Izgubljeni sin

Moja pažnja bila je skrenuta na priču o izgubljenom sinu. Ovaj je zatražio od svoga oca da mu da dio imanja koji njemu pripada. On je želio da sam upravlja svojim imanjem kako mu se bude svidjelo. Otac je udovoljio njegovom zahtjevu, i sebični sin je otišao od kuće da ga otac ne bi uznemiravao svojim ukorima i savjetima.SZC 210.2

Sin je mislio da će biti sretan kada bude mogao nesmetano trošiti svoje blago na lična uživanja. Nije želio da mu tko smeta u njegovom raspolaganju imanjem. Kad bi imanje ostalo zajedničko, njegov otac polagao bi na njega pravo kao glava porodice. Ali sin nije želio da osjeća ikakvu odgovornost prema svome velikodušnom ocu i gajio je duh sebičnosti i pobune tvrdeći da dio očevog imanja pripada njemu. On je za-tražio taj dio iako nije imao prava ni na kakav dio i nije trebalo da išta primi.SZC 210.3

Pošto je ovaj sebičan mladić primio blago koje nije zaslužio, otputovao je u daleku zemlju da bi ondje zaboravio čak da ima oca. Odbacio je sva ograničavanja i odlučio je da uživa kako mu je volja. Pošto je u grešnom uživanju potrošio sve blago koje mu je otac dao, nastala je velika glad u onoj zemlji, i on se našao u velikoj oskudici. Tada je počeo da žali što se predao neobuzdanom uživanju jer, potrošivši sve imanje, našao se u velikoj nevolji. Na kraju je bio primoran da se toliko ponizi da čuva svinje.SZC 210.4

Pošto je tako nisko pao, počeo je da misli na dobrotu i ljubav svoga oca. Tada je osjećao potrebu za ocem. Bio je lišen imanja i prijatelja i osjetio je potrebu da opet vidi svog oca, od koga ga je odvojila njegova neposlušnost i grijeh. Mislio je na dobra koja uživaju najamnici u kući njegovog oca, dok on umire od gladi. Ponižen svojom nevoljom, odlučio je da se vrati svome ocu i da mu skrušeno prizna svoju krivicu. Došavši do prosjačkog štapa, nije čak imao ni pristojnog odijela. Strašno ga je bilo gledati — toliko je bio oslabljen glađu.SZC 211.1