Uobražene vođe

Neki se raduju i likuju da imaju darove koje drugi nemaju. Neka bi Gospod oslobodio svoj narod od takvih darova. Čemu služe ti darovi? Jesu li oni pomoću tih darova ostvarili jedinstvo u vjeri? Mogu li uvjeriti nevjernike da je Bog uistinu s njima? Kad se takvi ljudi s nesložnim i različitim gledištima sakupe, nastaje znatno uzbuđenje i oni govore nepoznatim jezikom; njihova svjetlost je takva da nevjernici tada kažu: »Ovi ljudi nisu zdrave pameti; njih je obuzelo lažno uzbuđenje, i mi znamo da oni nemaju istine.« Takvi ljudi stoje neposredno na putu grešnika; oni svojim utjecajem druge odvraćaju od subote. Takvi će primiti po svojim djelima. Neka bi Bog učinio da se promijene ili da napuste subotu! Tada ne bi smetali obraćenju drugih.SZC 109.3

Bog je dozvao u svoje djelo ljude koji su se godinama trudili, koji su bili spremni na svaku žrtvu, podnosili oskudicu i teškoće da bi donijeli istinu svijetu i svojim ispravnim životom otklonili prigovore koje su fanatici navukli na djelo Božje. Oni su nailazili na protivljenja u svakom obliku. Trudili su se noć i dan da bi prikupili dokaze u prilog naše vjere kako bi iznijeli istinu u svoj njenoj jasnoći, u povezanom obliku, da bi mogla odoljeti svim prigovorima. Neprekidni rad i duševne borbe u vezi s ovim velikim djelom istrošili su njihovo tijelo i prerano posuli glave sijedom kosom. Oni se nisu istrošili uzalud. Bog je zabilježio njihove ozbiljne, usrdne i žarke molitve kojima su vapili za svjetlost i istinu da bi u svojoj jasnoći zasjala i drugima. On je zabilježio njihove nesebične napore i nagradit će ih po njihovim djelima.SZC 109.4

S druge strane pojavili su se izvjesni ljudi koji se nisu ni najmanje potrudili da istraže Božju riječ, ali su prihvatili neke istine kao, naprimjer, istinu o suboti. Iako su ove istine primili u potpuno izgrađenom obliku i premda ih one nisu ništa stajale, dok su drugi podnosili žrtve za njih, sva njihova zahvalnost se sastoji u tome što su se podigli kao Korej, Datan i Abiron i prebacuju onima na koje je Bog stavio teret svoga djela. Oni govore: »Dosta nek vam je; sav ovaj narod, svi su sveti, i među njima je Gospod; zašto se vi podižete nad zborom Gospodnjim?« 4. Mojs. 16, 3. Oni ne znaju za zahvalnost. Tvrdokorni su i ne popuštaju razlozima, Što će ih dovesti do propastiSZC 110.1

Bog je blagoslovio svoj narod koji je išao naprijed ukoliko mu je Bog otvarao put. On je iz svih slojeva društva pozvao ljude i žene koji su se sjedinili na velikom temelju istine. Nevjernici su se uvjerili da je Bog sa svojim narodom, ponizili su svoja srca i uzvjerovali istini. Božje djelo stalno napreduje. Ali i pored toga što je očevidno da Bog vodi Crkvu, ima i bit će onih koji svetkuju subotu ali hoće da žive nezavisno od tijela Crkve i da vjeruju i rade kako im se sviđa. Njihova shvatanja su pobrkana. Njihova je podvojenost dokaz da Bog nije s njima. Nažalost, svijet smatra da su subota i njihove zablude isto, i odbacuje oboje.SZC 110.2

Bog je gnjevan na one koji tako žive da ih svijet mrzi. Ako kršćanin navuče na sebe mržnju zbog svojih dobrih djela, dobit će nagradu za to, ali ako je navukao mržnju zato što ne živi tako da bi ga drugi mogli voljeti, Sto je grub i što se posvađao sa susjedima zbog istine i postupa tako da oni sve više mrze subotu, on je onda samo kamen spoticanja za grešnike i sramota za istinu. Ako se ne pokaje, bolje bi mu bilo da objesi sebi vodenični kamen oko vrata i da se baci u more.SZC 110.3

Nevjernicima ne bi trebalo dati razloga da ruže našu vjeru. Nas smatraju za osobenjake i čudne ljude, i naš način života ne treba da bude takav da oni ovo više misle no što to naša vjera zahtijeva.SZC 111.1

————————

Ljudska priroda je sklona da ide iz krajnosti u krajnost. Mnogi ljudi su fanatici. Njih nagoni neka neobična revnost koju drugi smatraju pobožnošću, ali karakter je dokaz da li je netko stvarno Kristov učenik. Imaju li oni Kristovu blagost? Imaju li njegovu poniznost i dobrotu? Da li je hram duše ispražnjen od oholosti, sebičnosti i duha kritike? Ako to nije slučaj, onda oni ne znaju kakav ih duh nadahnjuje. Ne shvataju da se pravo kršćanstvo sastoji u tome da donosimo mnoge rodove u slavu Kristu.SZC 111.2

Drugi idu u drugu krajnost želeći da se prilagode svijetu. Između njih i svijeta nema jasne linije razdvajanja. Ako u prvom slučaju ljude odbija od istine oštar i kritički duh, u ovom slučaju oni dolaze do zaključka da kršćani nemaju čvrstih načela i ništa ne znaju o promjeni srca i karaktera. »Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave Oca vašega koji je na nebesima.« Mat. 5, 16. To Isus traži od nas. Test. sv. V. str. 305. 306. god. 1885.SZC 111.3

————————

Bog traži od svog naroda da se služi svojim razumom a ne da se povodi za utiscima. Njegovo djelo mogu razumjeti sva njegova djeca. Nauka koju Božji narod propovijeda je takva da sama uvjerava razumne ljude. Ona uzdiže čovjeka. Božja sila ne otkriva se uvijek, već samo onda kad čovjek osjeća potrebu za njom. Ljudska potreba je Božja prilika da radi. Testimonies, sv. I, str. 230. god. 1861.SZC 111.4

————————

Kad oni koji su se povodili za lažnim uzbuđenjem uvide svoje zablude, sotona se koristi njihovim zabludama i uvijek ih drži pred njima, da bi se oni plašili svakog duhovnog predanja i da bi tako uništio njihovu vjeru u pravu pobožnost. Budući da su se jednom prevarili, oni se boje da usrdno traže od Boga naročitu pomoć i pobjedu. Ali takvi ne bi trebalo da dopuste sotoni da postigne svoj cilj: da ih uvuče u hladni for-malizam i nevjerstvo. Oni treba da znaju da Božji temelj stoji čvrst. Čovjek je laža, ali Bog je istina. Njihova jedina sigurnost jest da stave svoje noge na čvrst temelj, da razumiju treću anđeosku vijest, da cijene, ljube i drže istinu. Testimonies, sv. I, str. 323. 324, god. 1862.SZC 111.5