Posljedice pretjerivanja

Nijedan čovjek ne može istinski ljubiti svoju ženu ako se ona pokorno potčinjava da bude njegov rob i da ugađa njegovim izopačenim strastima. U ovom slučaju ona gubi svu vrijednost koju je ranije imala u njegovim očima. On vidi kako ona silazi sa svog uzvišenog mjesta i uskoro počinje da je sumnjiči da će dozvoliti da je i netko drugi tako ponizi kao on. Počinje da sumnja u njenu vjernost i čistotu, postaje mu dosadna i počinje da traži nove predmete koji će razbuktati i pojačati njegovu paklensku strast. Tada se Božji zakon potpuno prezire. Ovi ljudi su gori od životinja; oni su đavoli u ljudskom obliku. Njima nije poznato šta je posvećena ljubav koja čovjeka podiže i oplemenjuje.SZC 183.1

Žena takođe postaje ljubomorna na svog supruga i misli da će isto tako on pokloniti svoju naklonost drugoj ženi ako mu se bude pružila prilika. Ona vidi da se on ne upravlja po savjesti niti strahu Božjem; niska strast je porušila sve ove svete ograde. Sve što je u mužu bilo slično Bogu pomračeno je najnižom strasti.SZC 183.2

Svijet je pun ljudi i žena ovakve vrste. Domovi koji izgledaju čisti, privlačni i skupocjeni kriju u sebi pravi pakao. Pretstavite sebi, ako možete, kakvo će biti potomstvo ovakvih roditelja. Ne će li djeca pasti još niže. Roditelji daju pečat karaktera svoje djece. Stoga djeca rođena od takvih roditelja nasljeđuju od njih niske, rđave duhovne osobine. Sotona se služi ovim naklonostima i još ih više povećava. Pitanje koje se ovdje postavlja je slijedeće: treba li žena da se slijepo pokorava zahtjevima svog supruga kad vidi da njime vladaju samo niske strasti i da to što čini škodi njenom tijelu koje joj je Bog dao da ga čuva u svetosti i časti da bi ga mogla kao živu žrtvu prinijeti Bogu?SZC 183.3

To nije čista i sveta ljubav koja nagoni ženu da popušta životinjskim nagonima svoga supruga na štetu svoga zdravlja i života. Ako ona ima pravu ljubav i mudrost, ona će nastojati da skrene njegove misli od popuštanja tjelesnoj strasti i da ih upravi ka višim i duhovnim stvarima time što će mu govoriti o zanimljivim duhovnim predmetima. Možda će biti potrebno da mu skromno i s ljubavlju, čak po cijenu da izazove njegovo nezadovoljstvo, ukaže na to da ona ne može po- nižavati svoje tijelo popuštanjem polnim pretjeranostima. Ona treba da ga na nježan i ljubazan način potsjeti na to da Bog ima prvo i najveće pravo na njeno cijelo biće i da ona ne može da se usprotivi ovom pravu, jer će biti pozvana na odgovornost na veliki dan suda. »Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva Svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji? Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojim i u dušama svojim što je Božje.« »Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima.« 1. Kor. 6, 29. 20; 7, 23.SZC 183.4

Ako žena ima plemenita osjećanja i ako čuva svoje žensko dostojanstvo u svetosti i časti, ona može razboritim postupanjem učiniti mnogo da oplemeni svog muža i da tako ispuni visoku misiju koja joj je data. Postupajući tako, ona može izvršiti dvostruko djelo: može spasti i sebe i svoga supruga. U ovim stvarima, tako osjetljivim i teškim za rješavanje, potrebno je mnogo strpljenja i mudrosti, kao i moralne hrabrosti i odlučnosti. Čvrstina i milost mogu -se naći u molitvi. Iskrena ljubav treba da bude vladajuče načelo srca. Ljubav prema Bogu i ljubav prema suprugu mogu da budu temelj svakog djelovanja.SZC 184.1

Ako žena smatra da je pravo njenog muža da ima potpunu vlast nad njenim tijelom i da može oblikovati njen duh prema svojim nazorima, tako da se potpuno podudara s njegovim pogledima, ona će izgubiti svoju individualnost i njena ličnost će se utopiti u ličnosti njenog supruga. Ona će biti samo mašina kojom će on upravljati prema svojoj volji, stvorenje za njegovo zadovoljstvo. On će misliti-za nju, odlučivati za nju i raditi za nju. Ona će sramotiti Boga ako zauzme ovaj pasivni stav. Njena je dužnost, naprotiv, da ima svoje lične odgovornosti pred Bogom i da čuva te odgovornosti.SZC 184.2

Ako žena potčini mužu svoje tijelo i svoju dušu, ako se u svemu pasivno pokorava njegovoj volji žrtvujući svoju savjest, svoje dostojanstvo i čak svoju ličnost, ona time gubi mogućnost da vrši na njega onaj moćni utjecaj na dobro koji bi trebalo da ima da bi oplemenila svog muža. Ona bi mogla omekšati njegovu grubu prirodu. Svojim oplemenjujućim utjecajem ona će ga činiti plemenitijim i čišćim, potsticat će ga da se bori protiv svojih strasti i da upravi svoj duh ka duhovnim stvarima da bi oboje bili učesnici božanske prirode, izbjegavajući pokvarenost svjetskih želja.SZC 184.3