njihov broj umnožio, otpad je uskoro stvorio razdor među njima. Oni koji su željeli da zaborave svoga Stvoritelja i odbace ograde Njegovog zakona osjećali su da im primjer i učenje njihovih bogobojaznih susjeda predstavljaju stalni ukor, pa su poslije nekog vremena riješili da se odvoje od Božjih sljedbenika. U skladu s time preselili su se u senarsku ravnicu, na obale Eufrata. Bili su privučeni ljepotom položaja i plodnošću tla, pa su odlučili da ovu ravnicu učine svojim domom.SPP 92.3

Planirali su da podignu grad i u njemu kulu tako zastrašujuće visine da izazove divljenje svijeta. Ove poduhvate su planirali kako bi spriječili ljude da se rasiju i osnivaju nova naselja. Iako je Bog naredio ljudima da se rašire po svoj Zemlji, da je nasele i pokore, graditelji Vavilona željeli su da sačuvaju jedinstvo svoje zajednice i utemelje monarhiju koja bi na kraju obuhvatila cijelu Zemlju. Tako bi njihov grad postao prijestonica svetskog carstva; njegova slava budila bi divljenje i poštovanje svijeta i proslavila njegove osnivače. Veličanstvena kula, koja bi dosezala do neba, trebalo je da stoji kao spomenik snage i mudrosti svojih graditelja i da sjećanje na njihovu slavu sačuva za sve naraštaje.SPP 92.4

Stanovnici senarske ravnice nisu vjerovali Bogu, kada se zavjetovao da neće više pustiti Potop na Zemlju. Mnogi među njima odbacivali su Božje postojanje i Potop pripisivali djelovanju prirodnih sila. Drugi su verovali u vrhovno biće i da je ono uništilo pretpotopni svijet, ali su se njihova srca, kao nekada Kajinovo, pobunila protiv Njega. Kula je trebalo da im posluži kao utočište u slučaju nove poplave. Podižući građevinu na mnogo veću visinu od one koju su dosegle vode Potopa, mislili su da izbjegnu svaku opasnost. Pošto bi se uzdizala sve do oblaka, smatrali su da će tako uspjeti da otkriju i uzrok Potopa. Trebalo je da cjelokupni poduhvat još više podstakne oholost graditelja, da odvrati misli budućih naraštaja od Boga i da ih navede na idolopoklonstvo.SPP 93.1

Kada je kula već bila skoro završena, u jednom njenom dijelu nastanili su se njeni graditelji; drugi djelovi, sjajno namješteni i ukrašeni, bili su posvećeni idolima. Ljudi su se radovali svom uspjehu i hvalili bogove srebrne i zlatne, dižući se protiv Vladara neba i zemlje. Djelo koje je tako uspješno napredovalo, iznenada je stalo. Anđeli su bili poslani da ometu namjere graditelja. Kula je već imala dostojanstvenu visinu i graditelji na vrhu više nisu mogli da se neposredno sporazumijevaju s radnicima u podnožju; zato su na različitim visinama bili postavljeni ljudi da prenose zahtjeve za materijalom i druge poruke koje su se odnosile na posao. Dok su poruke tako prenošene od jednoga drugome, dolazilo je do zabune tako da je stizao materijal koji nije bio naručen i da su potpuno suprotna uputstva stizala onima kojima su bila upućena. Tako je nastala zbrka, ljudi su očajavali. Posao je potpuno stao. Više nije bilo sklada ni saradnje. Graditelji jednostavno nisu bili u stanju da objasne neobične međusobne nesporazume i u svom gnjevu i razočaranju optuživali su jedni druge. Njihov savez završio se sukobima i krvoprolićem. Munje s neba, kao dokazi Božjeg nezadovoljstva, oborile su gornji dio kule i bacile ga na zemlju. Ljudi su morali da priznaju da postoji Bog koji vlada na Nebu.SPP 93.2

Sve do toga vremena svi ljudi govorili su istim jezikom; a sada su se oni koji su razumjeli jedni druge počeli okupljati; jedni su krenuli u jednom, a drugi u drugom smjeru. »Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji.” Ovo raseljavanje bilo je način da se naseli Zemlja. Božja namjera tako je ostvarena istim sredstvima koja su ljudi želeli da iskoriste da bi spriječili njeno ostvarenje.SPP 93.3

Kakve su gubitke doživjeli oni koji su ustali protiv Boga! On je namjeravao da ljudi, odlazeći u razne krajeve Zemlje, osnuju države i narode, ponesu i poznanje o Njegovoj volji, tako da svjetlost istine može da obasja nesmanjenim sjajem i buduće naraštaje. Noje, vjerni propovjednik pravednosti, živio je još tri stotine i pedeset godina poslije Potopa, Sim još pet stotina godina, pa su tako njihovi potomci imali priliku da se upoznaju s Božjim zahtjevima i izvještajima o Njegovom postupanju prema njihovim očevima. Međutim, nisu željeli da slušaju te neprihvatljive istine, nisu imali želje da zadrže Boga u svom sjećanju, a i jezičke prepreke su im u velikoj mjeri onemogućile vezu sa onima koji su im mogli prenijeti istinu.SPP 94.1

