POGLAVLJE 19—MODERNI SPIRITIZAM

(1862, Test. I. 297—303.)

Moja je pažnja bila skrenuta na slijedeći tekst kao na tekst koji se naročito odnosi na moderni spiritizam: »Čuvajte se da vas tko ne zarobi filozofijom i praznom prijevarom, po kazivanju čovječjem, po nauci svijeta, a ne po Kristu.« Kološ. 2, 8. Vidjela sam da su hiljade njih bili upropašćeni kroz frenologiju ^{1Frenologija = nauka koja po obliku lubanje zaključuje o duševnim osobinama nekog čovjeka.} i životinjski magnetizam ^{2Zivotinjski magnetizam = magnetska sila za koju se pretpostavlja da postoji u čovječjem organizmu pomoću koje jedan čovjek može da vrši znatan utjecaj na volju drugog čovjeka.} i uvučeni u nevjerstvo. Ako se duh prepusti toj struji, gotovo je sigurno da će izgubiti ravnotežu i postati plijen sotone. »Prazna prijevara« ispunjava um jadnih smrtnika. Oni misle da u njima ima neka sila koja može da izvrši velika djela i da im nije potrebno da prime silu odozgo. Njihova načela i njihova vjera počivaju na »kazivanju čovječjemu, na nauci svijeta, a ne na Kristu«.SZC 60.3

Isus ih nije nikada učio toj filozofiji. Ništa slično se ne rasuđivanje i, ako živimo po njoj, čini nas sve sposobnijim za nalazi u njegovom učenju. On nikada nije upravljao duh jadnih smrtnika na njih same, na silu koju oni imaju. On je stalno upravljao njihov duh na Boga, Stvoritelja svemira, kao na izvor njihove snage i mudrosti. Naročita opomena data nam je u 18 stihu: »Nitko da vas ne vara po svojoj volji izabranom poniznošću i službom anđela, istražujući što ne vidje, i uzalud nadimajući se umom tijela svojega«.SZC 60.4

Učitelj i spiritizma se približavaju na jedan ugodan i opčaravajući način da bi vas prevarili. Ako slušate njihove bajke, neprijatelj svake pravde će vas obmanuti, i vi ćete sigurno izgubiti svoju vječnu nagradu. Kad vas jednom opčaravajući utjecaj velikog varalice savlada, vi ste tada moralno zatrovani; vjera se gasi i nestaje. U takvom stanju čovjek prestaje da vjeruje u Krista kao Božjeg Sina i ne uzda se više u zasluge njegove dragocjene krvi. Oni koji su žrtva ove filozofije gube zbog sotoninih prijevara svoju vječnu nagradu. Oni traže spasenje u svojim zaslugama, u svojoj poniznosti, u svojim žrtvama, ponizuju se i idu tako daleko da vjeruju u besmislice, u tobožnja otkrivenja svojih umrlih prijatelja. Sotona ih je zaslijepio i toliko izopačio njihov razum da više ne primjećuju zlo; spremni su da slušaju savjete za koje smatraju da potječu od njihovih umrlih prijatelja koji su postali anđeli u jednom višem svijetu nego što je naš.SZC 61.1

Sotona je izabrao jednu naročito privlačnu zabludu da bi uhvatio u svoju mrežu one koji su izgubili svoje mile. Pali anđeli uzimaju oblik ovih dragih pokojnika, pričaju događaje u vezi s njihovim životom i čine djela koja su njihovi prijatelji činili kad su bili živi. Na taj način oni varaju rođake umrlih i navode ih da vjeruju da su njihovi pokojnici anđeli koji lebde oko njih i razgovaraju s njima. Ovi rođaci su spremni da na ove mrtve gledaju kao na neka božanstva i da više polažu na ono što oni kažu negoli na Božju riječ. Ovi zli anđeli, koji se grade da su umrli prijatelji, omalovažavaju Sveto pismo ili, ako to bolje odgovara njihovom cilju, biraju važne dijelove Svetoga pisma koji svjedoče o Kristu i pokazuju put k nebu, te izvrću njihov smisao da bi upropastili duše. Ako bi dovoljno obratili pažnju na Božju riječ, svi bi se mogli uvjeriti da se u pojavljivanju tobožnjih pokojnika krije sotonina obmana koja ide za tim da upropasti duše. Božja riječ pozitivno izjavljuje da mrtvi ne znaju ništa: »Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa, niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigdje ni u čemu što biva pod suncem« Propovjednik 9, 5. 6.SZC 61.2