(95) Na Galilejskom jezeru osvanulo je jutro. Isus i Njegovi učenici stigli su na obalu poslije noći provedene na uzburkanoj vodi. Svjetlost Sunca, koje se rađa,blagoslovom mira dodirnula je more i zemlju. Međutim, na obali ih je dočekao pogled strašniji od uzburkanog mora. S mjesta skrivenog među grobovima, dva umobolnika pojurila su prema njima, kao da su željeli da ih raskomadaju. Sa ovih ljudi visili su dijelovi lanaca, koje su raskinuli bježeći iz zatočeništva. Njihovo tijelo je u ranama i krvavo, njihove oči oštro sijevaju kroz dugačku kosu koja je ostala bez sjaja,tako je bila izbrisana svaka sličnost sa ljudskim bićima. Oni više izgledaju kao zvijeri, a ne kao ljudi.PBŽ 61.1

Učenici i njihovi prijatelji pobjegli su u strahu i odmah shvatili da Isus nije s njima, pa su se okrenuli da Ga potraže. Stajao je tamo gdje su Ga ostavili.PBŽ 61.2

On koji je utišao buru, koji se ranije susreo sa sotonom i pobijedio ga, nije bježao pred ovim zlim duhovima. Kad su Mu ovi ljudi, škrgućući zubima i bacajući pjenu iz usta, prišli, Isus je podigao ruku kojom je jednim zamahom umirio talase, i umobolni nisu mogli prići (96) bliže. Stajali su pred Njim, razdraženi,ali bespomoćni.PBŽ 61.3

Svojom vlašću naredio je nečistim duhovima da izađu iz njih. Nesrećni ljudi shvatili su da je pred njima Onaj koji može da ih spase od muka koje im zadaju zli duhovi. Pali su pred Spasiteljeve noge da mole za milost, ali kada su otvorili usta, zli duhovi progovorili su kroz njih vičući: »Šta je tebi do nas, Isuse, sine Božji? Zar si došao amo pre vremena da mučiš nas?« (Matej 8,29)PBŽ 61.4

(97) Zli duhovi morali su da napuste svoje žrtve i divna promjena nastala je u ljudima koji su bili opsjednuti njima. Njihovi umovi bili su rasvijetljeni svjetlošću.Njihove oči zračile su bistrinom uma. Likovi koji su tako dugo bili izobličeni u sotonski lik, postali su neočekivano blagi, ruke umrljane krvlju, postale su mirne, a ljudi su podigli svoj glas proslavljajući Boga.PBŽ 62.1

U međuvremenu, zli duhovi protjerani iz ovog ljudskog prebivališta, ušli su u svinje i otjerali ih u smrt, u uništenje. Čuvari svinja požurili su da objave ovu novost, pa se cjelokupno stanovništvo okupilo u gomilu da susretne Isusa. Dva čovjeka opsjednuta zlim duhovima bili su strah i trepet za okolinu. Sada su ovi ljudi, obučeni i pri zdravoj pameti, sjedili kod lsusovih nogu, slušali Njegove riječi i slavili ime Onoga koji ih je izliječio. Međutim, oni koji su posmatrali ovaj divan prizor, nisu se radovali. Gubitak svinja imao je za njih veći značaj nego oslobođenje ovih sotoninih robova. U strahu su se tiskali oko Isusa,preklinjući Ga da se udalji od njih, a On je udovoljio njihovoj želji i odmah čamcem prešao na drugu obalu.PBŽ 62.2

»U njoj beše život,
i život beše videlo ljudima.
l videlo se svetli u tami,
i tama ga ne obuze...
Ali koji ga primiše dade im
vlast da budu sinovi Božji,
koji veruju u ime njegovo.«PBŽ 62.3

Ivan 1,4-12.

»Jer se ne stidim
jevanđelja Hristova;
jer je sila Božja na spasenje
svakome koji veruje.«PBŽ 62.4

Rimljanima 1,16.

