Poslije posvećenja Šatora od sastanka i sveštenici su bili posvećeni za svoju svetu službu. Obredi posvećenja trajali su sedam dana i svaki je bio obilježen posebnim ceremonijama. Osmog dana oni su preuzeli službu. Uz pomoć svojih sinova, Aron je prinio žrtvu koju je Bog propisao, a onda podigao ruke i blagoslovio narod. Sve je bilo učinjeno kako je Bog zahtijevao, pa je prihvatio žrtvu i na poseban način pokazao svoju slavu; oganj od Gospoda spustio se i spalio žrtvu na oltaru. Narod je ovo uzvišeno ispoljavanje božanske sile prihvatio sa strahopoštovanjem i posebnom pažnjom. Za njega je to bio dokaz Božje slave i naklonosti, pa je iz svih grla odjeknuo uzvik slavljenja i obožavanja. Svi su popadali ničice, kao da su u neposrednoj prisutnosti samog Gospoda.SPP 303.1

Ali, ubrzo i neočekivano, porodicu prvosveštenika zadesila je strašna nesreća. U vrijeme bogosluženja, dok su se molitve i zahvalnosti naroda uzdizale Bogu, dvojica Aronovih sinova uzeli su svaki svoju kadionicu, stavili oganj u njih i na oganj stavili kad da njegovim slatkim mirisom posluže pred Gospodom. Međutim, prekršili su Njegovu naredbu stavivši u kadionice tuđi oganj. Raspalili su kad običnom vatrom umjesto svetom vatrom koju je sam Bog zapalio, zapovijedivši da se samo ona upotrebljava za to. Zbog ovog grijeha, od Gospoda se spustio oganj i progutao ih pred očima cijelog naroda.SPP 303.2

Pored Mojsija i Arona, Nadav i Avijud zauzimali su najviši položaj u Izrailju. Njima je Gospod ukazao posebnu čast dozvolivši im da zajedno sa sedamdesetoricom starješina posmatraju Njegovu slavu na gori. Međutim, to im nije moglo poslužiti kao izgovor kada su pogriješili, niti se njihov prestup zbog toga mogao zanemariti, već je upravo zato postao još teži. Zato što su primili veliku svetlost, zato što su se, kao nekad knezovi u Izrailju, popeli na goru, zato što su uživali prednost da razgovaraju sa Bogom, da borave u svjetlosti Njegove slave, ljudi se ne bi smjeli zavaravati da kasnije nekažnjeno mogu griješiti; da ih zato što su uživali tako veliku čast Bog neće strogo kazniti zbog njihovog bezakonja! To je sudbonosna zabluda! Na veliku svjetlost i velike prednosti čovjek mora uzvratiti vrlinom i svetošću u skladu s primljenim blagoslovima! Ništa što je manje od toga, Bog ne može primiti. Veliki blagoslovi ili prednosti nikada nas ne smiju uljuljkati u sigurnost ili bezbrižnost. Oni nas nikad ne smiju pokrenuti da griješimo ili mislimo da Bog neće biti tako strog prema nama. Sve prednosti koje nam On daje samo su Njegova sredstva da unese revnost u naše srce, vatrenost u naše napore, životnu snagu u izvršavanje Njegove svete volje.SPP 303.3

Nadav i Avijud nisu se u mladosti naučili samosavlađivanju. Popustljiv po karakteru, nedovoljno čvrst u načelima, Aron je zanemario disciplinovanje svoje djece. Njegovim sinovima je bilo dozvoljeno da slijede svoje sklonosti. Dugogodišnja navika da ugađaju sebi postala je toliko čvrsta da je nije mogla savladati ni svijest da im je povjerena najsvetija odgovornost. Nisu bili naučeni da poštuju autoritet svoga oca, pa nisu shvatali ni neophodnost stroge poslušnosti Božjim zahtjevima. Aronova nerazumna popustljivost prema sinovima doprinijela je da postanu pogodni objekti za izlivanje božanskih sudova.SPP 304.1

Bog je odlučio da pouči svoj narod da Mu mora pristupati sa strahopoštovanjem, onako kako je to lično naredio. On ne može prihvatiti djelimičnu poslušnost. Nije bilo dovoljno da se u svečano vrijeme bogosluženja skoro sve obavi onako kao što je to On zapovijedio! Bog je izrekao prokletstvo nad onima koji odstupaju od Njegovih zapovijesti, koji ne prave razliku između običnog i svetog. On je preko proroka izjavio: Teško onima koji zlo zovu dobrom, a dobro zlom; koji prave od mraka svjetlost, a od svjetlosti mrak!... Teško onima koji misle da su mudri, i sami su sebi razumni... koji pravdaju bezbožnika za poklon, a pravednima uzimaju pravdu... jer odbaciše zakon Gospoda nad vojskama i prezriješe riječ Sveca Izrailjeva! (Isaija 5,20-24) Neka se niko ne zavarava da je neki dio Božjih zapovijesti nevažan, ili da će Bog prihvatiti neku zamjenu umjesto onoga što je zapovijedio! Prorok Jeremija kaže: Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovijedio? (Plač Jeremijin 3,37) Bog u svoju Riječ nije stavio nijednu zapovest koju bi čovjek bez ikakvih posljedica mogao da posluša ili odbaci po svojoj volji. Ukoliko budu odabrali bilo koji put osim puta stroge poslušnosti, ljudi će ustanoviti da ih na kraju toga puta čeka smrt (Priče 14,12)!SPP 304.2

