Udovice, siročad i iznemogli

Mnogi koji jedva žive kao pojedinci odlučuju se da stvore brak i da podižu porodicu, iako znaju da nisu u stanju da je izdržavaju. Još gore je to što oni ne znaju upravljati porodicom. Sve njihovo vladanje u porodici prožeto je nemarnošću i tromošću. Oni teško sobom upravljaju, te su nagli, nestrpljivi I razdražljivi. Kad takvi postanu adventisti, oni misle da imaju pravo na pomoć od svoje imućnije braće. Ako njihove želje nisu udovoljene, oni se žale na crkvu i optužuju je da ne živi po vjeri koju ispovijeda. Ali tko treba da trpi u takvom slučaju? Zar Božje djelo treba da bude potkopano i blagajne ispražnjene da bi se pomoglo ovim velikim porodicama? Sigurno ne. Roditelji sami treba da snose posljedice. Općenito možemo reći da oni ne će stradati više nakon što su primili istinu negoli što su stradali prije nego što su počeli svetkovati subotu.SZC 59.2

U srcu nekih od naših siromaha nalazi se zlo koje će ih upropastiti ako ne uspiju da ga pobijede. Oni su prihvatili istinu, ali su sačuvali svoje nezgrapne, grube i neuredne navike. Njima je potrebno izvjesno vrijeme da bi to uvidjeli i da bi shvatili da se to ne slaže s Kristovim karakterom. Oni gledaju na one koji su uredniji i pristojniji kao na ponosne ljude, i možemo ih čuti gdje govore: »Istina nas sve snizuje na isti stepen.« Ali velika je zabluda ako mislimo da istina snizuje onoga koji je prima. Naprotiv, ona uzdiže, profinjuje ukus, posvećuje društvo svetih anđela u Božjem gradu. Istina je određena da nas sve uzdigne na viši stepen.SZC 59.3

Oni koji su sposobniji treba uvijek da rade plemenito i da budu pažljivi prema svojoj siromašnijoj braći. Oni treba da im pruže dobre savjete i zatim da ih puste da se bore u bitci života. Ali ml je pokazano da crkva ima svečanu dužnost da se brine naročito za udovice, siročad i iznemogle, koji su bez sredstava.SZC 60.1

————————

Mnogi od onih koji kažu da vjeruju u istinu nisu posvećeni istinom. Mnogi ne čine ni najmanju razliku u cijeni kad prodaju što jednom siromašnom bratu ili nekom imućnom svjetskom čovjeku. Oni ne ljube svog bližnjega kao samoga sebe. Bogu bi se više sviđalo da vidi manje sebičnosti a više velikodušnog dobročinstva. Testimonies, sv. II. str. 51. god. 1868.SZC 60.2