POGLAVLJE 13—ZAKLETVA

(1859, Test. I. 201—202.)

Vidjela sam da su neki od Božje djece učinili pogrešku što se tiče zakletve, i sotona je to ‘iskoristio da ih tlači i da uzme od njih Gospodnji novac. Vidjela sam da se riječi našeg Go- spoda: »Ne kunite se nikako!«, ne odnose na sudsku zakletvu. »Dakle neka bude vaša riječ: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.« Mat. 5, 34. 37. Ovo se odnosi na običan razgovor. Neki pretjeruju u svom, govoru. Neki se kunu svojim životom, a drugi Svojom glavom. Neki uzimaju nebo i zemlju za svjedoke da je istina ono što kažu. Drugi žele da ih Bog ubije ako nije istina ono što kažu. Protiv ovakve vrste običnog zaklinjanja opominje Isus svoje učenike.SZC 44.2

Postoji zakonita vlast i zakoni koji upravljaju narodima. Da nije tako, stanje u svijetu bi bilo gore nego što jest. Ima dobrih zakona, a ima i rđavih. Ovi posljednji će se sve više umnožavati, što će nam u budućnosti donijeti velike teškoće. Ali Bog će pomoći svome narodu da ostane čvrsto uz načela koja uči Božja riječ. Kad se ljudski zakoni suprote Božjoj riječi i Božjim zakonima, mi treba da poslušamo ove posljednje, makar kakve bile posljedice. Zakon naše zemlje koji traži da predamo roba njegovom gospodaru ne treba da poslušamo, i treba da smo spremni da snosimo posljedice prestupanja tog zakona^{1Ropstvo je ukinuto u Sjedinjenim Američkim Državama tek 1865. (Op. Prev.).}.Rob nije vlasništvo nijednog čovjeka. Samo Bog je gospodar ljudi.SZC 45.1

Vidjela sam da se Bog još služi ljudskim zakonima. Dok se Isus nalazi u svetinji, Božji Duh zadržava narode i njihove poglavare. Ali sotona ima veliku vlast nad ljudima, i kad ne bi bilo zakona, ml bismo imali da podnosimo mnogo više nevolja. Vidjela sam da u slučaju apsolutne potrebe, kad smo pozvani da svjedočimo pred sudom, nije prijestup Božje riječi ako prizovemo Boga za svjedoka da je istina ono što smo kazali, — živa istina.SZC 45.2

Čovjek je tako pokvaren da su zakoni uspostavljeni da bi svalili na čovjekovu glavu odgovornost za njegova djela. Neki se ne boje da slažu svojim bližnjima. No oni su bili poučavani. Duh Sveti je utisnuo u njih, da je strašno slagati Bogu. Slučaj Ananije i Safire dat nam je kao primjer. Bog je upoznat sa svakom stvari; ako netko lažno svjedoči, on ne laže pred čovjekom već pred Bogom koji čita šta je u srcu i zna pravu istinu. Naši zakoni smatraju velikim zločinom ako se tko lažno zakune. Bog je često odmah kaznio lažne svjedoke, i dok je zakletva još bila na njihovim ustima, anđeo koji uništava ih je pogubio. Gospod je želio da zli osjete strah.SZC 45.3

Vidjela sam ako ima netko ovdje na zemlji koji može čiste savjesti posvjedočiti pod zakletvom, onda je to kršćanin. On živi pod Božjim pogledom. On crpe snagu od Boga. I kad u nekoj važnoj stvari mora zakon posredovati, nitko se ne može tako pozvati na Boga kao kršćanin. Anđeo me upozorio da obratim pažnju na činjenicu da se Bog sam sobom zakleo. 1. Mojs. 22, 16; Jevr. 6, 13. 17. On se zakleo Abrahamu (1. Mojs. 26, 3), Izaku (Psal. 105, 9; Jer. 11, 5), i Davidu (Ps. 132, 11; Djela 2, 30). Bog je tražio od sinova Izraelovih u izvjesnim slučajevima zakletvu. 2. Mojs. 22, 10. 11. Isus se podvrgao zakletvi za vrijeme svog suđenja. Poglavar svećenički mu je rekao: »Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji?« Isus mu je odgovorio: »Ti kaza.« Mat. 26, 63. 64. Da je Isus kad je učio svoje učenike mislio ha sudsku zakletvu, onda bi on bio ukorio poglavara svećeničkog i time pojačao svoje učenje, na dobro svojih učenika koji su tu bili prisutni. Sotoni se sviđa što neki krivo shvaćaju zakletvu, jer mu je to dalo priliku da ih tlači i da im oduzme novac Gospodnji. Pristavi Gospodnji treba da su mudriji, treba da promišljeno planiraju i da se spremaju da se odupru sotoninim obmanama, jer on će povećati svoje napore više nego ikada ranije.SZC 46.1

Vidjela sam da neki imaju predrasude u pogledu vlasti i zakona; ali kad ne bi bilo zakona, onda bi ovaj svijet bio u strašnom stanju. Bog djeluje na srca upravljača. On je postavio granice koje oni ne mogu prekoračiti.SZC 46.2