Razočaranja i opasnosti

Oni koji rade za posrnule, razočaraće se u mnoge koji se opredjeljuju za reformu. Mnogi će učiniti samo površnu izmjenu svojih navika i postupaka. Oni su pokrenuti dobrom pobudom i izvjesno vrijeme možda će izgledati kao da su se izmijenili, ali prava promjena srca nije nastupila. Oni gaje istu ljubav prema sebi, istu žudnju za besmislenim zadovoljstvima, istu želju za popuštanjem samome sebi. Oni ne znaju kako se izgrađuje karakter i na njih se ne može osloniti kao na ljude koji poštuju načela. Oni su unizili svoje umne i duhovne snage popuštanjem želji i strastima i to ih čini slabima. Oni su nestalni i promjenljivi. Njihovi nagoni teže čulnosti. Ove osobe su često izvor opasnosti za druge. Smatrani preobraženim ljudima i ženama, njima se povjeravaju odgovornosti i postavljaju tamo gdje njihov uticaj kvari nevine.PBŽ 128.1

Bez obzira na grijehe koje su počinili,koliko nisko pali, kada u skrušenosti dođu, Krist će ih primiti. Tada im dajte da nešto urade za Njega. Ako žele da rade na podizanju drugih iz ponora pogibli, odakle su i sami spaseni, dajte im priliku. Udružite ih s iskusnim kršćanima, da bi mogli da steknu duhovnu snagu. Ispunite njihova srca i ruke radom za Učitelja.PBŽ 128.2

(178) Čak i oni koji iskreno teže za reformom nisu izvan opasnosti od pada. Prema njima treba veoma mudro i nježno postupati. Sklonost laskanju i uzdizanju onih, koji su spaseni iz najvećih dubina, često se pokaže kao njihova propast. Navika pozivanja ljudi i žena da u javnosti iznose iskustva iz svog grešnog života veoma je opasna i za onoga koji iznosi i za onoga koji sluša. Zadržavanje na prizorima zla kvari um i dušu. lsticanje spasenih štetno djeluje na njih. Mnogi počnu da smatraju da im je njihov grešan život dao izvjesno posebno obilježje. Tako se podstiče želja za popularnošću i duh samopouzdanja što može biti kobno za dušu. Oni mogu opstati samo s nepovjerenjem u sebe, ali u zavisnosti od Kristove milosti.PBŽ 128.3

Sve koji pokazuju pravo obraćenje treba podstaći da rade za druge. Niko ne treba da prezre dušu koja napušta službu sotoni i želi da služi Kristu. Kada neko pokazuje da se Božji Duh bori s njim, pružite mu svaku podršku da prihvati službu Gospodu. »l tako razlikujući jedne milujte.« (Juda 22) Oni koji imaju mudrost koja dolazi od Boga zapaziće duše kojima je potrebna pomoć,one koji su se iskreno pokajali, ali koji će se bez ohrabrenja teško usuditi da se drže nade. Gospod će uliti u srce svojih slugu ljubazno prijateljstvo da pozdrave dobrodošlicom ove duše koje drhte i koje se kaju. Bez obzira na grijehe koje su počinili, koliko nisko pali,kada u skrušenosti dođu, Krist će ih primiti. Tada im dajte da nešto urade za Njega. Ako žele da rade na podizanju drugih iz ponora pogibli, odakle su i sami spaseni, dajte im priliku. Udružite ih sa iskusnim kršćanima, da bi mogli (179) da steknu duhovnu snagu. Ispunite njihova srca i ruke radom za Učitelja.PBŽ 129.1

Kada u duši zasija svjetlost, neki za koje je izgledalo da su se najviše odali grijehu, postaće uspješni radnici baš za one grešnike kao što su i sami nekada bili. Vjerom u Krista neki će dospjeti na visoka mjesta u službi i povjeriće im se odgovornosti u radu za spasavanje duša. Oni uviđaju gdje se nalazi njihova sopstvena slabost, oni shvataju poročnost svoje prirode. Oni poznaju snagu grijeha i silu rđave navike. Oni shvataju svoju nesposobnost da pobijede bez Kristove pomoći i njihova stalna vika glasi: »Svoju bespomoćnu dušu izlivam pred tobom.«PBŽ 129.2

Oni mogu pomoći drugima. Oni koji su bili kušani, čije su nade gotovo iščezle, ali koji su bili spaseni slušanjem vijesti o ljubavi, mogu da razimeju nauku o spasavanju duša. Onaj čije je srce ispunjeno ljubavlju prema Kristu, zato što je Spasitelj i njega tražio i vratio natrag u tor, zna kako treba tražiti izgubljene. On može da ukaže grešnicima na Jagnje Božje. On se sam, bez ustezanja, predao Bogu i primljen je u Ljubljenom. Ruka koja je u slabosti bila ispružena za pomoć, bila je prihvaćena. Radom ovakvih, mnogi zabludjeli vratiće se Ocu.PBŽ 129.3

Za svaku dušu koja se bori da se iz grešnog života podigne u život čistote,veliko ishodište sile počiva jedino u»imenu pod nebom danoga ljudima kojim bismo se mi mogli spasti.« (Djela4,12) »Ko je žedan« mironosne nade oslobođenja od grešnih osobina, Krist kaže: »Neka dođe k meni i pije«.(Ivan 7,37) Jedini lijek za porok je Kristova blagodet i sila.PBŽ 129.4

Dobre odluke donesene u ličnoj čovekovoj sili ništa ne znače. Nikakav zavjet na svijetu neće slomiti silu rđave navike. (180) Sve dok se ljudska srca ne obnove božanskom blagodaću, ljudi nikada neće sprovesti u život i umjerenost u svemu. Mi nijednog trenutka ne možemoda se uzdržimo od grijeha. Mi svakog trenutka zavisimo od Boga.PBŽ 130.1

