POGLAVLJE 95—SVETI KARAKTER ZAVJETA

(1880, Test. IV. 462—476.)

Kratka ali strašna historija o Ananiji i Safiri napisana je nadahnutim perom da bi služila kao opomena svima koji se smatraju Kristovim učenicima. Ovu važnu lekciju naš narod dovoljno ne razumije. Dobro će biti da pažljivo posmatramo u čemu se sastoji težak grijeh zbog kojeg su krivci bili kažnjeni tako primjernom kaznom. Ovaj dokaz o Božjoj pravdi je strašan, i on bi trebalo da nas potstakne da se bojimo i čuvamo da ne ponovimo grijeh koji je njima donio tako strašnu kaznu. Sebičnost je bio veliki grijeh koji je izopačio karakter Ananije i Safire.SZC 367.1

Ananija i Safira, zajedno sa drugima, imali su preimućstvo da čuju propovijedanje evanđelja od strane apostola. Božja sila je pratila propovijedanje riječi, i svi prisutni su bili uvjereni u istinu. Blagi utjecaj Božje milosti djelovao je na srca pri sutnih te ih je oslobodio od sebičnog prijanjanja za zemaljski posjed. Pod direktnim utjecajem Svetoga Duha obećali su da će dati Bogu neku njivu. Ali kad više nisu bili pod tim nebeskim utjecajem, prvobitni utisak je oslabio, i oni su počeli da sumnjaju i odbili su da ispune dat zavjet. Mislili su da su prebrzo donijeli odluku i željeli su da stvar nanovo razmotre. Na ovaj način otvorili su vrata kroz koja je ušao sotona i zagospodario nad njihovim umom.SZC 367.2

Ovaj slučaj treba da posluži kao opomena svima da se čuvaju od prvog sotoninog približavanja. Ananija i Safira su najprije dopustili da njima zagospodari lakomstvo; tada iz stida da ne bi njihova braća znala da iz sebičnosti zadržavaju ono što su svečano obećali Gospodu, odlučili su da se posluže lažju.SZC 368.1

O tome su međusobno razgovarali i odlučili su da zadrže dio novca od prodate njive koju su obećali Gospodu. Ali u trenutku kad im je bila otkrivena njihova laž, stigla ih je iznenadna kazna — smrt. Uvidjeli su da je Gospod, koga su slagali, ispitao njihova srca, jer je Petar kazao: »A Petar reče: Ananija! zašto napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu Sve-tome i sakriješ od novaca što uze za njivu? Kad je bila u tebe, ne bješe li tvoja? I kad je prodade, ne bješe li u tvojoj vlasti? Zašto si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.« Djela 5, 3. 4. Ovaj naročiti primjer je bio potreban da bi sačuvao mladu crkvu od izopačenosti, jer se broj učenika brzo povećavao. Opomena je tako data svim kršćanima onog vremena i svima koji budu kasnije priznali njegovo ime. Svi će znati da Bog traži da vjerno ispunjavamo svoje zavjete. Ali usprkos ovoj primjernoj kazni Ananije i Safire zbog njihove laži i obmane, isti grijesi su se često ponavljali u kršćanskoj crkvi a i danas su veoma rašireni. Pokazano mi je da je Bog dao ovaj primjer kao opomenu svima koji budu u opasnosti da postupaju na isti način. Sebičnost i laž se vidi svaki dan u crkvi. Ljudi zadržavaju ono što Gospod traži i na taj način kradu Boga i sprečavaju da se istina širi blizu i daleko.SZC 368.2