Graditelji Vavilona gajili su duh gunđanja protiv Boga. Umjesto da se sa zahvalnošću sjećaju Njegove milosti prema Adamu i njegovog milostivog zavjeta sa Nojem, žalili su se na Njegovu strogost kojom je prve ljude istjerao iz Edema i kada je uništio svijet Potopom. Međutim, dok su gunđali protiv Boga kao samovoljnog i surovog vladara, prihvatali su vladavinu najsurovijih tirana. Sotona se trudio da prezru žrtve koje su simbolički predstavljale Hristovu smrt; i pošto je ljudski um bio pomračen idolopoklonstvom, naveo ih je da te žrtve i prinose zamijene prinošenjem svoje djece na oltarima svojih bogova. Kada su se ljudi odvratili od Boga, božanske karakteristike - pravednost, neporočnost i ljubav - bile su zamjenjene tlačenjem, nasiljem i surovostima.SPP 94.2

Stanovnici Vavilona željeli su da uspostave upravu nezavisnu od Boga. Među njima je bilo i onih koji su se bojali Gospoda, ali su ih bezakonici zaveli lažima i privukli svojim planovima. Bog je zbog tih vjernih odlagao izlivanje svojih sudova i pružao im priliku da razotkriju njihovu pravu prirodu. Dok se to događalo, sinovi Božji su se trudili da ih odvrate od njihovih namjera, ali oni su svim srcem kao jedan stali iza poduhvata kojim su izazivali Boga. Da su nastavili da ga nesmetano ostvaruju, svijet bi još u svojim ranim danima postao potpuno izopačen. Njihov savez je bio utemeljen na pobuni; bilo je to carstvo osnovano radi uzdizanja čovjeka, carstvo u kojem Bog ne bi uživao ni vlast ni čast. Da taj savez nije bio onemogućen, razvila bi se moćna sila koja bi protjerala pravednost - a s njom i mir, sreću i sigurnost - sa Zemlje. Božanske uredbe, koje su »svete, pravedne i dobre” (Rimljanima 7,12), ljudi su se potrudili da zamijene zakonima koji su odgovarali njihovim sebičnim i surovim srcima.SPP 94.3

Oni koji su se bojali Gospoda tražili su od Njega da se umiješa. »I Gospod siđe da vidi grad i kulu što zidahu sinovi čovječji.” Ispunjen milošću prema svijetu, On je omeo namjeru graditelja kule i srušio spomenik njihovoj drskosti. Iz milosti im je pomešao jezike, sprečivši tako njihove buntovničke namjere. Bog dugo podnosi čovjekovu izopačenost, daje ljudima dovoljno prilika da se pokaju; ali bilježi sve njihove pokušaje da se odupru autoritetu Njegovih pravednih i svetih zakona. S vremena na vrijeme nevidljiva ruka koja drži vladalački skiptar pruža se da zaustavi bezakonje. Tako je pružen neoborivi dokaz da je Stvoritelj svemira, Onaj čijoj mudrosti i ljubavi i istini nema kraja, vrhovni Vladar neba i Zemlje i da se niko nekažnjeno ne može usprotiviti Njegovoj moći.SPP 95.1

Planovi graditelja Vavilona završili su se sramno i porazno. Spomenik njihovoj oholosti postao je spomenik njihovoj ludosti. A ipak, ljudi nastavljaju da idu istim putem - oslanjaju se na sebe i odbacuju Božji zakon. To je ponašanje koje je sotona pokušao da nametne na Nebu; ono isto koje je prihvatio Kajin prinoseći svoj dar.SPP 95.2

I danas ima graditelja kule. Nevjernici objavljuju svoje teorije utemeljene na navodnim naučnim zaključcima, a odbacuju otkrivenu Božju riječ. Oni se usuđuju da izriču sudove o Božjoj moralnoj vladavini; preziru Njegov zakon i ističu da im je dovoljan ljudski razum. A onda, pošto »nema odmah osude za zlo djelo... srce sinova ljudskih kipi u njima da čine zlo«. (Propovjednik 8,11)SPP 95.3

U takozvanom hrišćanskom svijetu mnogi odbacuju jasna biblijska učenja i grade svoje vjerovanje na ljudskim težnjama i prijatnim bajkama, oslanjajući se na svoju kulu kao na sredstvo da se popnu do neba. Ljudi s divljenjem upijaju riječi sposobnih govornika koji tvrde da prestupnik neće umrijeti, da se spasenje može obezbijediti bez poslušnosti Božjem zakonu. Kada bi ti navodni Hristovi sljedbenici prihvatili Božja mjerila, to bi ih dovelo do jedinstva; ali, sve dok se ljudska mudrost bude uzdizala iznad Božje svete Riječi, biće podjela i razdora. Postojeća zbrka sukobljenih vjerovanja i sekti prikladno je predstavljena pojmom »Vavilon« (Otkrivenje 14,8; 18,2), kojim proročanstvo obilježava posvetovljene Crkve posljednjih dana.SPP 95.4

Mnogi pokušavaju da sebi stvore nebo nagomilavajući bogatstvo i moć. »Podsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore« (Psalam 73,8), gaze ljudska prava i ne poštuju božanski autoritet. Oholi mogu privremeno zadobiti veliku moć, mogu biti uspješni u svemu što preduzimaju, ali će na kraju doživjeti samo razočaranje i bijedu.SPP 96.1

Vrijeme Božje istrage je pred vratima. Najviši će sići da vidi ono što su sagradili sinovi čovječji. Njegova vrhovna moć će se pokazati; djela ljudske oholosti biće oborena. »S neba gleda Gospod, vidi sve sinove ljudske. S prijestola na kojem sjedi, pogleda na sve koji žive na zemlji.” »Gospod razbija namjere neznabošcima, uništava pomisli narodima. Namjera je Gospodnja tvrda dovijeka, misli srca njegova od koljena na koljeno.« (Psalam 33, 13.14.10.11)SPP 96.2

9. Poglavlje—Doslovna Sedmica

11. Poglavlje—Pozivanje Avrama