Odviše popustljivosti

Neki roditelji griješe dajući svojoj djeci previše slobode. Cesto imaju u njih toliko povjerenja da ne opažaju njihove mane. Pogrešno je ako se djeci dopušta da idu daleko u posjetu bez pratnje roditelja ili odgovornih osoba. To rđavo utječe na njih. Djeca počinju da se smatraju važnima, počinju misliti da imaju izvjesna prava i vrijeđaju se ako im se ta prava ne priznaju. Ona spominju drugu djecu koja mogu da idu kuda hoće i da se vraćaju kući kada hoće, a njima su ta prava uskraćena.SZC 98.1

Majka, strahujući da je njena djeca ne oglase nepravednom, popušta njihovim željama, čime im samo nanosi štetu. Djeca koja odlaze u posjetu bez nadzora roditelja koji mogu da uoče i isprave njihove mane, često primaju utiske koji se kasnije teško otklanjaju. Skrenuta mi je pažnja na pojedine roditelje, koji su imali dobru i poslušnu djecu, a koji su do-puštali svojoj djeci da sama posjećuju prijatelje u koje su oni imali najveće povjerenje. Od tog vremena dogodila se potpuna promjena u vladanju i karakteru njihove djece. Ranije su djeca bila sretna i zadovoljna kod kuće i nije ih mnogo privlačilo društvo drugih mladih osoba. Kad su se vratili svojim roditeljima, svako zadržavanje u kući činilo im se nepravedno, a sama kuća kao zatvor. Takvo nerazborito postupanje od strane roditelja često odlučuje kakav će biti karakter njihove djece.SZC 98.2

Često se dešava da djeca sama odlaze u posjetu i stvaraju veze koje ih na kraju mogu upropastiti. Roditelji, čuvajte svoju djecu kod sebe i pažljivo bdijte nad njima. Kad im dopuštate da sama odlaze daleko od kuće, ona počinju da se smatraju dovoljno iskusnima da sama sobom upravljaju i da sama za sebe biraju. Kad su djeca tako prepuštena sama sebi, onda često vode razgovore koji ih ne uzdižu i ne oplemenjuju, i koji ne povećavaju njihovu ljubav prema religiji. Što će im se više dopuštati da odlaze u posjete, to će više željeti da tamo odlaze i manje će im kuća izgledati privlačna.SZC 98.3

Djeco, Bog je našao za dobro da vas povjeri brizi vaših roditelja da bi vas oni poučavali i ispravljali, i da bi vam tako pomogli da izgradite karakter za nebo. Ipak, na vama je da odlučite da li želite steći pravi kršćanski karakter, iskoristivši preimućstvo što imate pobožne i vjerne roditelje, koji vas u svojim molitvama preporučuju Bogu. Pored sve brige i vjernosti, sami roditelji ne mogu da vas spase. Svako dijete treba da učini svoj dio. Svako dijete ima svoje lične probleme kojima treba da se pozabavimo. Kršćanski roditelji, vaša je dužnost da upravljate koracima svoje djece u njihovom vjerskom životu. Ako djeca uistinu ljube Boga, ona će vas poštovati i blagosiljati za trud koji ste uložili za njih i za vjernost kojom ste obuzdavali njihove strasti i potčinjavali njihovu volju.SZC 98.4

U svijetu prevladava mišljenje da djeci treba dopustiti da idu za svojim sklonostima. I ako su djeca u početku veoma nedisciplinovana, roditelji kažu da će se ona kasnije promijeniti; kad budu imala šesnaest ili osamnaest godina, postat će razumnija, ostavit će rđave navike i postat će korisni ljudi i žene. Kakve li zablude! Na ovaj način neprijatelju se go-dinama dopušta da sije kukolj u dječja srca. Tako se razvijaju rđave sklonosti, koje je u mnogo slučajeva, pored svih napora, nemoguće otkloniti.SZC 99.1

Sotona radi vješto i istrajno. On je strašan neprijatelj. On iskorišćava svaku nerazboritu riječ, bilo da se radi o laskanju ili o umanjivanju strahote grijeha. On se time služi da bi zalio rđavo sjeme da bi ono niklo i donijelo bogatu žetvu. Neki su roditelji dopustili svojoj djeci da stvore rđave navike kojih se ne mogu potpuno osloboditi kroz cio život. To je grijeh roditelja. Njihova djeca mogu da se smatraju kršćanima, ali ako ne dožive naročito djelo milosti i pravu reformu života, njihove prošle navike će se uvijek primjećivati, i oni će otkrivati upravo onakav karakter kakav su im roditelji dopustili da izgrade.SZC 99.2