POGLAVLJE 92—SUD

(1880, Test. IV. 384—387.)

Ujutro 23. listopada 1879., oko dva sata, Duh Božji je počivao na meni i ja sam posmatrala prizor budućeg suda. Nedostaju mi riječi da tačno opišem sve što je prešlo ispred mojih očiju i utisak koji su ti prizori ostavili na mene.SZC 352.1

Bilo mi je pokazano kao da je došao veliki dan Božjeg suda. Deset tisuća po deset tisuća bili su skupljeni pred velikim prijestolom na kome je sjedjela jedna ličnost veličanstvenog izgleda. Više knjiga bilo je pred njime i na omotu svake od njih bilo je napisano zlatnim slovima koja su izgledala kao plamen: »Nebeski dnevnik«. Jedna od ovih knjiga, koja je sadržavala imena onih koji su tvrdili da vjeruju u istinu, bila je tada otvorena. Odmah sam izgubila iz vida bezbrojne milione oko prijestola i moja je pažnja bila skrenuta samo na one koji su se smatrali djecom vidjela i istine. Dok su se čitala njihova imena i spominjala njihova dobra djela, njihova lica su se sijala svetom radošću koja je zračila na sve strane. Ali to nije bilo ono što je na mene ostavilo najjači utisak.SZC 352.2

Druga knjiga je bila otvorena u kojoj su bili zabilježeni grijesi onih koji su tvrdili da vjeruju u istinu. Pod glavnim naslovom sebičnost dolazili su svi drugi grijesi. Svaki stubac je imao svoj naslov, a ispod ovih naslova, nasuprot svakog imena, bili su zabilježeni manji grijesi.SZC 352.3

Pod naslovom lakomstvo dolazili su licemjerstvo, krađa, prijevara, škrtost; pod naslovom častoljublje bili su upisani oholost i rasipnost; naslov ljubomora stajao je iznad zavisti i mržnje; a neumjerenost je bila na čelu dugačke liste strašnih zločina kao što su: besramnost, preljuba, popuštanje tjelesnim strastima, itd. Kad sam to posmatrala, obuzeo me neopisiv strah i ja sam uskliknula: »Tko može da bude spašen? Tko će biti opravdan pred Bogom? Čije su haljine bez mane? Tko je bez krivice pred čistim i svetim Bogom?«SZC 353.1

Kako je Bog na prijestolu polako okretao stranice velikog dnevnika, i kako su se njegove oči zaustavljale na onima koji su bili pred njim, njegov pogled kao da ih je palio do dna duše, i u isti trenutak svaka njihova riječ i djelo prešli su pred njihovim umom tako jasno kao da su bili napisani ognjenim slovima. Strah ih je obuzeo, i njihova su lica poblijedila. U početku, oni su stajali pred prijestolom ravnodušno. Ali kako su se sada promijenili! Osjećanje sigurnosti je prošlo i obuzeo ih neopisiv strah. Svatko se bojao da se ne nađe među onima koji će biti proglašeni laki. Svako oko gledalo je kao prikovano Onoga koji se nalazio na prijestolu i kad se njegov prodirući pogled zaustavio na onima koji su se nalazili pred njime, sva srca su zadrhtala od straha. U strahu duše, svako od njih je priznao svoju krivicu i jasno je vidio da mu njegovi grijesi sprečavaju da ne može primiti dragocjeno blago vječnog života.SZC 353.2