Prava obnova počinje sa čišćenjem duše. Naš posao za posrnule urodiće pravim uspjehom, tek kada Kristova blagodet ponovo oblikuje karakter i kada se duša dovede u živu vezu s Bogom.PBŽ 130.2

Krist je živio životom savršene poslušnosti Božjem zakonu i u ovome ostavio primjer svakom ljudskom biću. Život kojim je On živio na ovom svijetu treba da bude život kojim ćemo mi živjeti Njegovom silom i u skladu s Njegovim uputstvom. U našem radu za posrnule zahtjevi Božjeg zakona i potreba odanosti Njemu treba da se utisnu u um i srce. Nemojte nikada propustiti da ukažete da postoji uočljivarazlika između onoga koji služi Bogu i onoga koji Mu ne služi. Bog je ljubav,ali On ne može da oprosti voljno nepoštovanje Njegovih zapovijesti. Zakoni Njegove vladavine onemogućavaju ljude da izbjegnu posljedice nevjernosti. On može da cijeni samo one koji Njega cijene. Čovjekovo ponašanje u ovom svijetu odlučuje o njegovoj vječnoj sudbini. Kako je posijao, tako će morati da žanje. Posljedice će pratiti uzrok.PBŽ 130.3

Ništa osim savršene poslušnosti ne može zadovoljiti mjerilo Božjeg zahtjeva.On nije dopustio da Njegovi zahtjevi ostanu neodređeni. On nije uskratio ništa što nije potrebno da bi postigao skladan odnos s Njim. Mi treba da otkrijemo grešnicima Njegov ideal karaktera i da ih vodimo Kristu čijom je blagodeti jedino moguće dostići ovaj uzor.PBŽ 130.4

Spasitelj je slabosti ljudskog roda uzeo na sebe i živio bezgrešnim životom, da se ljudi ne mogu uplašiti da neće moći pobijediti zbog slabosti ljudske prirode. Krist je došao da nas načini »sudesnicima u božanskoj prirodi«. Njegov život pokazuje da čovječanstvo, udruženo sa Božanstvom, neće učiniti grijeh.PBŽ 130.5

(181) Spasitelj je pobijedio da bi pokazao kako čovjek može da pobijedi. Krist je Božjom riječi odbio sva sotonina iskušenja. Uzdajući se u Božja obećanja,primio je silu da posluša Božje zapovijesti i kušač Ga nije prevario. Njegov odgovor svakom iskušenju bio je: »Pisano je.« Tako nam je Bog dao svoju Riječ kojom možemo da se odupremo zlu. Dobili smo velika i dragocijena obećanja da bismo pomoću njih »imali deo u Božjoj prirodi, ako utečemo od telesnih želja ovoga sveta«. (2. Petrova 1,4)PBŽ 131.1

Pozovite onoga koji je u iskušenju da ne gleda na okolnosti, na sopstvene slabosti ili na silinu iskušenja, već na silu Božje riječi. Njena sila je i naša sila. Psalmista kaže: »U srce svoje zatvorio sam reč tvoju da ti ne grešim.« »Radi reči usta tvojih držim se putova oštrih.«(Psalam 119,11; 17,4)PBŽ 131.2

Ohrabrite ljude, u molitvi uzdignute ih Bogu. Mnogi koji su podlegli u iskušenju, ponižavani svojim greškama smatraju uzaludnim približavanje Bogu, ali ova pomisao je neprijateljev savjet. Recite im da je vrijeme da se mole onda,kada su pogriješili i kada smatraju da ne mogu da se mole. Možda su posramljeni i duboko poniženi, ali kada ispovjede svoje grijehe, On koji je vjeran i pravedan, (182) oprostiće im grijehe i očistiće ih od svake nepravde.PBŽ 131.3

»Sve mogu u lsusu Hristu,
koji mi moć daje.«
»A Bog moj da ispuni
svaku potrebu vašu
po bogatstvu svojemu u slavi,
u Hristu Isusu.«PBŽ 131.4

Filipljanima 4,13.19

Ništa nije naizgled bespomoćnije, a ipak stvarno nepobjedivo od duše koja osjeća svoju ništavnost i potpuno se uzda u Spasiteljeve zasluge. Molitvom, proučavanjem Njegove riječi, vjerom u Njegovu stalnu prisutnost i najslabije ljudsko biće može da živi u dodiru sa živim Kristom; On će ga držati rukom koja nikada neće ispustiti.PBŽ 131.5

Svaka duša koja ostane vjerna Kristu,može da usvoji ove dragocijene riječi. On može da kaže: »Ali ja ću Gospoda pogledati, čekaću Boga spasenja svojega;uslišiće me Bog moj, Nemoj mi se radovati neprijateljice moja; ako padoh,ustaću; ako sedim u mraku, Gospod će mi biti videlo.« (Mihej 7.7.8) »Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grehe njihove.« (Mihej 7,19) Bog jeobećao: »Učiniću da će čovek više vredeti nego zlato čisto, više nego zlato Ofirsko.« (lzaija 13,12)PBŽ 132.1

»Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena, a perje joj se zlatni.« (Psalam 68,13) PBŽ 132.2

Onaj kome je Krist najviše oprostio,najviše će Ga i voljeti. To su oni koji će na dan suda stajati najbliže Njegovom prijestolju.PBŽ 132.3

»I gledaće lice njegovo, i ime njegovo biće na čelima njihovim.«Otkrivenje 22,4.PBŽ 132.4