Opasnost oklijevanja

Ne treba ni časa da oklijevamo pred ispunjenjem dužnosti. Oklijevanje vodi sumnji; tada nevjerstvo krči sebi put, rasuđivanje se izopačava, razumijevanje pomračuje. Na kraju, opomene Duha Božjeg više ne utječu na čovjeka; on je toliko zaslijepljen da misli da se one ne odnose na njega.SZC 329.4

Dragocjeno vrijeme milosti ide svome kraju, i malo je njih koji shvaćaju da im je to vrijeme dato da bi se pripremili za vječnost. Dragocjeni sati se rasipaju — rasipaju se na svjetske ciljeve, na uživanja, na grijeh, a Božji zakon se prezire i zaboravlja, iako njegovi propisi važe. Svaki prijestup donijet će kaznu. Ljubav za svjetskim dobitkom vodi skvrnjenju subote, iako zahtjevi tog svetog dana nisu ukinuti ni umanjeni. Božja zapovijest je jasna i neosporna u ovom pogledu. Bog nam je izričito zabranio da radimo u sedmi dan. On ga je odvojio kao dan koji treba da je njemu posvećen. Mnogi su smetnja onima koji bi željeli poslušati Božje za-povijesti. Jake i mnoge veze ih vezuju za svijet, ali Božja sila može slomiti ove lance. Gospod će otkloniti svaku smetnju ispred vjernih ili će im dati snagu i hrabrost da pobijede svaku teškoću ako iskreno traže njegovu pomoć. Sve smetnje će nestati kad iskreno želimo činiti Božju volju, makar po cijenu vlastitog života. Božanska svjetlost će rasvijetliti one koji, u nevolji i teškoćama, idu naprijed, gledajući na Načelnika i Izvršitelja svoje vjere.SZC 329.5

U staro vrijeme Bog je govorio ljudima na usta proroka i apostola. U ove posljednje dane govori im kroz Svjedočanstva svoga Duha. Nikad nije Gospod poučavao svoj narod revnije nego što ga danas poučava u pogledu svoje volje i načina kako da mu služi. Ali hoće li oni slušati njegove pouke? Hoće li primiti njegove ukore i paziti na njegove opomene? Bog ne će primiti djelimičnu poslušnost; on ne prima kompromis.SZC 330.1