Božansko — ljudski Spasitelj

U Kristu je bila sjedinjena ljudska i božanska priroda. Njegov je zadatak bio da pomiri čovjeka s Bogom, da sjedini ograničeno s beskonačnim. To je bio jedini put kroz koji se pali čovjek mogao uzdići, i samo kroz zasluge Kristove krvi mogao je da postane dionikom u božanskoj, prirodi. Uzevši na sebe ljudsku prirodu, Krist je mogao da shvati patnje i nevolje čovjeka i sva iskušenja kojima je on izložen. Anđeli koji ne znaju za grijeh nisu bili u stanju da shvate čovjeka u njegovim iskušenjima. Krist je pristao da primi na sebe ljudsku prirodu i bio je u svemu iskušan kao mi da bi znao kako da pomogne onima koji će doći u iskušenje.SZC 146.1

Kao čovjek, Isus je osjećao potrebu da primi snagu od svog Oca. On je imao osamljeno mjesto gdje se povlačio na molitvu. Volio je da održava vezu sa svojim Ocem na osamljenom brdu. Tamo je njegova ljudska i sveta duša bila ojačana za dužnosti i iskušenja nastupajućeg dana. Naš Spasitelj uzeo je na sebe naše slabosti i zato je provodio noći moleći se Bogu za novu snagu da bi bio ojačan i naučen za dužnosti i iskušenja. On je naš primjer u svemu; on je naš brat u našim slabostima, ali ne i u našim strastima. Kao bezgrešni Božji Sin, on je sa zgražanjem izbjegavao svaki grijeh. On je u ovom grešnom svijetu podnosio duševne borbe i muke. Za njegovu ljudsku prirodu molitva je bila potreba i prednost. Bila mu je potrebna sva potpora i utjeha koju je njegov Otac bio voljan da podari njemu, koji je čovjekovog dobra radi ostavio nebeska blaženstva i sišao da živi u hladnom i nezahvalnom svijetu. Krist je nalazio utjehu i radost u zajednici s Ocem. Ovdje je mogao osloboditi svoje srce od tuge koja ga je tištila. On je bio »čovjek bola«, naviknut na stradanje.SZC 146.2