Blaga ovoga svijeta i nebesko blago

Crkvi mnogo nedostaju kršćanska djela ljubavi. Oni koji su mogli najviše učiniti da unaprijede Božje djelo učinili su vrlo malo. Bog je u svojoj milosti otkrio svoju istinu izvjesnoj grupi ljudi da bi oni mogli cijeniti njenu beskrajnu vrijednost u poređenju sa zemaljskim blagom. Isus ovima kaže: »Hajdete za mnom!« On ih kuša pozivajući ih da dođu na večeru koju je pripremio za njih. Posmatra ih da bi vidio kakav će karakter razviti i da li će svoje sebične interese cijeniti više od vječnog blaga. Mnogi od ovih svojim djelima oponašaju one koji su se izgovarali da ne mogu doći na gozbu: »A on mu reče: jedan čovjek zgotovi veliku večeru i pozva mnoge; i kad bi vrijeme večeri posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je već sve gotovo. I počeše se izgovarati svi redom; prvi mu reče: kupih njivu, i valja mi ići da je vidim; molim te, izgovori me. I drugi reče: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te, izgovori me. I treći reče: oženih se, i za to ne mogu doći. I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svome: idi brzo na raskršća i ulice gradske i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.« (Luka 14, 16—21.)SZC 251.1

Ova priča dobro prikazuje stanje velikog broja onih koji kažu da vjeruju u sadašnju istinu. Gospod im upućuje poziv da dođu na večeru koju je pripremio za njih po cijenu velike žrtve, ali njihovi zemaljski poslovi čine im se važnijima od nebeskog blaga. Pozvani su da uzmu učešća u onome što ima vječnu vrijednost, ali njihovo imanje, njihova stoka i njihove kuće čine im se toliko važnijima da se odupiru Božjem pozivu i navode svoje zemaljske poslove kao opravdanje za neposlušnost nebeskoj zapovijesti: »Hajdete, jer je već sve gotovo!« Oni koji ovako postupaju slijepo se povode za primjerom onih o kojima govori priča. Gledaju svoje zemaljsko blago i govore: »Ne, Gospode! Ja ne mogu ići za tobom. Molim te, izgovori me!«SZC 251.2

Dobra koja im Bog daje da bi ih okušao hoće li »dati Bogu što je Božje« upotrebljavaju da bi se izgovorili da ne mogu poslušati zahtjeve istine. Drže se čvrsto svog zemaljskog blaga i govore: »Moram da se bavim ovim stvarima. Ne mogu zanemariti zemaljske poslove. Sve je ovo moje.« Tako srce ovih ljudi postaje neosjetljivo kao kameni put. Oni zatvaraju vrata svog srca nebeskom vjesniku koji govori: »Dođi, jer je već sve spremno!« ali ga širom otvaraju brigama ovoga svijeta i zemaljskim poslovima, ostavljajući Isusa da uzalud kuca i čeka da uđe.SZC 252.1