POGLAVLJE 72—STANJE U CRKVI

(1875, Test. III. 474—477.)

Postoji velika potreba za reformom u Božjem narodu. Sadašnje stanje u crkvi je takvo da se pitamo da li crkva zaista pretstavlja Onoga koji je dao svoj život za nju. Pitamo se da li su članovi ove crkve Kristovi sljedbenici i braća onih koji u prošlosti nisu oklijevali da žrtvuju svoj život za Krista. Zaista su rijetki oni koji su dostigli ideal savršenstva na koji nas poziva Božja riječ. Napustivši Boga, Izvor žive vode, »iskopali su sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu držati vode«. Anđeo je rekao: »Nedostatak ljubavi i vjere je najveći grijeh za koji je Božji narod danas odgovoran.« Nedostatak vjere vodi nemarnosti i ljubavi prema sebi i svijetu. Oni koji se odvajaju od Boga i podliježu iskušenju, padaju u teške grijehe, jer tjelesno srce vodi zlu. Ova pokvarenost susreće se kod mnogih koji se smatraju Božjom djecom. Iako kažu da služe Bogu, oni u svakom pogledu kvare svoj put pred Bogom. Mnogi popuštaju svojim prohtjevima i strastima iako im svjetlost istine otkriva opasnosti i opominje ih da se čuvaju, da obuzdavaju svoje prohtjeve i da se odriču sebe. »Plata za grijeh je smrt.« Rimlj. 6, 23. Iako primjer onih koji su doživjeli brodolom vjere stoji pred njima kao svjetionik i opominje ih da ne idu istim putem, ipak mnogi ludo jure tim putem. Sotona vlada nad njihovim umom i izgleda da ima vlast i nad njihovim tjelesima.SZC 264.3

Oh, mnogi kršćani sebi laskaju da su dobri i pravedni, dok istinita Božja svjetlost pokazuje da su kroz cijeli svoj život ugađali sami sebi! Njihov život je mrzak Bogu, jer žive bez zakona. Obavijeni gustom tamom, oni gledaju na sebe sa samozadovoljstvom; ali kad bi se zakon Božji otkrio njihovoj savjesti, kao što je to bio slučaj sa Pavlom, vidjeli bi da su prodani pod grijeh i da moraju umrijeti tijelu. »Ja« treba da bude razapeto.SZC 265.1

Kako su strašne i žalosne griješke koje mnogi čine. Mnogi zidaju na pijesku, a laskaju sebi da zidaju na vječnoj Stijeni. Mnogi od onih koji se grade pobožnima jure bezobzirno i neosjetljivi su za opasnosti koje im prijete kao da ih ne očekuje budući sud. Čeka ih strašna kazna, pa ipak dopuštaju da njima vladaju prohtjevi i niske strasti; njihov izvještaj života na dan suda bit će veoma taman. Podižem svoj glas da opomenem sve one koji se pozivaju na Kristovo ime da se odvoje od svakog bezakonja. Očistite svoje duše poslušanjem istine. Očistite se od svake nečistote tijela i duha, gradeći svetost u strahu Božjem. Vi na koje se odnosi ono što sam kazala, znajte šta ja mislim. Iako ste išli rđavim putem pred Bogom, imajući udjela u bezakonju koje vlada u svijetu, i pomračili ste dušu svoju grijehom, Isus vas poziva da napustite svoj grešan put, da pri-hvatite njegovu snagu i da nađete u njemu mir, silu i milost koji će vas učiniti više nego pobjednicima. Pokvarenost ovog izopačenog vijeka zamrljala je mnoge duše koje kažu da služe Bogu. Ali čak i sada nije prekasno da se zlo ispravi i da krv razapetog i uskrslog Spasitelja bude prinijeta za one koji se kaju i osjećaju potrebu za oproštenjem. Potrebno je da bdimo i da se molimo kao nikada ranije, da ne bismo pali pod silu iskušenja i ostavili primjer života koji je doživio tužan brodolom. Ne treba, kao narod, da postanemo nemarni i da ravnodušno gledamo na grijeh. Logor treba da bude očišćen. Svi koji se zovu kršćanima treba da bdiju, da se mole i da čuvaju prilaze koji vode u njihovu dušu, jer sotona je na djelu da pokvari i uništi ako mu se da i najmanja prilika.SZC 265.2