Njega u ustanovama

U sanatorijumima i bolnicama u kojima su bolničarke stalno u vezi s velikim brojem bolesnika, potreban je značajan napor da uvijek budu ljubazne, vedre i obazrive u svakoj riječi i djelu. U ovim ustanovama veoma je važno da se bolničarke trude da svoj posao mudro i (223) dobro obavljaju. Potrebno je da stalno imaju na umu da u obavljanju svakodnevnih dužnosti služe Gospodu Isusu.PBŽ 165.4

»Ne boj se, jer sam ja s tobom;
ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj;
ukrepiću te i pomoći ću ti,
i podupreću te desnicom
pravde svoje.«PBŽ 166.1

Izaija 41,10.

S bolesnicima treba mudro razgovarati. Potrebno je zato da bolničarke svakodnevno proučavaju Bibliju da bi mogle da izgovore riječi koje će poučiti i pomoći onima koji pate. U sobama u kojima se služi ovim paćenicima nalaze se Božji anđeli, a atmosfera,koja okružuje onoga koji liječi, treba da bude čista i prijatna. Ljekari i bolničarke treba da gaje Kristova načela. U njihovom životu treba da se pokažu Njegove vrline. Onim što kažu, privući će bolesnike Spasitelju.PBŽ 166.2

Bolničarke-kršćanke ljubazno i uspješno privući će um bolesnika Kristu, ljekaru duše i tijela, dok sprovode liječenje za obnovu zdravlja. Misli koje se tu i tamo iskažu vrše svoj uticaj. Starije bolničarke (224) ne smiju da propuste nijednu povoljnu priliku da pažnju bolesnika skrenu na Krista. One uvijek treba da budu spremne da duhovno liječenje povežu sa tjelesnim.PBŽ 166.3

Bolničarke treba da na najljubazniji i najnježniji način poučavaju da onaj koji želi da se izliječi mora da prestane da krši Božji zakon. On mora da prestane da bira grešan život. Bog ne može da blagoslovi onoga koji nastavlja s navlačenjem bolesti i patnji na sebe voljnim prijestupom nebeskih zakona. Međutim, Krist, preko svog Svetog Duha, dolazi kao iscjeljujuća sila onima koji prestanu da čine zlo i nauče da čine dobro.PBŽ 166.4

Oni koji nemaju ljubavi prema Bogu,djelovaće stalno protiv najboljih interesa duše i tijela. Ali, oni koji u ovom grešnom svijetu postanu svjesni značaja življenja u poslušnosti Bogu, biće spremni da napuste svaku rđavu naviku. Ljubav i zahvalnost ispuniće njihova srca. Oni znaju da je Krist njihov prijatelj. Saznanje da imaju takvog Prijatelja u mnogim slučajevima znači više za one koji pate od ozdravljenja od bolesti i od najboljeg načina liječenja koje može da im se pruži. Međutim, važne su obe grane službe. One treba da idu ruku pod ruku.PBŽ 166.5