Neiskazani Kristov bol

Mi tek donekle možemo zamisliti neiskazani bol Sina Božjeg u Getsemanskom vrtu u času kad je bio odvojen od Oca zbog grijeha koje je uzeo na sebe. On je postao grijeh nas radi. Osjećanje da je lišen ljubavi svoga Oca tako je mučilo njegovu dušu da su se iz nje izvile ove riječi bola: »Žalosna je duša moja do smrti... Ako je moguće da me mimoiđe čaša ova.« A zatim je dodao, u potpunom potčinjavanju volji Očevoj: »Ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.« Matej 26, 38. 39.SZC 150.3

Božji Sin se onesvijestio, umirao je. Otac je poslao jednog anđela da ga okrijepi i da ga naoruža da pođe naprijed svojom krvavom stazom. Da su smrtni ljudi mogli da vide čuđenje i bol nebeske vojske koja je u tišini posmatrala kako Otac prestaje da obasipa svog Sina zracima svjetlosti, ljubavi i slave, bolje bi razumjeli koliko je grijeh mrzak njegovim očima. Sada se podigao mač pravde na njegovog ljubljenog Sina. On je izdajničkim poljupcem bio predat u ruke svojih neprijatelja i odvučen u sudnicu jednog zemaljskog suda, gdje su mu se grešni smrt- nici narugali, a zatim ga osudili na smrt. Tu je slavni Božji Sin bio »ranjen za naše prijestupe, izbijen za naša bezakonja«. On je morao podnijeti pogrde, zlostavljanja i sramne poruge, tako da je bio »nagrđen u licu mimo svakog čovjeka, i u stasu mimo sve sinove ljudske«. Iz. 53, 5; 52, 14.SZC 150.4