(98) Osjećanja izliječenih ljudi, koji su bili opsjednuti zlim duhovima, bila su sasvim drukčija. Oni su željeli prijateljstvo sa svojim Oslobodiocem. U Njegovoj prisutnosti osjećali su se sigurnim od zlih duhova koji su otežavali njihov život i uništili njihovo muževno doba. Kada je Isus trebalo da uđe u čamac,došli su do Njega, klekli kraj Njegovih nogu i molili Ga da ostanu pored Njega, da slušaju Njegove riječi. Isus im je naredio da se vrate kući i kažu kako im je veliko djelo učinio Bog.PBŽ 62.5

Evo, posla koji oni treba da obave da idu u neznabožački dom i govore o blagoslovima koje su primili od Isusa. Njima je bilo teško da se odvoje od Spasitelja. Doživeće velike teškoće u druženju sa svojim nevjernim zemljacima. Njihova duga odvojenost od društva kao da ih je onesposobila za ovaj posao. Međutim, čim im je ukazao na njihovu dužnost, bili su spremni da poslušaju.PBŽ 63.1

Nisu samo svojim domaćima i susjedima govorili o lsusu, već su išli kroz cio Dekapolis, svuda objavljujući Njegovu spasonosnu silu i opisujući kako ih je oslobodio zlih duhova.PBŽ 63.2

Iako narod Gergese nije primio Isusa,On ga nije ostavio u tami koju je izabrao. Kada su Ga zamolili da ode od njih, oni još nisu čuli Njegove riječi. Nisu znali šta su odbacili. Zato je tom narodu poslao svjetlost preko onih koje neće odbiti da slušaju.PBŽ 63.3

Uništenjem svinja, sotona je pokušaoda odvrati narod od Spasitelja i spriječi propovijedanje Evanđelja u ovom kraju.Međutim, ovaj događaj uzdrmao je ovaj kraj i skrenuo pažnju na Krista. Iako je Spasitelj lično otišao, ljudi koje je On iscijelio ostali su kao svjedoci Njegove (99) moći. Oni koji su bili oruđa kneza tame,postali su sredstvo svjetlosti, vjesnici Božjeg Sina. Kada se Isus vratio u Dekapolis, narod se odmah okupio oko Njega i za tri dana hiljade ljudi iz okolnih krajeva čuli su vijest spasenja.PBŽ 63.4

Dva iscijeljena čovjeka koja su bila opsjednuta zlim duhovima, bili su prvi misionari koje je Isus poslao da propovjedaju Evanđelje u oblasti Dekapolisa.Ovi ljudi slušali su Njegovu riječ malo vremena. Do njihovih ušiju nikada nije doprla nijedna propovijed s Njegovihusana. Nisu mogli da poučavaju narod kao što su to mogli učenici, koji su svakog dana bili sa Kristom. Međutim,oni su mogli da kažu ono što su znali; ono što su sami vidjeli i čuli i osjetili djelovanjem Spasiteljeve sile. To je ono što svako, čije je srce taknuto Božjom milošću, može da učini. To je svjedočenje koje naš Gospod očekuje i zbog čijeg nedostatka ovaj svijet gine.PBŽ 63.5

Krist rado prima čak ione koji su Ga svojim životom najviše vrijeđali.PBŽ 64.1

Evanđelje ne treba iznositi kao beživotnu teoriju, već kao živu silu koja mijenja život. Bog je želio da Njegove sluge svjedoče o činjenici da ljudi uticajem Njegove milosti, mogu da posjeduju karakter sličan Kristovom, i mogu da se raduju u sigurnosti Njegove velike ljubavi. Isus želi da posvjedočimo o činjenici da On ne može biti zadovoljan, sve dok se svi koji žele da prime spasenje,ne vrate i opet kao Njegovi sinovi i kćeri ne prime svoje svete povlastice.PBŽ 64.2

Krist rado prima čak i one koji suGa svojim životom najviše vrijeđali. Kada se pokaju, On im dodjeljuje svoj božanski Duh i šalje ih među nevjernike da objave Njegovu milost. Duše koje su tako duboko pale i postale sotonska oruđa, još uvijek se Kristovom silom preobražavaju u vjesnike pravde i polaze da objave velika djela koja je Gospod u svojoj milosti učinio za njih.PBŽ 64.3

»Dajem vam vlast!«

»Hvaliću Te bez prestanka!«