Tada reče Mojsije Aronu i Eleazaru i Itamaru, sinovima njegovim: nemojte otkrivati glava svojih niti haljina svojih razdirati, da ne izginete... jer je na vama ulje pomazanja Gospodnjega. Veliki vođa je svoga brata podsjetio na Gospodnje riječi: U onima koji pristupaju k meni biću svet i pred cijelim narodom proslaviću se. Aron nije izgovorio ni riječ. Smrt njegovih sinova, koji su poginuli bez upozorenja zbog tako strašnog grijeha, grijeha za koji je sada shvatio da je posljedica njegovog zanemarivanja dužnosti ispunila je njegovo očinsko srce dubokom tugom, ali on nije javno izrazio svoja osjećanja. Nikakvim javnim iskazivanjem bola nije smio da pokaže da saosjeća sa grijehom. Nije smio da navede narod da gunđa protiv Boga.SPP 305.1

Gospod je želio da pomogne svom narodu da shvati pravednost Njegovih kazni, tako da ih se i drugi uplaše. U Izrailju je bilo i takvih koje bi oštrina ove kazne mogla zadržati da ne stavljaju na probu Božje strpljenje sve dok i oni ne zapečate svoju sudbinu. Božanski ukor upućen je lažnom saosjećanju prema grešniku koje pokušava da nađe neki izgovor za njegov grijeh. Grijeh otupljuje moralnu osjetljivost čovjeka, tako da prestupnik ne osjeća veličinu svog prestupa. On bi bez osvjedočavajuće sile Svetoga Duha ostao djelimično slijep za svoj grijeh. Dužnost je Hristovih slugu da onima koji su žrtve ove zablude ukažu na opasnost u kojoj se nalaze. Oni koji potkopavaju djelovanje opomena zasljepljujući grešnika prema stvarnoj veličini njegovog grijeha i njegovih posljedica, često varaju sebe da na taj način dokazuju svoju ljubav. Međutim, oni se neposredno suprotstavljaju djelovanju Svetoga Duha i ometaju Njegov rad, navode grešnika da spava na samoj ivici provalije; i na taj način učestvuju u njegovoj krivici, preuzimajući zastrašujuću odgovornost za njegovo nepokajanje. Mnogi su otišli u propast upravo zbog ovog lažnog i prevarnog saosjećanja.SPP 305.2

Nadav i Avijud nikada ne bi učinili tako sudbonosnu grešku da već nisu bili polupijani zbog prekomjerne upotrebe alkohola. Oni su shvatali da im je neophodna pažljiva i svečana priprema prije nego što se pojave u Svetilištu, u kojem se pokazivala Božja prisutnost; ali ih je neuzdržanje učinilo nesposobnima da obavljaju ovu svetu službu. Njihove misli postale su smetene, otupila je njihova moralna osjetljivost, tako da nisu mogli da vide razliku između svetog i običnog. Zato je Aronu i njegovim preživjelim sinovima bila upućena opomena: Vina i silovita pića nemoj piti ti, ni sinovi tvoji s tobom, kada ulazite u šator od sastanka da ne izginete. To neka vam je uredba vječna od koljena na koljeno, da biste mogli raspoznavati šta je sveto što li nije, i šta je čisto što li nečisto, i da biste učili sinove Izrailjeve svim uredbama koje im je kazao Gospod. Upotreba alkoholnih pića oslabljuje tijelo, zbunjuje misli, unižava moral. Ona spriječava ljude da shvate svetost onoga što je sveto, da shvate obavezujuću snagu Božjih zahtjeva. Svi oni koji nose svete odgovornosti treba da budu potpuno trezveni ljudi, njihov um mora da bude u stanju da razlikuje pravo, od pogrešnog. To moraju da budu ljudi čvrstih načela, mudri i sposobni da dijele pravdu i ukazuju milost.SPP 305.3

Ista obaveza počiva i na svakom Hristovom sljedbeniku. Apostol Petar izjavljuje: A vi ste izabrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka. (1. Petrova 2,9) Bog od nas zahtjeva da svaku svoju sposobnost održavamo u najboljem mogućem stanju da bismo na prihvatljiv način mogli da služimo svom Stvoritelju. Prilikom upotrebe opojnih sredstava, nastaju iste posljedice kao i kod ovih sveštenika u Izrailju. Savjest postaje sve neosjetljivija prema grijehu, srce sve više otvrdnjava u bezakonju, dok čovjek potpuno ne izgubi svaku sposobnost da razlikuje obično i svakodnevno od posebnog i svetog. Kako bismo onda mogli zadovoljiti mjerila božanskih zahtjeva? Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva Svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga i niste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite, dakle, Boga u tjelesima svojim i u dušama svojim, što je Božje. (1. Korinćanima 6,19.20) Ako li, dakle, jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božju činite! (1. Korinćanima 10,31) Hristovoj crkvi svih vremena upućena je svečana i strašna opomena: Ako ko pokvari crkvu Božju pokvariće njega Bog, jer je crkva Božja sveta, a to ste vi! (1. Korinćanima 3,17)SPP 306.1

30. Poglavlje—Svetilište I Službe U Njemu

32. Poglavlje—Zakon I Zavjeti