Drvo poznanja dobra i zla

Gospod je stvorio u Edemu svako drvo prijatno za gledanje i dobro za jelo i rekao je Adamu i Evi da slobodno jedu plodove od svih drveta. Ali on je učinio jedan izuzetak. Oni nisu smjeli da jedu sa drveta poznanja dobra i zla. Ovo drvo Bog je odvojio da ih neprekidno opominje da je on vlasnik svega što imaju. Na taj način Bog im je dao priliku da pokažu svoju vjeru i povjerenje u njega time što ne će dirati plodove toga drveta, već će ih ostaviti Bogu.SZC 256.2

Nepoštovanje Božjih načela, koja je neko pogazio time što je uzeo Božju svojinu, vidjet će se i u drugim njegovim poslovnim stvarima. Čovjek koji zakida Boga gaji u svome karakteru takve osobine koje će ga jednoga dana isključiti iz Božje porodice na nebu. — (1901, Test. VI. 384. 390.)SZC 256.3

Bog ispituje svaku dušu koja hoće da vjeruje u njega. Svakome je dao talante, to jest novaca, zemlje i kuće, i svakoga smatra svojim pristavom, koji treba da radi sa tim talantima. Sve što je primio treba da smatra kao Božju svojinu i da upotrebi za napredak njegovog djela, za uspostavljanje njegovog carstva u svijetu. U rukovanju ovim Božjim dobrima, svaki mora da traži od Gospoda mudrost, da ne bi upotrebio njegova dobra na ličnu slavu ili na zadovoljavanje svojih ličnih pobuda i želja. Bog nije svima ljudima povjerio jednake prihode, ali oni koji imaju najmanje prihoda ne smiju da misle da ništa ne mogu učiniti zato što su njihovi prihodi mali.SZC 256.4

Dakle, svaki kršćanin je Božji pristav, kome je Bog povjerio svoja dobra. Pamtite ove riječi: »A od pristava se ne traži više ništa, nego da se nađe vjeran.« 1. Kor. 4, 2. Budimo načisto s time da ni u čemu ne smijemo da krademo Gospoda, jer od toga mnogo zavisi.SZC 257.1

Sve pripada Bogu. Ljudi mogu da preziru Božja prava, oni mogu da zloupotrebe sve ono čime ih on bogato dariva, ali će jednoga dana biti pozvani da podnesu račun o svojoj upravi. (Matej 25, 19.)SZC 257.2

Čovjek prima na sebe odgovornosti pristava i radi u ime svoga gospodara, i to tako kao što bi radio njegov gospodar da sam svršava taj posao. Interesi njegovog gospodara postaju njegovi interesi. Njegov položaj pristava je častan položaj, jer mu je to povjerenje dao njegov gospodar. Ali ako bi on ma u kom slučaju radio sebično i za sebe zadržao koristi koje je stekao pomoću gospodarevih dobara, time bi zloupotrebio povjerenje koje je u njega imao njegov gospodar. — (1907, Test. IX. 245.)SZC 257.3