Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    POGLAVLJE 85—MOC KRISTOVE KRVI

    (1876, Test. IV. 120—123.)

    Nekada je Gospod zapovjedio Izraelcima da prinesu jednu žrtvu za cio narod da bi ga očistila od ceremonijalne nečistote. Ta žrtva je bila jedna crvena junica koja je pretstavljala savršeniju žrtvu koja će moći očistiti ljude od nečistote grijeha. Ovo je bila jedna prigodna žrtva, određena za očišćenje onih koji su po potrebi ili slučajno dodirnuli mrtvaca. Svi koji su došli u dodir s mrtvacem na bilo koji način smatrani su bih nečistima. Ovo je trebalo da učini na Izraelce dubok utisak i da im pokaže da je smrt posljedica grijeha, i prema tome da ona pretstavlja grijeh. Jedna junica, jedan kovčeg, jedna mjedena zmija ukazivali su na jednu veliku žrtvu, na Kristovu žrtvu.SZC 324.3

    Junica je trebalo da bude crvena, što je bilo simbol krvi. Ona je trebalo da bude bez mane ili ikakvog nedostatka, i da nikada nije nosila jaram. Ovdje, opet, imamo sliku koja ukazuje na Krista. Božji Sin je dragovoljno došao da izvrši djelo očišćenja. On nije po dužnosti nosio jaram, jer je on bio nezavisan i iznad zakona. Anđeli, poslanici Svevišnjega, bili su pod jarmom dužnosti; nikakva žrtva sa njihove strane nije mogla očistiti krivicu palih ljudi. Samo je Krist bio slobodan u odnosu na zakon i on je mogao da preduzme otkupljenje palog ljudskog roda. On je imao vlast da položi svoj život i da ga opet uzme. »Koji ako je i bio u obličju Božjem, nije se otimao da se isporedi s Bogom.« Filip. 2, 6.SZC 325.1

    Isus, ovo slavno Biće, ljubio je jadnog grešnika i uzeo je na sebe obličje sluge, da bi mogao stradati i umrijeti za čovjeka. Isus je mogao ostati s desne strane Ocu, noseći svoju kraljevsku krunu i svoje kraljevske haljine. Ali on je pristao da zamijeni nebesko blago, čast i slavu za ljudsko siromaštvo, i svoj položaj zapovjednika za užas Getsemanije i za poniženje i samrtnu borbu Golgote. On je postao čovjek bola i upoznao je stradanje, da bi svojim krštenjem stradanja i smrti očistio i otkupio grešni rod. »Evo idem, kao što je u knjizi pisano za mene; hoću činiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj meni u srcu.« Psalam 40, 7. 8.SZC 325.2

    Crvena junica određena za žrtvu bila je odvedena izvan logora i zaklana na najsvečaniji način. Tako je Krist stradao izvan vrata jeruzalemskih, jer je Golgota bila izvan gradskih zidova. Ovo je trebalo da pokaže da Krist nije umro samo za Jevreje, već za cijeli ljudski rod. On objavljuje palome svijetu da je došao da bude njegov Otkupitelj i traži od njega da primi spasenje koje mu on nudi. Junica je bila zaklana na najsvečaniji način, i tada je svećenik, odjeven u bijele haljine, uzeo krv žrtve i poškropio njome sedam puta prema šatoru od sa-stanka. »I imajući velikog svećenika nad domom Božjim, da pristupimo s istinitim srcem u pravoj vjeri, očišćeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom čistom.« Jevrejima 10, 21. 22.SZC 325.3

    Tijelo juničino je bilo zatim spaljeno i pretvoreno u pepeo, što je pretstavljalo potpunu žrtvu. Jedna osoba, koja nije bila opoganjena dodirom sa mrtvacem, skupila je zatim pepeo i stavila ga u jednu posudu u kojoj je bila čista izvorska voda. Ova osoba je zatim uzela cedrov štap s komadom grimiznog sukna i kitu isopa i poškropila je sadržajem, koji je bio u posudi, šator i sakupljeni narod. Ovaj obred je bio više puta ponovljen da bi bio temeljit, i učinjen je kao očišćenje za grijeh.SZC 326.1

    Tako je Krist, svojom savršenom pravdom, pošto je prolio svoju dragocjenu krv, ušao u svetinju da bi je očistio. I tamo je grimizna rijeka izvršila pomirenje Boga sa čovjekom. Neki možda gledaju na žrtvu crvene junice kao na neki beznačajni obred, ali ta je žrtva bila prinijeta po Božjoj naredbi, i ona je imala dubok smisao koji se ni do danas nije izgubio.SZC 326.2

    Svećenik je upotrebio cedar i isop, umočio ih je u vodu očišćenja i poškropio nečistoga. To je pretstavljalo Kristovu krv koja je prolivena da bi nas očistila od moralne nečistote. Uzastopno škropljenje pretstavlja djelo koje treba da se izvrši na grešniku koji se kaje. Sve što on ima treba da bude posvećeno. Ne samo njegova duša treba da bude očišćena, već sve što ima treba da bude Bogu posvećeno — njegova porodica, njegove sluge, njegovo imanje, i sve što mu pripada.SZC 326.3

    Pošto je šator bio poškropljen isopom, nad vratima onih koji su bili očišćeni bilo je napisano: »Ja više ne pripadam sebi, Gospode, ja sam tvoj.« Tako treba da bude s onima koji tvrde da su očišćeni Kristovom krvlju. Gospod ne traži danas manje nego što je tražio nekada. Psalmista u svojoj molitvi misli na ovaj obred kad kaže: »Pokropi me isopom, i očistit ću se; umij me, i bit ću bjelji od snijega. Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni. Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalački neka me potkrepi.« Psalam 51, 7. 10. 12.SZC 326.4

    Kristova krv je djelotvorna, ali ona treba da se stalno primjenjuje. Gospod želi da njegove sluge ne samo upotrebe u njegovu slavu sredstva koja im je dao, već da i sebe posvete njegovom djelu. Ako ste vi, moja braćo, postali sebični i zadržavate da ne date Bogu što bi trebalo da date za Božju stvar, onda je potrebno da budete potpuno poškropljeni Kristovom krvlju, da prinesete sebe i sve što imate Bogu.SZC 326.5

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents