Loading...
Larger font
Smaller font
Copy
Print
Contents
Svjedočanstva Za Crkvu Vol.1 - Contents
  • Results
  • Related
  • Featured
No results found for: "".
  • Weighted Relevancy
  • Content Sequence
  • Relevancy
  • Earliest First
  • Latest First
    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents

    Kristovo strpljenje

    Petar je bio nagao i revan u svemu što je činio. On je bio hrabar i nepopustljiv. Krist je vidio u njemu osobine koje bi mogle da budu od velike vrijednosti za crkvu. Zato je uzeo Petra sa sobom da bi sačuvao sve što je u njemu bilo dobro i vrijedno, i da bi svojim poukama i primjerom ublažio sve što je bilo naglo u njegovom temperamentu i da bi poravnio sve što je bilo grubo u njegovom ponašanju. Ako je srce uistinu promijenjeno božanskom milošću, to će se vidjeti i spolja — naše ponašanje će se odlikovati ljubaznošću, saučešćem i učtivošću. Isus nikada nije bio hladan i nepristupačan. Mnogo puta su nevoljni prekinuli njegov odmor, kad su mu mir i odmor bili najpotrebniji, ali on je uvijek imao ljubazan pogled i ohrabrujuću riječ za svakoga. On je primjer prave učtivosti. Petar se odrekao svog Gospoda, ali se kasnije pokajao, i Krist je pokazao da mu je oprostio grijeh time što je spomenuo njegovo ime poslije svog uskrsnuća.SZC 379.3

    Juda je popustio sotoninom iskušenju i izdao je svog najboljeg prijatelja. Međutim, Petar je prihvatio Isusove pouke, nastavio je djelo reforme koje je Isus predao svojim učenicima prije svog uznesenja na nebo. Ova dva čovjeka pretstavljaju dvije vrste ljudi koje Isus združuje sa sobom, dajući im prednost da slušaju njegove pouke i posmatraju primjer njegove nesebičnosti i žrtve, da bi se naučili od njega.SZC 380.1

    Sto čovjek više gleda na svog Spasitelja i što se više upoznaje s njime, to će više postati sličan njemu i njegova djela bit će sličnija Kristovim. Vrijeme u kome živimo traži reformatorski rad. Svjetlost istine koja svijetli na nas traži ljude odlučne akcije i prave moralne vrijednosti, koji će raditi marljivo i istrajno da spase duše svih onih koji žele čuti poziv Svetog Duha.SZC 380.2

    Ljubav koja bi trebalo da postoji između članova crkve često ustupa mjesto kritikovanju i osuđivanju; i to se dešava u vjerskoj službi, u primjedbama i oštrim ličnim napadima. Propovjednici, starješine i članovi ne bi trebalo da trpe takve pojave. U službi Božjoj treba da imamo uvijek na umu slavu Božju. Kad se obrate ljudi koji su ranije pripadali raznim organizacijama i koji su po prirodi različiti, Božja istina treba da oplemeni i ublaži njihove oštre crte karaktera, inače će crkva imati od njih teškoće; mir i jedinstvo crkve bit će žrtvo-vani sebičnim i nezadovoljenim ambicijama ovih ljudi. Nastojeći da otkriju pogreške kod drugih, mnogi zanemaruju da ispitaju svoje srce i očiste svoj život. To Bogu nije ugodno. Članovi crkve treba da ljubomorno bde nad svojim dušama, da kritički posmatraju svoja vlastita djela, da ne bi radili sebično i bili sablazan za svoju slabiju braću.SZC 380.3

    Bog uzima ljude onakve kakvi jesu, sa svim njihovim slabostima; zatim ih priprema za svoju službu ako žele da budu disciplinirani i da uče od Njega. Korijen gorčine, zavisti, nepovjerenja, ljubomore i čak mržnje koji postoji u srcima nekih članova crkve je djelo sotonino. Takvi elementi su otrov za crkvu. »Ne znate li da malo kvasca sve tijelo ukiseli.« 1. Kor. 5, 6. Vjerska revnost koju neki pokazuju optužujući svoju braću je revnost, ali ne revnost po razumu. Krist nema ništa zajedničko sa svjedočanstvom ovakvih ljudi.SZC 380.4

    Larger font
    Smaller font
    Copy
    Print
    Contents