Sastanci koje je Isus održavao

Isus, nebeski Učitelj, nije se odvajao od djece čovječje,, nego je sišao s neba na zemlju da bi im donio blagoslov i da bi čistotom i svetošću obasjao njihov put i pokazao im put k nebu. Otkupitelj svijeta je nastojao da njegove pouke budu jasne i jednostavne da bi ih svi mogli razumjeti. Obično je volio da govori pod otvorenim nebom. Nikakva zgrada ne bi mogla primiti sve mnoštvo koje je išlo za njim. Ali on je imao naročitih razloga zbog kojih je odlazio na brežuljke ili na morsku obalu da tamo propovijeda. Odande je svojim pogledom mogao da obuhvati čitav kraj i mogao se poslužiti slikama i predmetima poznatim ovim jednostavnim ljudima da bi im objasnio značajne istine koje im je otkrivao. Djela Božja koja se u prirodi otkrivaju povezao je sa svojim učenjem. Ptice koje bezbrižno pjevaju svoje pjesme, cvijeće koje krasi doline svojom ljepotom, lopoč koji u svojoj neokaljanoj čistoti počiva na vodi jezera, visoka drveta, njive, žito koje se talasa, neobrađena zemlja, drveta bez roda, vječni brežuljci, žubor potoka, sunce na zalasku koje zaodijeva nebo rumenilom — sve je to on koristio da bi svojim slušaocima objasnio božanske istine. On je povezao djela Božja na nebu i na zemlji sa riječima života koje je želio da ulije u njihov duh, kako bi se kasnije, kad god budu pogledali na čudesna djela Božja u prirodi, sjetili njegovih pouka.SZC 188.1

Krist je uvijek nastojao da svoje pouke učini zanimljivima. Znao je da umorni i gladni ne bi mogli primiti duhovne blagoslove i zato nije zaboravljao na njihove tjelesne potrebe. Jednom je prilikom izvršio čudo i nahranio pet tisuća ljudi koji su došli da slušaju riječi života koje su tekle s njegovih, usana. Isus je gledao na okolinu kad je iznosio narodu svoje dragocjene pouke. Okolina je bila takva da je mogla privući oko i probuditi divljenje u srcu onih koji su voljeli ljepotu. Na ovaj način mogao je ukazati na Božju mudrost koja se otkriva u prirodi i kroz prirodu podići misli slušalaca k Stvoritelju prirode. Tako su u mislima njegovih slušalaca predjeli prirode, drveće, ptice, cvijeće, bregovi, jezera i ljepote neba sjedinjeni sa svetim istinama koje će probuditi u njima svete uspomene kad god budu pogledali na ove prizore prirode poslije Kristovog uznesenja na nebo.SZC 188.2

Kad je Krist poučavao narod, nije posvećivao vrijeme i za molitvu. Nije određivao molitve i duge dosadne ceremonije, kao što su to činili farizeji. Učio je svoje učenike kako da se mole: »I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaista vam kažem da su primili platu svoju. A ti kad se moliš uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svojemu koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, platit će tebi javno. A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni. Vi dakle, ne budite kao oni, jer zna Otac vaš šta vama treba prije molitve vaše.« Matej 6, 5—9.SZC 189.1