POGLAVLJE 20—RELIGIJA U PORODICI

(1862, Test. I. 303—310.)

Moja pažnja bila mi je skrenuta na veliku odgovornost koja počiva na Božjem narodu. On je so zemlje, vidjelo svijeta, i on treba da hodi Kristovim tragom. On će prispjeti u luku spasenja kroz veliku nevolju, jer sadašnji čas je čas borbe i kušanja. Naš Spasitelj kaže u Otkrivenju 3, 21: »Koji pobijedi dat ću mu da sjedi sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolu njegovu«. Nagrada nije data svima koji kažu da su Kristovi sljedbenici već samo onima koji će pobijediti kao što je on pobijedio. Mi treba da proučavamo Kristov život i da naučimo šta znači priznati Njega pred svijetom.SZC 65.1

Da bismo Krista mogli priznati, on treba da je u nama. Nitko ne može uistinu priznati Krista ako Kristov um i duh nije u njemu. Ako bi za to bilo dovoljno obličje pobožnosti ili jednostavno pristajanje uz istinu, mi bismo mogli reći: »Širok je put koji vodi u život, i mnogo ih ima koji ga nalaze.« Mi treba da razumijemo šta znači priznati Krista i u čemu ga se odričemo. Jer je moguće da priznamo Krista ustima, a djelima da ga se odričemo. Pravo priznanje otkrit će se u tome što će se u našem životu pokazati rodovi Svetoga Duha. Ako smo se svega odrekli zbog Krista, naš život bit će smjeran, naš govor posvećen i naše vladanje besprijekorno. Priznati Krista znači dozvoliti da na našu dušu djeluje moćna i posvećujuća sila istine, i da se Kristov karakter otkrije u našem životu. Ako su riječi vječnog života posijane u naša srca, ona će rađati rodove pravde i mira.SZC 65.2

Mi se možemo odreći Krista u svome životu ako popuštamo želji za udobnošću ili samoljublju, ako zbijamo šale i lakrdije, ili težimo za čašću ovoga svijeta. Njega se možemo odreći svojim vanjskim izgledom, prilagođavanjem svijetu, ponosnim držanjem ili skupim odijevanjem. Samo budnim straženjem svakog časa, ustrajnom i neprekidnom molitvom moći ćemo otkriti u našem životu Kristov karakter i posvećujuću silu istine. Mnogi udaljuju Krista iz svojih domova svojim nestrpljivim i naglim duhom. Takvi treba da izvojuju pobjede nad ovim manama.SZC 65.3

Moja pažnja bila je skrenuta na oslabljeno stanje ljudske porodice u ovo vrijeme. Svaki naraštaj koji dolazi je slabiji od prethodnog, i bolesti svake vrste muče ljudski rod. Hiljade pojedinaca slabog i bolešljivog tijela, polomljenih živaca i pomračenog uma bijedno životare. Sotonska sila uzima sve više maha nad ljudima, i kad Gospod ne bi skoro došao da je uništi, zemlja bi ostala bez stanovnika.SZC 66.1

Vidjela sam da se sotonina sila naročito razgnjevila na Božji narod. Mnogi od vjernih bili su mi pokazani u sumnji i očajanju. Tjelesne nemoći utječu na um. Lukav i moćan neprijatelj vreba na nas i upotrebljava svu svoju silu i vještinu da bi nas odvratio sa dobrog puta. Vrlo često Božja djeca ne straže nad sobom. Ona ne mogu primijetiti zamke neprijatelja, koji radi prikriveno i na taj način često postiže cilj.SZC 66.2

Neka braća su uložila novac u patentna prava i u druga preduzeća; oni su povukli i druge koji ne mogu podnositi brige i neprilike u vezi s tim poslovima. Njihov brigama obuzet i preopterećen um utječe na već bolesno tijelo, tako da ih obuzima obeshrabrenje koje prelazi u očajanje. Oni gube svako pouzdanje u sebe, misle da ih je Bog napustio i ne usuđuju se vjerovati da će im Bog biti milostiv. Ali ove jadne duše ne će biti prepuštene sotoninoj vlasti. One će izaći iz mraka i opet će utvrditi svoju drhtavu vjeru na Božjim obećanjima; on će ih osloboditi i okrenut će njihovu žalost i tugu u pjesme mira i radosti. Ali vidjela sam da ove duše treba da kroz stradanje nauče da napuste preduzeća u koja su se zaplele. One ne smiju ni braći dopustiti da im laskaju i da ih uvuku u takva preduzeća, jer njihove nade ne će biti ostvarene i tada će biti bačene na neprijatelj evo zemljište nenaoružane za borbu.SZC 66.3

Novac koji bi trebalo da bude stavljen u Božju riznicu da bi služio za napredovanje njegovog djela je gore nego izgubljen ako se ulaže u takve poslove. Ako se netko od vjernih smatra slobodnim i sposobnim da se upušta u takve poslove, neka ne traži od svoje braće da se udruže s njime, neka radije ide k nevjernima. Neka vaše ime kao adventist ne bude zamka za vašu braću koja žele posvetiti svoja dobra Gospodu. Idite radije u svijet i pustite da svjetski ljudi ulože svoja sredstva u patente i slična preduzeća; takvi koji se ne brinu za napredak Božjeg djela.SZC 66.4

Vidjela sam da je potrebno da vrata svojih domova i svojih srdaca otvorimo Gospodu. Kad se revno damo na posao za nas i naše porodice, Bog je gotov da nam pomogne. Samo držanje subote, jutarnja i večernja molitva nisu dokaz da smo pravi kršćani. Ovi oblici pobožnosti mogu se strogo držati, a da nemamo pravu pobožnost. Napisano je da je Isus dao sebe za nas »da očisti sebi narod izabrani koji čezne za dobrim djelima«. Titu 2, 14. Svi koji se smatraju Kristovim učenicima treba da vladaju nad sobom i da ne dopuste da govore razdražljivo i nestrpljivo. Suprug i otac porodice trebalo bi da savlada nestrpljivu riječ koja je već na njegovim usnama. On treba da proučava utjecaj svojih riječi ako ne želi da one donesu žalost i bol.SZC 67.1

Slabost i bolest naročito utječu na ženu. Sreća porodice mnogo zavisi od one koja je supruga i majka. Ako je ona slaba i nervozna, izmučena radom, tada je um potišten, jer na nj utječe fizička slabost. U takvom stanju žena često nailazi na hladnoću i nerazumijevanje od strane muža. Ako sve ne ide onako kako bi on želio, on za to prebacuje supruzi. On gotovo uopće ne poznaje njene brige i terete, i ne pokazuje joj uvijek dovoljno saučešća. On nije svijestan da na taj način pomaže neprijatelju u njegovom djelu rušenja.SZC 67.2