Opomene upućene članovima crkve

Mnogi članovi crkve teško podnose da ih se često uznemirava opomenama i ukorima koji otkrivaju njihove grijehe. Vjerni Svjedok kaže: »Znam tvoja djela.« Pobude i namjere, nevjerstvo, sumnja i zavist mogu biti sakriveni od ljudi, ali ne i od Krista. Vjerni Svjedok nam se pretstavlja kao Savjetnik: »Savjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očinjom pomaži oči svoje da vidiš. Ja kojegod ljubim, one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se. Evo stojim na vratima i kucam: ako tko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večerat ću s njime, i on sa mnom. Koji pobijedi dat ću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolu njegovu.« Otkr. 3, 18—21.SZC 228.3

Oni koje Duh Božji ukorava ne bi trebalo da ustanu protiv poniznog Božjeg oruđa. Bog, a ne jedan smrtnik podložan zabludi, progovorio je da bi ih spasio od propasti. Oni koji prezru opomenu bit će ostavljeni u sljepilu i živjet će u obmani. Ali oni koji prihvate opomene i revno nastoje da napuste svoje grijehe i traže potrebnu milost, takvi uistinu otvaraju srce Spasitelju da uđe i da se nastani u njima. Takvi će uvijek biti u skladu sa svjedočanstvom Božjeg Duha.SZC 229.1

Oni koji propovijedaju sadašnju istinu ne bi trebalo da zanemare svečanu poruku upućenu Laodikeji. Svjedočanstvo vjernog Svjedoka nije jedna prijatna vijest. Gospod ne kaže: »Ti si dobar; ti si podnio kaznu i ukor koji nisi zaslužio; bio si obeshrabren nepotrebnom strogošću; ti nisi kriv za grijehe za koje si bio pokaran.«SZC 229.2

Vjerni Svjedok kaže da u momentu kad mislimo da se nalazimo u stanju duhovnog napretka, upravo tada nam sve nedostaje. Nije dovoljno da propovjednici propovijedaju o teoretskim predmetima; oni treba da iznose i takve predmete koji imaju praktičnu vrijednost. Neka proučavaju praktične pouke koje je Isus davao svojim učenicima i neka ih primjenjuju na sebe i na svoje slušaoce. Budući da je Isus upućivao narodu opomene i ukore, hoćemo li zbog toga zaključiti da ih nije nježno volio? Sigurno ne! Onaj koji je dao svoj život da bi spasio čovjeka od smrti, ljubi božanskom ljubavlju. On kaže: »Ja koje god ljubim, one i karam i poučavam.« Ali mnogi nisu spremni da prihvate poruku koju im nebo milostivo šalje. Oni ne mogu podnijeti da im se govori da su nemarni u ispunjavanju svojih dužnosti i da se ukazuje na njihove zablude, na njihovu sebičnost, oholost i ljubav prema svijetu.SZC 229.3

————————

Opasnosti posljednjih dana. — — Mi živimo u najsvečanije i najznačajnije vrijeme svjetske historije. Nalazimo se usred opasnosti posljednjih dana. Važni i strašni događaji su pred nama. Od kolike je važnosti da se svi koji se boje Boga i ljube njegov zakon ponize pred njim, da plaču nad svojim grijesima i da ih priznaju, jer su grijesi oni koji rastavljaju Boga od njegovog naroda. Najviše bi trebalo da nas uznemiri to što ne osjećamo i ne shvatamo svoje pravo stanje, svoje bijedno sta nje, i zadovoljni smo sa stanjem u kojem se nalazimo. Trebalo bi da potražimo utočište u Božjoj riječi i u molitvi, tražeći lično Gospoda sa revnošću, da bismo ga mogli naći. To treba da je naš prvi posao. — Testimonies, sv. III, str. 53. god. 1872.SZC 229.4