POGLAVLJE 75—MOC APETITA

(1875, Test. III. 485—492.)

Jedno od najjačih iskušenja kome čovjek treba da se odlučno odupre jeste na području apetita. Između uma i tijela postoji tajanstvena i divna veza. Duh i tijelo utječu jedno na drugo. Prva naša dužnost trebalo bi da bude da sačuvamo tijelo u dobrom stanju da bi svaki dio žive mašine mogao harmonično funkcionirati. Zanemariti tijelo znači zanemariti duh. Bolesno tijelo i zakržljali duh ne mogu biti na slavu Bogu. Popuštati apetitu na štetu zdravlja je rđava navika. Oni koji su neumjereni bilo u jelu ili piću, ili bilo u čemu drugome, rasipaju fizičke energije i slabe svoje duhovne snage. Jednog dana će osjetiti posljedice prestupanja fizičkih zakona.SZC 275.1

Spasitelj svijeta je znao da će popuštanje apetitu prouzrokovati fizičku slabost i toliko otupiti duhovne moći da čovjek ne će biti u stanju da razumije svete i vječne stvari. Znao je da će se svijet odati žderanju i da će ovo popuštanje apetitu izopačiti moralne snage. Ljudski rod se toliko odao zadovoljavanju svog apetita, da je Sin Božji, da bi slomio silu ove navike, bio primoran da posti skoro šest sedmica. Koliki trud treba kršćanin da uloži da bi pobijedio na području apetita kao što je Krist pobijedio! Sila iskušenja koja nas mami da zadovoljimo pokvareni apetit može da se procijeni jedino po neiskazanoj borbi koju je Krist morao podnijeti za vrijeme svog dugog posta u pustinji.SZC 275.2

Da bi uspješno ispunio plan spasenja, Krist je znao da to djelo treba da otpočne tamo gdje je čovjek pao. Adam je pao popuštajući apetitu. Da bi u čovjekovu savjest urezao dužnost da se pokorava Božjem zakonu, Krist je otpočeo djelo spasenja reformom čovjekovih fizičkih navika. Nestajanje vrlina i degeneracija ljudskog roda treba da se naročito pripišu zadovolja-vanju pokvarenog apetita.SZC 275.3

Na svima nama leži odgovornost, a naročito na propovjednicima koji propovijedaju istinu, da budu pobjednici na tom području. Uspjeh propovjednika bit će mnogo veći ako imaju kontrolu nad svojim apetitom i svojim strastima, i njihova duševna i moralna snaga bit će mnogo veća ako sjedine fizički rad sa svojim umnim radom. Sa strogo umjerenim navikama i sa duševnim radom sjedinjenim sa fizičkim mogli bi izvršiti mnogo više posla i sačuvati bistrinu duha. Ako ustraju na tom putu, njihove misli i riječi će teći mnogo slobodnije, njihov duhovni posao bit će ispunjen silom i njihov utjecaj na slušaoce bit će jači.SZC 275.4